Sakralni jazz session u pulskoj Katedrali|Jazz Session at the Pula Cathedral

05.09.2009.

Vrijeme: 2. ruj­na 2009.

Mjesto: Katedrala, Pula

Organizator: Organum his­tri­ae, Umag

Time: the 2nd of September, 2009

Place: Cathedral, Pula

Organization: Organum Histriae, Umag

— —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  —  — -

katedralaViše od dvi­je sto­ti­ne lju­di sinoć je doš­lo u pul­sku Katedralu kako bi bili dije­lom inte­rak­tiv­nog kon­cer­ta na kojem su ih Anders Astrand, Evaristo Aguilar i Mattias Wager svo­jim sakral­nim jazz sessi­onom  obo­ri­li s nogu.

More than two hun­dred people came last nig­ht to the Pula Cathedral to par­ti­ci­pa­te in the inte­rac­ti­ve con­cert. On this occa­si­on Anders Astrand, Evaristo Aguilar and Mattias Wager ama­zed the audi­en­ce by the­ir sacral jazz session.

Publika je do kra­ja kon­cer­ta s nji­ma pje­va­la s nji­ma, svi­ra­la, pro­izvo­di­la raz­li­či­te zvu­ko­ve i sudje­lo­va­la u bisu koji je zaklju­čio ovaj neza­bo­rav­ni kon­cert­ni događaj.


Mattias Wager, orgu­ljaš štok­holm­ske kate­dra­le za svo­ju je impro­vi­za­ci­ju koris­tio frag­men­te Bachovog pre­lu­di­ja u C ‑duru i fan­ta­zi­ju fran­cu­skog skla­da­te­lja Eustachea du Caurroya.


Udaraljkaši su mu se pri­dru­ži­li istra­žu­ju­ći zvu­ko­ve svih mogu­ćih izvo­ra zvu­ka oko njih – drve­nih dije­lo­va orgu­lja, ogra­da na olta­ru, niza etnič­kih mek­sič­kih ins­tru­me­na­ta koje je Aguilar savr­še­no sto­pio u jedins­tve­nu zvuč­nu sliku.


Publika nije sje­di­la na uobi­ča­je­nim mjes­ti­ma već ih je orga­ni­za­ci­ja fes­ti­va­la smjes­ti­la oko olta­ra, na oltar, oko orgu­lja, marim­be, vibra­fo­na i bon­go­sa kako bi čim bolje komu­ni­ci­ra­la s glazbenicima.


Anders Astrand, uda­ralj­kaš i skla­da­telj za impro­vi­za­ci­ju je koris­tio frag­men­te neko­li­ko svo­jih sklad­bi. Session na setu bub­nje­va, orgu­lja­ma i mek­sič­kim uda­ralj­ka­ma dose­gao je svoj vrhu­nac kada su glaz­be­ni­ci zapo­če­li impro­vi­za­ci­ju teme­lje­nu na tra­di­ci­onal­nom napje­vu «Ča je more» kada im se pri­dru­žio i nepoz­na­ti žen­ski glas iz publike.


Nakon gro­mo­glas­nog plje­ska, uzvi­ka odo­bra­va­nja nakon snaž­ne inte­rak­ci­je s glaz­be­ni­ci­ma, gos­po­din Astrand poz­dra­vio je publi­ku i pozvao je da im se pri­dru­ži u izved­bi pos­ljed­njeg dije­la koncerta.


Ovaj kon­cert među pri­sut­ni­ma je potak­nuo lavi­nu pozi­tiv­nih reak­ci­ja i pri­bli­žio im jedan od naj­in­tro­ver­ti­ra­ni­jih ins­tru­me­na­ta – orgu­lje – u ruhu koje sto­ji svi­ma, pro­fe­si­onal­ci­ma, ali i oni­ma koji glaz­bu doživ­lja­va­ju na naj­jed­nos­tav­ni­joj, emo­ci­onal­noj ljud­skoj razi­ni. (I. R.)


sli­ka uze­ta s:  novine.novilist.hr

-