„Kako financirati izvaninstitucionalne projekte u kulturi?“||
Vrijeme: 8. prosinca 2009.
Mjesto: DHB, Kavana Mozart
Organizator: Udruga Sa(n)jam knjige u Istri, suorganizator Glas Istre
Jučer se u sklopu programa 15. Sajma knjige u Puli održala panel diskusija s naslovom „Kako financirati izvaninstitucionalne projekte u kulturi“. Uz Magdalenu Vodopiju, direktoricu Sajma, na okruglom su stolu svoja razmišljanja i iskustva podijelili Vladislav Bajac, književnik i nakladnik iz Beograda, Janko Rožić, arhitekt zaslužan za ljubljanski projekt „Celica“, Seid Serdarević, nakladnik, te Boris Vincek, novinar Glasa Istre, a stajališta Upravnog odjela za kulturu Istarske županije iznio je Vladimir Torbica.
Ranko Borovečki, moderator diskusije, na početku je konstatirao kako su izvaninstitucionalni projekti od samog početka suočeni s mnogobrojnim problemima, bez obzira radi li se o nacionalnoj, regionalnoj ili gradskoj razini.
Magdalena Vodopija iznijela je svoje viđenje problema kulturne politike na gradskoj razini te ustvrdila kako, prema njenom mišljenju, kultura nikada nije prebivala u institucijama već je oduvijek ležala u pojedincima i njihovim idejama. Međutim, iznoseći svoja iskustva vezana uz organizaciju Sajma, ustvrdila je kako problem zapravo počinje kad ideje prerastu mogućnosti pojedinca pa se silom prilika izvaninstitucionalni projekti moraju institucionalizirati.
Vladislav Bajac požalio se na prilike u Srbiji, gdje se, prema njegovim riječima, kao nakladnik 15 godina borio da ostane izvan okvira institucija, no ove je godine zbog vrijednog projekta edicije „Srpska proza u prevodu“ ipak odlučio prekršiti svoje pravilo. Također je ironično nadodao kako se dobre ideje uvijek ukazuju u najgore vrijeme; naime, novaca za izvanistitucionalne projekte gotovo uvijek manjka, a pogotovo je tako u recesijskim vremenima, koja institucije često koriste kao opravdanje za vlastiti nerad.
O svjetski poznatom projektu hostela „Celica“ u Ljubljani, koji je svoj život započeo kao izvaninstitucionalni projekt i izraz protesta, a kasnije se preobrazio u simbol uspjeha, govorio je arhitekt i idejni začetnik Janko Rožić. Kako bi ohrabrio ostale nezavisne projekte istaknuo je kako je jedini recept za uspjeh zapravo upornost i izdržljivost. Naime, u slučaju projekta „Celica“, čekanje na pomoć od strane institucija, koje prema mišljenju Rožića treba shvatiti kao oruđe stvaraoca, potrajalo je osam godina. Što se recesijskih vremena tiče, Rožić je nadodao kako se društveni sustav može izvući jedino uz više, a nikako ne manje kulture.
Seid Serdarević nadovezao se na Rožićevu misao tvrdnjom kako u europskim krugovima kulturna industrija proizvodi najviše dobiti nakon telekomunikacijske industrije. Iako je i u Hrvatskoj situacija podudarna europskoj, zanimljivo je kako Hrvatskoj kultura vrijedi jedva 0.8%, sudeći prema proračunskim sredstvima njoj namijenjenim. Također, Serdarević je ustvrdio kako je izvaninstitucionalna kultura slabo potpomognuta iz proračuna, a usto je i ovisna o trenutnoj političkoj volji. Uspoređujući hrvatsku situaciju s onom u inozemstvu istaknuo je kako u Hrvatskoj još uvijek čekamo utemeljenje fondacija za financiranje kulturnih projekata na čije bi se natječaje jednakopravno mogli prijavljivati projekti institucija, ali i oni izvaninstitucionalni. Kao zaseban problem, uz višestruko povlašten položaj institucija u odnosu na izvaninstitucionalne projekte, Serdarević je naveo i nepostojanje mogućnosti višegodišnjeg financiranja projekata u kulturi, dok je isto moguće u slučaju, primjerice, cestogradnje. Svoj je kratki osvrt zaključio Krležinom misli „Sačuvaj me, Bože, hrvatske kulture“, sažimajući tako svoje nezadovoljstvo postojećim stanjem.
Pročelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske županije Vladimir Torbica pomirljivo je ustvrdio kako je pitanje borbe između institucija i izvaninstitucionalnih projekata zapravo pitanje sukoba između pragme i principa te pitanje dobre ili loše volje politike. Istaknuo je kako je problem nepostojanje sustavnog rješenja te su stoga svi pokušaji uspostave zadovoljavajućih odnosa kratkoga daha.
Boris Vincek, novinar Glasa Istre, se nadovezao se na raspravu o financiranju izvaninstitucionalnih projekata iz perspektive novinara kao glasa javnosti, koju zanima put novca od poreznih obveznika do krajnjih korisnika te ima pravo na transparentnost takvih podataka.
Pri kraju diskusije Vodopija i Torbica su se složili kako svi projekti, bili oni institucionalni ili izvaninstitucionalni, moraju biti evaluirani te u skladu s rezultatima i financijski potpomognuti, a Rožić je iznio viđenje kako je jedini izlaz iz postojeće situacije razvitak kulturnog turizma. (I. B.)
Fotoizvještaj pogledajte klikom na link
Foto: Aldo Šuran
