Dalibor Martinis – izložba u Rovinju|Dalibor Martinis – Exhibition in Rovinj|Dalibor Martinis – mostra a Rovigno

27.08.2009.

Vrijeme: 30. kolo­vo­za 2009.

Mjesto: Studio Golo brdo, Rovinj

Organizator: Studio Golo brdo, Rovinj

Time: the 30th of August, 2009

Place: Golo Brdo Studio, Rovinj

Organization: Golo Brdo Studio, Rovinj

Data: 30 agos­to 2009

Luogo: Studio Golo Brdo, Rovigno

Organizzatore: Studio Golo Brdo, Rovigno

— —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  — -

dalibor martinisU nedje­lju 30. kolo­vo­za, u Studiju «Golo brdo» u Rovinjskom selu s počet­kom u 20 sati odr­žat će se otva­ra­nje izlož­be Dalibora Martinisa iz Zagreba.

On the 30th of August the «Golo Brdo» Studio in Rovinjsko Selo will host the ope­ning of the exhi­bi­ti­on by Dalibor Martinis from Zagreb.

Il 30 agos­to, alle ore 20, nel­lo Studio «Golo Brdo» di Villa Rovigno ver­rà aper­ta la mos­tra di Dalibor Martinis di Zagabria.

Autor je 04. 09. 1974. sni­mio video nazi­va «Mrtva pri­ro­da» (c/b) koji pri­ka­zu­je tele­vi­zor na čijem ekra­nu se emi­ti­ra TV dnev­nik. Trideset i pet godi­na kas­ni­je autor reali­zi­ra TV dnev­nik u kojem čita vijes­ti, toč­no po trans­krip­tu ori­gi­nal­ne emi­si­je od 04. 09. 1974.

Po teh­nič­kim i medij­skim karak­te­ris­ti­ka­ma, opre­mi, dizaj­nu i pra­te­ćim infor­ma­ci­ja­ma (bur­zov­ni indek­si i slič­no) TV dnev­nik u pot­pu­nos­ti pri­pa­da današ­nji­ci, jedi­no sadr­žaj vijes­ti dola­zi iz jed­nog proš­log vre­me­na, druš­tve­nog sus­ta­va i ide­olo­škog sklo­pa drža­ve koje više nema.

«Umjesto opi­sa koji ovaj sadr­žaj smje­šta u povi­jes­no vri­je­me i pros­tor želi­mo pro­izves­ti „poja­vu bez kon­tek­s­ta koja se u cije­los­ti podu­da­ra sa stvar­nim zbi­va­njem“ (Wallace Stevens). Data reco­very je pos­tu­pak dje­lo­mič­nog povra­ta izgub­lje­nih poda­ta­ka iz memo­ri­je bez kon­tek­s­ta koji im je do gubit­ka davao pozi­tiv­ni, infor­ma­cij­ski, druš­tve­ni ili dru­gi smisao.

Kao i kod gubit­ka poda­ta­ka u kom­pju­te­ru koje je kat­ka­da mogu­će spa­si­ti tek frag­men­tar­no i ras­pr­še­ne izvan ori­gi­nal­nih dato­te­ka, ovaj pos­tu­pak je poku­šaj povra­ta dje­li­ća akci­je, doga­đa­ja ili situ­aci­je koje su nes­ta­li u našem sve­op­ćem memory loss‑u.

Ono što je pri tome važ­no je da se takav doga­đaj ne kon­tek­s­tu­ali­zi­ra kroz inter­pre­ta­ci­ju, his­to­ri­zi­ra­nje i mani­pu­la­ci­ju izgub­lje­nog zna­če­nja. Povijest je nepre­ki­nu­ti niz kon­fa­bu­la­ci­ja, spon­ta­na pro­izvod­nja laž­nih uspomena.

U druš­tvu spek­tak­la druš­tve­ni odno­si posre­do­va­ni su pri­zo­ri­ma, indi­vi­dua je sve više gle­da­telj, a sve manje sudi­onik doga­đa­ja. Da li je onda još uop­će važ­no koju poru­ku šalje medij? Svaka se, samom obja­vom na ekra­nu, iona­ko pre­tva­ra u proš­lost.» – o svom urat­ku piše autor.


Dalibor Martinis rođen je u Zagrebu 1947. Diplomirao na «Akademiji likov­nih umjet­nos­ti». Izlaže od 1969. Od 1973. dje­lu­je samos­tal­no kao vide­oautor i u koautor­stvu sa Sanjom Iveković.

Održao je broj­ne samos­tal­ne izlož­be, per­for­man­se i pro­jek­ci­je i sudje­lo­vao na broj­nim među­na­rod­nim izlož­ba­ma (Bijenala u Veneciji, Sao Păulu, Kwangju‑u, Solunu, Cetinju, «Dokumenta» (Kassel) i drug­dje), te na vide­ofes­ti­va­li­ma (Berlin, Tokyo, Montreal, Locarno, i drugdje).

Bio je sti­pen­dist «Canada Council» (Kanada) 1978., «Jaica» (Japan) 1984. i «Artslink» (USA) 1994.). Gostovao je kao sve­uči­liš­ni pre­da­vač u Hrvatskoj (Akademija dram­ske umjet­nos­ti 1987. – 1991.) i ino­zem­s­tvu (Ontario College of Art, Toronto 19912).

Osvojio je više među­na­rod­nih nagra­da («Tokyo Video fes­ti­val» 1984., Locarno 1984., «Alpe/Adria Film Festival» (Trst) 1996.). Dobitnik je Vjesnikove nagra­de «Josip Račić» 1995. i Nagrade gra­da Zagreba 1998.

Njegovi rado­vi nala­ze se u zbir­ka­ma «Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti» (Zagreb), «The Museum of Modern Art» (New York), «Stedelijk Museum» (Amsterdam), «ZKM» (Karlsruhe), «New York Public Library», «Kontakt» Erste Bank (Beč) i drugima.

Predavao je na «Akademiji dram­ske umjet­nos­ti» u Zagrebu i «Ontario College of Art» u Torontu, a reali­zi­rao je više tele­vi­zij­skih emi­si­ja na HRT ‑u. Od 2008. pre­da­vač je na «Akademiji pri­mi­je­nje­ne umjet­nos­ti» u Rijeci. (I. R.)


Info: www.dalibormartinis.com

On the 4th of September 1974 Dalibor Martinis cre­ated a video titled «Still natu­re» (black and whi­te), which pre­sents a TV news pro­gram­me. After 35 years, Martinis recor­ded anot­her news pro­gram­me in which he reads the tran­s­cript of the ori­gi­nal 1974 show.

Technical cha­rac­te­ris­tics, equ­ip­ment, design and addi­ti­onal infor­ma­ti­on (stock mar­ket indexes) are ele­ments of the modern time, only the news which are read are parts of past times, fal­len regi­me of a sta­te which is no lon­ger existing.

«Instead of the des­crip­ti­on which would pla­ce the con­tent into a his­to­ri­cal time and spa­ce, we want to gene­ra­te a ‘phe­no­me­non wit­ho­ut its con­text, which would ful­ly cor­res­pond to the actu­al events’ (Wallace Stevens). Data reco­very is a pro­ce­du­re of par­ti­al res­to­ra­ti­on of infor­ma­ti­on wit­ho­ut its con­text which pro­vi­ded the posi­ti­ve, infor­ma­ti­onal, soci­al and every other meaning. As in the case of the com­pu­ter data loss, when the infor­ma­ti­on can be only par­ti­al­ly saved and scat­te­red out­si­de the­ir ori­gi­nal files, this per­for­man­ce is an essay to bring back a frag­ment of acti­on, event or situ­ati­on which is gone in the ove­rall memory loss. It is impor­tant to emp­ha­si­ze the fact that the event isn’t con­textu­ali­zed thro­ugh the inter­pre­ta­ti­on and the mani­pu­la­ti­on of the lost meaning. History is an end­less seri­es of con­fa­bu­la­ti­ons, spon­ta­ne­ous pro­duc­ti­on of fake memories.

In the soci­ety of spec­ta­cles soci­al rela­ti­ons are medi­ated by  sce­nes, the indi­vi­du­al beco­mes the spec­ta­tor and loses its role of an acti­ve par­ti­ci­pa­tor in the acti­on. In this case, does it real­ly mat­ter what the media say? Every messa­ge beco­mes his­tory the moment it was bro­ad­cas­ted.» – says the aut­hor abo­ut his work.

Dalibor Martinis was born in Zagreb in 1947. He gra­du­ated from the Academy of Visual Arts and has exhi­bi­ted his wor­ks sin­ce 1969. Since 1973 Martinis has also wor­ked as an inde­pen­dent video aut­hor and coope­ra­ted with Sanjin Iveković. He has sta­ged nume­ro­us solo exhi­bi­ti­ons, per­for­man­ces and pro­jec­ti­ons and par­ti­ci­pa­ted in inter­na­ti­onal exhi­bi­ti­ons (Venice, Sao Paolo, Kwangju, Solun, Kassel, Berlin, Montreal, Locarno, etc.). Martinis has also won seve­ral scho­lar­ships (Canada Council in 1978, Jaica, Japan in 1984 and Arslink, USA in 1994) and wor­ked at uni­ver­si­ti­es in Croatia and abro­ad. In 1995 Martinis won the «Josip Račić» award and in 1998 he was awar­ded the Prize of the Town of Zagreb.

His wor­ks are parts of the col­lec­ti­ons of the Museum of Contemporary Art (Zagreb), Museum of Modern Art ( New York), Stedelijk Museum» (Amsterdam), «ZKM» (Karlsruhe), «New York Public Library», «Kontakt» Erste Bank (Vienna) and others.

Since 2008 he has been teac­hing at the Academy for Applied Arts in Rijeka.

Info: www.dalibormartinis.com

Il 4 set­tem­bre 1947 l’autore ha gira­to un video chi­ama­to «Natura mor­ta» (c/b), raf­fi­gu­ran­te un tele­vi­so­re su cui anda­va in onda il noti­zi­ario. Dopo tren­ta­cinque anni, l’autore ha reali­zza­to un noti­zi­ario in cui egli ste­sso leg­ge­va le noti­zie rica­va­te dal tras­crit­to del­la tra­smi­ssi­one tele­vi­si­va ori­gi­na­le, quel­lo del 4 set­tem­bre 1947. 

L’aspetto tec­ni­co-medi­ati­co del noti­zi­ario appar­ti­ene alla con­tem­po­ra­ne­ità, ma le noti­zie pro­ven­go­no da un’epoca passata. 


Dalibor Martinis è nato a Zagabria nel 1947. si è laure­ato all’«Accademia di Belle Arti». Esibisce i suoi lavo­ri dal 1969, men­tre dal 1973 si esi­bis­ce da vide­oauto­re indi­pen­den­te e come coauto­re di Sanja Iveković. 

Si è pre­sen­ta­to in nume­ro­se mos­tre per­so­na­li, per­for­man­ce e pro­iezi­oni, in mos­tre inter­na­zi­ona­li (Biennale a Venezia, Sao Paulo, Kwangju, Solun, Cetinje, «Dokumenta» (Kassel) e altri anco­ra) e vide­ofes­ti­val (Berlino, Tokyo, Montreal, Locarno, e altri).

Ha conqu­is­ta­to nume­ro­si pre­mi inter­na­zi­ona­li («Tokyo Video fes­ti­val» 1984, Locarno 1984, «Alpe/Adria Film Festival» (Trieste) 1996). Ha rice­vu­to il pre­mio del Vjesnik «Josip Račić» 1995 e il Premio del­la cit­tà di Zagabria 1998.

I suoi lavo­ri si tro­va­no tra le col­le­zi­oni del «Museo d’arte con­tem­po­ra­nea» (Zagreb), «The Museum of Modern Art» (New York), «Stedelijk Museum» (Amsterdam), «ZKM» (Karlsruhe), «New York Public Library», «Kontakt» Erste Bank (Vienna) e altri.
Ha inseg­na­to all’«Accademia d’arte dram­ma­ti­ca» di Zagabria e all’«Ontario College of Art» di Toronto, e ha reali­zza­to nume­ro­se tra­smi­ssi­oni tele­vi­si­ve per la HRT. Dal 2008 inseg­na all’«Accademia d’arte appli­ca­ta» di Fiume.


Info: www.dalibormartinis.com

-