KUD Mate Balota

18.05.2009.


KUD «Mate Balota» osno­van je 1996. godi­ne i okup­lja pede­se­tak ple­sa­ča, svi­ra­ča i pje­va­ča, od vrti­ća, osnov­ne i sred­nje ško­le, stu­de­na­ta i odras­lih čla­no­va. koji nje­gu­ju tra­di­ci­ju i tra­di­cij­ske vri­jed­nos­ti ovo­ga kra­ja narod­nim ple­so­vi­ma, svir­kom na mihu, rože­ni­ca­ma i har­mo­ni­ci te narod­nim napje­vi­ma na tan­ko i debelo.


Cilj osni­va­nja KUD‑a bio je dobro i koris­no pro­vo­đe­nje slo­bod­nog vre­me­na mla­dih, razvi­ja­nje ini­ci­ja­ti­ve, kre­ativ­nos­ti, afir­ma­ci­ja pozi­tiv­nih vri­jed­nos­ti, ali ne samo to. Jedan od važ­ni­jih cilje­va je usva­ja­nje zna­nja o obi­ljež­ji­ma svo­je kul­tu­re, razu­mi­je­va­nje poj­ma iden­ti­te­ta jer tek poz­na­va­njem svo­je vlas­ti­te kul­tu­re, mogu­će je tu kul­tu­ru čuva­ti, nado­gra­đi­va­ti, pro­mi­ca­ti i čuva­ti za nove generacije.


U svo­jih osam godi­na dje­lo­va­nja, čla­no­vi KUD‑a su svoj kraj pred­sta­vi­li u mno­gim kra­je­vi­ma širom Hrvatske, ali i izvan gra­ni­ca domo­vi­ne. Bila su zapa­že­na nji­ho­va gos­to­va­nja na broj­nim smo­tra­ma i susre­ti­ma po Istri, na
Krku, Dalmaciji, Gorskom kota­ru, Moslavini, Podravini, Istočnoj Slavoniji, Zagrebu, Zagorju te u Češkoj i Njemačkoj.


Plesovi koji se ple­šu su balun, bal­lo di sedia, set­te passi i spitz pol­ka, sta­ra pol­ka, pro­mje­na, a kore­ograf je gos­po­din Stjepan Celić. Svirka koja otva­ra sva­ku sve­ča­nost i koja se uvi­jek svi­ra prva je man­ti­nja­da. Pleše se u prat­nji miha i rože­ni­ca ili rože­ni­ce ili har­mo­ni­ke. Vještinu svi­ra­nja na mihu i rože­ni­ca­ma na mla­de svi­ra­če pre­no­si gos­po­din Mladen Buić. Na reper­to­aru narod­nih pje­va­ča su sta­ri istar­ski napje­vi na tan­ko i debe­lo, a naj­poz­na­ti­je pje­sme su “Spod mi Raklja sela”, “Divojka je ura­ni­la”, “Cviće mi polje pokri­lo”, “Kada san se z dra­gon ras­ta­vi­ja”, “Koliko je od Učke do mora”…


Članovi KUD‑a odje­ve­ni su u tra­di­ci­onal­nu istar­sku narod­nu noš­nju, jed­nos­tav­nu u svo­joj pojav­nos­ti jer podru­čje Raklja obi­lu­je kame­nom i oskud­nim nači­nom živo­ta u proš­los­ti te je muška i žen­ska narod­na noš­nja sli­ka težač­ko­ga živo­ta, ali nada­sve odraz jed­nos­tav­nos­ti, širi­ne i bogat­stva duha.