Međunarodna konferencija arhitekata – na Katarini/Monumenti|International Conference of Architects – Katarina/Monumenti

16.08.2009.

Vrijeme: 15. kolo­vo­za 2009.

Mjesto: Katarina/Monumenti, Pula

Organizator: Udruga Metamedij

Time: the 15th of August, 2009

Place: Katarina/Monumenti, Pula

Organization: Metamedij Association

— —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  — —

MonumentiU subo­tu na Katarini/Monumentima dru­go­ga dana odr­ža­va­nja «Međunarodne kon­fe­ren­ci­je arhi­te­ka­ta» svoj rad pred­sta­vi­li su «MetroZones» (Berlin), «Self Made City» (Rim), «Observatorio Metropolitano» (Madrid), «Hackitectura» (Sevilla) i Elena Marchigiani, pro­fe­so­ri­ca urba­niz­ma iz Trsta.

On Saturday, the second day of the International Conference of Architects, Katarina and Monumenti hos­ted pre­sen­ta­ti­ons of the fol­lowing gro­ups and arc­hi­tec­ts: «MetroZones» (Berlin), «Self Made City» (Rome), «Observatorio Metropolitano» (Madrid), «Hackitectura» (Sevilla) and Elena Marchigiani, pro­fe­ssor of Urbanism from Trieste.

Dan je zapo­čeo pre­zen­ta­ci­jom Katarine, nakon čega su se pred­sta­vi­li «MetroZones», gru­pa iz Berlina. Kao neza­vis­na orga­ni­za­ci­ja osno­va­na je 2007. kako bi saku­pi­la i jav­no ras­pra­vi­la raz­li­či­te istra­ži­vač­ke pris­tu­pe, pro­duk­ci­ju zna­nja, kul­tur­ne prak­se i poli­tič­ke inter­ven­ci­je na gra­ni­ci spa­ja­nja umjet­nos­ti, uče­nos­ti i politike.


Njihova se eks­per­ti­za gra­di na dugo­roč­nim, dis­ci­pli­nar­nim i regi­onal­no širo­ko raz­gra­na­tim rad­nim iskus­tvi­ma čla­no­va istra­ži­vač­kih timo­va u kul­tu­ri, umjet­nos­ti te medij­skim i poli­ti­ka­ma u urbanizmu.


Bave se pro­uča­va­njem svjet­skih gra­do­va. Glavna meto­da rada gru­pe je izda­va­nje edi­ci­je knji­ga koju čla­no­vi gru­pe pišu u surad­nji s raz­li­či­tim gru­pa­ma i poje­din­ci­ma. Sadržaj je usre­do­to­čen na dvi­je teme.


Prva je istra­ži­va­nje feno­me­na i logi­ke funk­ci­oni­ra­nja raz­li­či­tih svjet­skih metro­po­la, naj­češ­će onih iz «tre­ćeg svi­je­ta» (Istanbul, Teheran, Kabul, Rio de Janeiro, Buenos Aires), a dru­ga je nefor­mal­na grad­nja, samo­or­ga­ni­zi­ra­ni urba­ni­zam, urba­na recik­la­ža mate­ri­ja­la, i sl.


Provode istra­ži­va­nja i opi­se gra­do­va kroz post-kolo­ni­jal­nu priz­mu, tj. kroz nega­tiv­ne efek­te koje Svjetska ban­ka, MMF i osta­le glo­bal­ne ins­ti­tu­ci­je pro­izvo­de u tim gradovima.


Korupcija, segre­ga­ci­ja, pro­izvod­nja „slu­mo­va“, eks­plo­ata­ci­ja pri­rod­nih i ljud­skih resur­sa u tim gra­do­vi­ma pove­zu­je se s poli­tič­kim pri­tis­ci­ma koji izvi­ru iz glo­bal­ne ekonomije.


Neformalnost se u tim gra­do­vi­ma name­će kao oblik kri­mi­na­li­za­ci­je šireg slo­ja druš­tva. S dru­ge se stra­ne opi­si tih nefor­mal­nih pro­ce­sa, koji se pro­ma­tra­ju i kao oblik otpo­ra lokal­nom poli­tič­kom sus­ta­vu, koris­te kao kri­ti­ka viso­kom stup­nju nad­zo­ra i kon­tro­le pri­sut­nom u zapad­no­europ­skim i sje­ver­no­ame­rič­kim gradovima.


Za raz­li­ku od slič­nih gru­pa koje pro­uča­va­ju nefor­mal­ne urba­ne struk­tu­re, metroZones izbje­ga­va roman­ti­zi­ra­nje tih pro­ce­sa i pos­tav­lja ih u suvre­me­ni poli­tič­ki kon­tekst. Na taj se način iskus­tva iz dru­gih gra­do­va aps­tra­hi­ra­ju i pre­vo­de te ih je mogu­će pri­mi­je­ni­ti u dru­ga­či­jim kontekstima.


Nakon njih, pred­stav­ljen je istra­ži­vač­ki pro­jekt iz Rima pod nazi­vom «Self made city». Pokrenut je 2008., a usmje­ra­va se na ana­li­zu, inter­pre­ta­ci­ju i vizu­ali­za­ci­ju europ­skih urba­nih tran­sfor­ma­ci­ja, poseb­no onih neformalnih.


Autori ovog pro­jek­ta žele pro­uča­va­ti nefor­mal­ne grad­ske aglo­me­ra­ci­je u raz­li­či­tim kra­je­vi­ma Europe i pove­za­ti nji­ho­ve spe­ci­fič­nos­ti s raz­li­či­tim povi­jes­nim izvo­ri­ma pro­ble­ma Zapadna Europa, Mediteran, biv­ši istoč­ni blok, Turska, i dr.)


Iako su zem­lje Europe u 20. sto­lje­ću ima­le raz­li­či­ta poli­tič­ka, druš­tve­na i eko­nom­ska ure­đe­nja, te zem­lje su danas podjed­na­ko zahva­će­ne nefor­mal­nim pro­ce­si­ma imi­gra­ci­je, urba­ne špe­ku­la­ci­je, crnim trži­štem, radom na crno, itd.


Zbog sve­ga toga se sta­nov­niš­tvo sve više nala­zi na samim mar­gi­na­ma. Hipoteza pro­jek­ta je slje­de­ća: Putem mar­gi­na­li­za­ci­je šireg druš­tve­nog slo­ja koji se defi­ni­ra kao nefor­ma­lan, neo-libe­ra­li­zam ras­lo­ja­va sta­nov­niš­tvo na legal­no i ile­gal­no, od kojih onaj ile­gal­ni dio druš­tva nema pra­vo na poli­tič­ko djelovanje.


SMC sma­tra kako je ta defi­ni­ra­na mar­gi­nal­nost domi­nant­ni pro­ces tran­sfor­mi­ra­nja urba­nih struk­tu­ra, a neke od karak­te­ris­ti­ka tog pro­ce­sa su samo-orga­ni­za­ci­ja i samo-gradnja.


U jutar­njem ter­mi­nu pred­stav­ljen je i rad «Observatoria Metropolitano» iz Madrida. Njihovo je polje rada pra­će­nje urba­nih tran­sfor­ma­ci­ja gra­da Madrida.


Prikupljanje poda­ta­ka o razvo­ju podru­čja vele­gra­da slu­ži im kao osnov­ni cilj. Na taj način baza poda­ta­ka koju «OM» pri­kup­lja, pos­ta­je baza argu­me­na­ta raz­nim druš­tve­nim pokre­ti­ma u Madridu koja slu­ži za kri­ti­ku vla­da­ju­će grad­ske poli­ti­ke, kri­ti­ku sadaš­nje­ga mode­la razvo­ja gra­da i za efi­kas­ni­ju bor­bu s istima.


«OM» je 2005. godi­ne orga­ni­zi­rao seri­ju radi­oni­ca i tri­bi­na na koji­ma su se pove­za­li lokal­ni akti­vis­ti, mili­tan­ti, struč­nja­ci, teh­ni­ča­ri i zain­te­re­si­ra­na javnost.


Materijali s tih susre­ta objav­lje­ni su u knji­zi «Madrid: mje­ša­vi­na  glo­ba­li­za­ci­je, teri­to­ri­jal­nih podje­la i nejed­na­kos­ti». Knjiga na 700 stra­ni­ca dono­si iscr­p­ne soci­olo­ške, antro­po­lo­ške, eko­lo­ške i urba­nis­tič­ke ana­li­ze, a sin­te­zu publi­ka­ci­je pred­stav­lja seri­ja kar­to­graf­skih pri­ka­za koji vizu­ali­zi­ra­ju tran­sfor­ma­ci­je gra­da Madrida.


Jedan od  zaklju­ča­ka jest da se u gra­du tre­nut­no podjed­na­ko oči­tu­ju dva, kroz sukob među­sob­no pove­za­na pro­ce­sa: špe­ku­lant­ska eko­no­mi­ja naglih tran­sfor­ma­ci­ja i pri­va­ti­za­ci­je jav­nog dobra u gra­du te pro­ces otpo­ra u obli­ku druš­tve­nih cen­ta­ra i lokal­nih (kvar­tov­skih) pokreta.


Nakon pod­nev­ne pauze, pred­sta­vi­la se «Hackitectura» iz Seville (Španjolska).

Kolektiv je to hake­ra i arhi­te­ka­ta koji je osno­van još 1999. godi­ne. Glavno podru­čje inte­re­sa gru­pe istra­ži­va­nje je druš­tve­nih mre­ža, komu­ni­ka­ci­je, digi­tal­ne teh­no­lo­gi­je i apli­ka­ci­ja istih u prostor.


Grupa je 2003. godi­ne obja­vi­la mapu Andaluzije i Magreba (Indymedia Estrecho) u surad­nji sa širo­kom mre­žom druš­tve­nih pokre­ta koji dje­lu­ju na tom prostoru.


Tim pro­jek­tom su suko­bi­li dvi­je kar­to­gra­fi­je: «kar­to­gra­fi­ju šen­gen­ske gra­ni­ce» koja odva­ja teri­to­rij, s naj­su­vre­me­ni­jim sus­ta­vom nad­zo­ra i voj­skom s «kar­to­gra­fi­jom otpo­ra» koja spa­ja teri­to­rij putem infor­ma­cij­skih mre­ža i digi­tal­nih tehnologija.


Nakon što je mapa objav­lje­na, raz­ne soci­jal­ne i umjet­nič­ke gru­pe zapo­če­le su odr­ža­va­ti simul­ta­ne fes­ti­va­le u Španjolskoj i Maroku.  Hipoteza je sva­kog «Hackitecturinog» pro­jek­ta da se otpor druš­tve­nih pokre­ta mora bazi­ra­ti na pri­sva­ja­nju iste suvre­me­ne teh­no­lo­gi­je i infras­truk­tu­re koju i sam pro­tiv­nik koristi.


Nakon Španjolaca, nas­tu­pi­la je Elena Marchigiani, pro­fe­so­ri­ca urba­niz­ma na «Arhitektonskom fakul­te­tu» u Trstu.


Kroz nje­zi­ne surad­nje s mno­gim druš­tve­nim jav­nim usta­no­va­ma, stu­den­ti ima­ju pri­li­ku ne samo razvi­ja­ti pri­jed­lo­ge nacr­ta kako bi se una­pri­je­di­li jav­ni otvo­re­ni pros­to­ri i oprema.


Također im je omo­gu­će­no “plod­no tlo” za kon­kret­ne akci­je na tere­nu, ori­jen­ti­ra­ne ka što boljem razu­mi­je­va­nju raz­no­li­kih odbi­ja­nja – mate­ri­jal­nih i nema­te­ri­jal­nih, poj­ma “jav­no”, koja veli­ka podru­čja suvre­me­nih gra­do­va mogu pretpostaviti.


Područja gdje siro­ma­ški dizajn otvo­re­nih podru­čja, ali i potre­be i navi­ke sta­nov­niš­tva čes­to pos­ta­ju puno vidljivije.


Drugi dan kon­fe­ren­ci­je zavr­šio je otvo­re­nom ras­pra­vom. (I. R.)


sli­ka uze­ta s: http://images.google.hr od (David Orlović)

The day star­ted with the pre­sen­ta­ti­on of Katarina, after which fol­lowed the pre­sen­ta­ti­on by the «MetroZones» Group from Berlin. «MetroZones» Group is and inde­pen­dent asso­ci­ati­on foun­ded in 2007 in order to bring toget­her and dis­cuss publi­cly dif­fe­rent appro­ac­hes to rese­ar­ch, knowled­ge pro­duc­ti­on, cul­tu­ral prac­ti­ces and poli­ti­cal inter­ven­ti­on. Their work is based on inter­na­ti­onal, inter­dis­ci­pli­nary and ins­ti­tu­ti­onal coope­ra­ti­on. They are rese­ar­c­hing and explo­ring some of the wor­l­d’s gre­atest citi­es. The main met­hod of the­ir acti­on is publi­shing acti­vity. They are focu­sed on two subjec­ts: the first is explo­ra­ti­on of the phe­no­me­non of fun­c­ti­oning of many dif­fe­rent wor­ld capi­tals; the second is non-for­mal buil­ding, self-orga­ni­zed urba­nism, urban mate­ri­al recy­cling, etc.

After the «MetroZones» fol­lowed the pre­sen­ta­ti­on of the «Self Made City» pro­ject from Rome. «Self Made City» is a rese­ar­ch pro­ject that focu­ses on analysis, inter­pre­ta­ti­on and visu­ali­za­ti­on of the vast ran­ge of European urban tran­sfor­ma­ti­ons, espe­ci­al­ly infor­mal ones.

Their aim is to explo­re infor­mal city agglo­me­ra­ti­ons in dif­fe­rent parts of Europe and link the­ir par­ti­cu­la­ri­ti­es to dif­fe­rent sour­ces of pro­blems in his­tory (Western Europe, the Mediterranean, for­mer Eastern block, Turkey, etc.). The main hypot­he­sis of this pro­ject is as fol­lows: by the mar­gi­na­li­za­ti­on of the vast soci­al class, defi­ned as infor­mal, neo-libe­ra­lism is dif­fe­ren­ti­ating the soci­ety’s legal part from its ille­gal part, whe­re the ille­gal frag­ment does­n’t have the rig­ht to be poli­ti­cal­ly acti­ve. SMC con­si­ders this mar­gi­na­li­za­ti­on as a domi­nant pro­cess in the tran­sfor­m­ti­on of urban struc­tu­res. Some of the main cha­rac­te­ris­tics of that pro­cess are self-orga­ni­za­ti­on and self-building.

The work of the «Observatorio Metropolitano» from Madrid was also pre­sen­ted in the mor­ning. They are docu­men­ting urban tran­sfor­ma­ti­ons in Madrid. Their main goal is to gat­her all the ava­ila­ble infor­ma­ti­ons abo­ut the metro­po­li­tan area. Their data base is beco­ming a base of argu­ments for dif­fe­rent soci­al move­ments in Madrid, which cri­ti­ci­ze local urban poli­ci­es. In 2005, the OM orga­ni­zed a seri­es of wor­k­shops and forums for local acti­vis­ts, experts, tec­h­ni­ci­ans and public. Materials from tho­se meetin­gs are publi­shed in the book titled “Madrid: The Sum of All – Globalization, Territiory, Disparity”. This book pre­sents on 700 pages minu­te soci­olo­gi­cal, ant­hro­po­lo­gi­cal, eco­lo­gi­cal and town-plan­ning analyses. A syn­t­he­sis of this publi­ca­ti­on is pre­sen­ted in the form of seri­es of car­to­grap­hic demons­tra­ti­ons which are visu­ali­zing the tran­sfor­ma­ti­ons of Madrid.

The next pre­sen­ta­ti­on was held by Elena Marchigiani, pro­fe­ssor of Urban Planning at the Faculty of Architecture in Trieste, Italy. Her coope­ra­ti­on with many public ins­ti­tu­ti­ons pro­vi­ded her stu­dents with the oppor­tu­nity to deve­lop pro­po­sals for the upgra­de of public open spa­ces. It has also offe­red a fer­ti­le gro­und for the pro­mo­ti­on of “site spe­ci­fic” actions.

-