„Kako financirati izvaninstitucionalne projekte u kulturi?“||

09.12.2009.

Vrijeme: 8. pro­sin­ca 2009.

Mjesto: DHB, Kavana Mozart

Organizator: Udruga Sa(n)jam knji­ge u Istri, suor­ga­ni­za­tor Glas Istre

Sajam knjige kultura

Jučer se u sklo­pu pro­gra­ma 15. Sajma knji­ge u Puli odr­ža­la panel disku­si­ja s nas­lo­vom  „Kako finan­ci­ra­ti izva­nins­ti­tu­ci­onal­ne pro­jek­te u kul­tu­ri“. Uz Magdalenu Vodopiju, direk­to­ri­cu Sajma, na okru­glom su sto­lu svo­ja raz­miš­lja­nja i iskus­tva podi­je­li­li Vladislav Bajac, knji­žev­nik i nak­lad­nik iz Beograda, Janko Rožić, arhi­tekt zas­lu­žan za ljub­ljan­ski pro­jekt „Celica“, Seid Serdarević, nak­lad­nik, te Boris Vincek, novi­nar Glasa Istre, a sta­ja­li­šta Upravnog odje­la za kul­tu­ru Istarske župa­ni­je iznio je Vladimir Torbica.

Ranko Borovečki, mode­ra­tor disku­si­je, na počet­ku je kons­ta­ti­rao kako su izva­nins­ti­tu­ci­onal­ni pro­jek­ti od samog počet­ka suoče­ni s mno­go­broj­nim pro­ble­mi­ma, bez obzi­ra radi li se o naci­onal­noj, regi­onal­noj ili grad­skoj razini.


Magdalena Vodopija izni­je­la je svo­je viđe­nje pro­ble­ma kul­tur­ne poli­ti­ke na grad­skoj razi­ni te ust­vr­di­la kako, pre­ma nje­nom miš­lje­nju, kul­tu­ra nika­da nije pre­bi­va­la u ins­ti­tu­ci­ja­ma već je odu­vi­jek leža­la u poje­din­ci­ma i nji­ho­vim ide­ja­ma. Međutim, izno­se­ći svo­ja iskus­tva veza­na uz orga­ni­za­ci­ju Sajma, ust­vr­di­la je kako pro­blem zapra­vo poči­nje kad ide­je pre­ras­tu moguć­nos­ti poje­din­ca pa se silom pri­li­ka izva­nins­ti­tu­ci­onal­ni pro­jek­ti mora­ju institucionalizirati.


Vladislav Bajac poža­lio se na pri­li­ke u Srbiji, gdje se, pre­ma nje­go­vim rije­či­ma,  kao nak­lad­nik 15 godi­na borio da osta­ne izvan okvi­ra ins­ti­tu­ci­ja, no ove je godi­ne zbog vri­jed­nog pro­jek­ta edi­ci­je „Srpska pro­za u pre­vo­du“ ipak odlu­čio pre­kr­ši­ti svo­je pra­vi­lo. Također je iro­nič­no nado­dao kako se dobre ide­je uvi­jek uka­zu­ju u naj­go­re vri­je­me; naime, nova­ca za izva­nis­ti­tu­ci­onal­ne pro­jek­te goto­vo uvi­jek manj­ka, a pogo­to­vo je tako u rece­sij­skim vre­me­ni­ma, koja ins­ti­tu­ci­je čes­to koris­te kao oprav­da­nje za vlas­ti­ti nerad.


O svjet­ski poz­na­tom pro­jek­tu hos­te­la „Celica“ u Ljubljani, koji je svoj život zapo­čeo kao izva­nins­ti­tu­ci­onal­ni pro­jekt i izraz pro­tes­ta, a kas­ni­je se pre­obra­zio u sim­bol uspje­ha, govo­rio je arhi­tekt i idej­ni začet­nik Janko Rožić. Kako bi ohra­brio osta­le neza­vis­ne pro­jek­te istak­nuo je kako je jedi­ni recept za uspjeh zapra­vo upor­nost i izdr­ž­lji­vost. Naime, u slu­ča­ju pro­jek­ta „Celica“, čeka­nje na pomoć od stra­ne ins­ti­tu­ci­ja, koje pre­ma miš­lje­nju Rožića tre­ba shva­ti­ti kao oru­đe stva­ra­oca, potra­ja­lo je osam godi­na. Što se rece­sij­skih vre­me­na tiče, Rožić je nado­dao kako se druš­tve­ni sus­tav može izvu­ći jedi­no uz više, a nika­ko ne manje kulture.


Seid Serdarević nado­ve­zao se na Rožićevu misao tvrd­njom kako u europ­skim kru­go­vi­ma kul­tur­na indus­tri­ja pro­izvo­di naj­vi­še dobi­ti nakon tele­ko­mu­ni­ka­cij­ske indus­tri­je. Iako je i u Hrvatskoj situ­aci­ja podu­dar­na europ­skoj, zanim­lji­vo je kako Hrvatskoj kul­tu­ra vri­je­di jedva 0.8%, sude­ći pre­ma pro­ra­čun­skim sred­stvi­ma njoj nami­je­nje­nim. Također, Serdarević je ust­vr­dio kako je izva­nins­ti­tu­ci­onal­na kul­tu­ra sla­bo pot­po­mog­nu­ta iz pro­ra­ču­na, a usto je i ovis­na o tre­nut­noj poli­tič­koj volji. Uspoređujući hrvat­sku situ­aci­ju s onom u ino­zem­s­tvu istak­nuo je kako u Hrvatskoj još uvi­jek čeka­mo ute­me­lje­nje fon­da­ci­ja za finan­ci­ra­nje kul­tur­nih pro­je­ka­ta na čije bi se natje­ča­je jed­na­ko­prav­no mogli pri­jav­lji­va­ti pro­jek­ti ins­ti­tu­ci­ja, ali i oni izva­nins­ti­tu­ci­onal­ni. Kao zase­ban pro­blem, uz višes­tru­ko pov­la­šten polo­žaj ins­ti­tu­ci­ja u odno­su na izva­nins­ti­tu­ci­onal­ne pro­jek­te, Serdarević je naveo i nepos­to­ja­nje moguć­nos­ti više­go­diš­njeg finan­ci­ra­nja pro­je­ka­ta u kul­tu­ri, dok je isto mogu­će u slu­ča­ju, pri­mje­ri­ce, ces­to­grad­nje. Svoj je krat­ki osvrt zaklju­čio Krležinom mis­li „Sačuvaj me, Bože, hrvat­ske kul­tu­re“, saži­ma­ju­ći tako svo­je neza­do­volj­stvo pos­to­je­ćim stanjem.


Pročelnik Upravnog odje­la za kul­tu­ru Istarske župa­ni­je Vladimir Torbica pomir­lji­vo je ust­vr­dio kako je pita­nje bor­be izme­đu ins­ti­tu­ci­ja i izva­nins­ti­tu­ci­onal­nih pro­je­ka­ta zapra­vo pita­nje suko­ba izme­đu prag­me i prin­ci­pa te pita­nje dobre ili loše volje poli­ti­ke. Istaknuo je kako je pro­blem nepos­to­ja­nje sus­tav­nog rje­še­nja te su sto­ga svi poku­ša­ji uspos­ta­ve zado­vo­lja­va­ju­ćih odno­sa krat­ko­ga daha.


Boris Vincek, novi­nar Glasa Istre, se nado­ve­zao se na ras­pra­vu o finan­ci­ra­nju izva­nins­ti­tu­ci­onal­nih pro­je­ka­ta iz per­s­pek­ti­ve novi­na­ra kao gla­sa jav­nos­ti, koju zani­ma put nov­ca od porez­nih obvez­ni­ka do kraj­njih koris­ni­ka te ima pra­vo na tran­s­pa­rent­nost tak­vih podataka.


Pri kra­ju disku­si­je Vodopija i Torbica su se slo­ži­li kako svi pro­jek­ti, bili oni ins­ti­tu­ci­onal­ni ili izva­nins­ti­tu­ci­onal­ni, mora­ju biti eva­lu­ira­ni te u skla­du s rezul­ta­ti­ma i finan­cij­ski pot­po­mog­nu­ti, a Rožić je iznio viđe­nje kako je jedi­ni izlaz iz pos­to­je­će situ­aci­je razvi­tak kul­tur­nog turiz­ma. (I. B.)


Fotoizvještaj pogle­daj­te kli­kom na link
Foto: Aldo Šuran