HUMANIM PRISTUPOM DO PROFITA

13.07.2010.

teopetricevic1

Mnoge udru­ge jedva pre­živ­lja­va­ju s nov­ča­nom pot­po­rom koje pri­ma­ju od držav­nih vlas­ti. Teškom mukom pro­vo­de pro­jek­te koji­ma žele pomo­ći civil­nom sek­to­ru. Jedan od nači­na samo­odr­ža­nje sta­bil­ne udru­ge jest soci­jal­no poduzetništvo.
U Hrvatskoj je ovaj tip podu­zet­niš­tva tek u razvit­ku. Malen je broj udru­ga odlu­či­lo riski­ra­ti i kre­nu­ti tim putem. Jedna od rijet­kih jest udru­ga Autonomni cen­tar (ACT) iz Čakovca. Kako nam je kazao izvr­š­ni direk­tor ACT‑a, Teo Petričević, jedan od raz­lo­ga zbog kojeg su kre­nu­li u soci­jal­no podu­zet­niš­tvo jest bila potre­ba za finan­cij­skom sta­bil­noš­ću udru­ge. Kako navo­di Petričević, soci­jal­no je podu­zet­niš­tvo pos­ta­lo „in“ u našoj regi­ji, u pos­ljed­njih godi­nu dana, ali naža­lost držav­ne vlas­ti još uvi­jek nisu pre­poz­na­le taj potencijal.
U razvi­je­nim zapad­nim demo­kra­ci­ja­ma soci­jal­no podu­zet­niš­tvo pos­ta­lo je uobi­ča­je­na praksa.
“Socijalno podu­zet­niš­tvo je važan i inte­re­san­tan pris­tup za nev­la­di­ne orga­ni­za­ci­je kada one žele raz­miš­lja­ti o dugo­roč­noj odr­ži­vos­ti. Ono im omo­gu­ću­je stva­ra­nje dodat­nih pri­ho­da što zna­či da ne ovi­se samo o dona­ci­ja­ma. Takav pris­tup poti­če nev­la­di­ne orga­ni­za­ci­je da raz­miš­lja­ju o pru­ža­nju pro­izvo­da ili uslu­ga koje će zado­vo­lji­ti spe­ci­fič­ne druš­tve­ne potre­be, ali i uklju­či­ti trži­šte u cije­li taj pro­ces” kaza­la je Catriona Rust, dje­lat­ni­ca udru­ge Social enter­pri­se London.

ACT iz Čakovca prve su kora­ke podu­ze­li 2007. godi­ne kada su se odl­lu­či­li javi­ti na natje­čaj koji je ras­pit­si­vao Academy for Educational Development. Prijavili su se s pro­jek­tom kojim su želje­li osno­va­ti Printlab, druš­tvo s ogra­ni­če­nom odgo­vor­noš­ću za izda­vač­ke, tiskar­ske i raču­nal­ne dje­lat­nos­ti, što su i u konač­ni­ci uspjeli.
Kako nam je kazao izvr­š­ni direk­tor ACT‑a, Teo Petričević, jedan od raz­lo­ga zbog kojeg su kre­nu­li u soci­jal­no podu­zet­niš­tvo jest bila potre­ba za finan­cij­skom sta­bil­noš­ću udru­ge. Od tada, sve je kre­nu­lo uzlaznom
putanjom.
‑Naša udru­ga ras­pi­su­je godiš­nje natje­ča­je za dodje­lu dona­ci­ja udru­ga­ma na podru­čju Međimurske župa­ni­je, daje­mo popus­te kli­jen­ti­ma, soci­jal­no smo usmje­re­ni kod zapoš­lja­va­nja, a pro­fit koris­ti­mo i za reinves­ti­ra­nje u pro­jek­te, kazao je Petričević. Nadodao je i da ono što zajed­ni­ca daje, tre­ba joj se i vra­ti­ti, što je i poan­ta soci­jal­nog poduzetništva.
Kako navo­di Petričević, soci­jal­no je podu­zet­niš­tvo pos­ta­lo „in“ u našoj regi­ji, u pos­ljed­njih godi­nu dana, ali naža­lost držav­ne vlas­ti još uvi­jek nisu pre­poz­na­le taj poten­ci­jal. U pri­log tome idu i zako­ni koji koče razvi­tak ove huma­nis­tič­ke podu­zet­nič­ke gra­ne. Potrebno je doni­je­ti nove zako­ne i izmi­je­ni­ti zako­no­dav­ni okvir na čemu radi Forum soci­jal­nih podu­zet­ni­ka. Osim toga, rade i na raz­gra­ni­ča­va­nju poj­ma soci­jal­nog podu­zet­niš­tva. Petričević kaže da je taj ter­min ogra­ni­ča­va­ju­ći te da bi bolje odgo­va­rao pojam druš­tve­no poduzetništvo.
Britanska udru­ga Social enter­pri­se London u svo­joj bro­šu­ri navo­di da su u biz­ni­su lju­di na prvom mjes­tu što je i bit soci­jal­nog podu­zet­niš­tva. Djelatnica udru­ge Catriona Rust,za emi­si­ju Metazine koja se emi­ti­ra na Radio Puli, govo­ri­la je o ovom tipu poduzetništva.
– Socijalno podu­zet­niš­tvo je važan i inte­re­san­tan pris­tup za nev­la­di­ne orga­ni­za­ci­je kada one žele raz­miš­lja­ti o dugo­roč­noj odr­ži­vos­ti. Ono im omo­gu­ću­je stva­ra­nje dodat­nih pri­ho­da što zna­či da ne ovi­se samo o dona­ci­ja­ma. Takav pris­tup poti­če nev­la­di­ne orga­ni­za­ci­je da raz­miš­lja­ju o pru­ža­nju pro­izvo­da ili uslu­ga koje će zado­vo­lji­ti spe­ci­fič­ne druš­tve­ne potre­be, ali i uklju­či­ti trži­šte u cije­li taj pro­ces, kaza­la je Rust. Smatra i da je ino­va­tiv­nost ključ uspje­ha sva­kog soci­jal­nog podu­hva­ta. Pod time mis­li na pro­izvod­nju kva­li­tet­ni­jeg pro­izvo­da, možda, za nižu cije­nu, ili ponu­de uslu­ge s mogu­ćim rje­še­njem na goru­će druš­tve­no pita­nje, npr. neza­pos­le­nost mladih.
Što se tiče bri­tan­skih iskus­tva, rek­la je da u Velikoj Britaniji pos­to­je raz­li­či­ti pri­mje­ri soci­jal­nog podu­zet­niš­tva. U Londonu pos­to­ji 15 res­to­ra­na koji su komer­ci­jal­nog karak­te­ra, ali kroz druš­tve­ne cilje­ve koji su si zada­li, rade s mla­dim lju­di­ma, pru­ža­ju­ći im moguć­nost usavršavanja.

Mreža mla­dih Hrvatske 2009. godi­ne pro­ve­la je zanim­lji­vo istra­ži­va­nje pod ime­nom „Sam svoj maj­stor“ kojim se obra­di­la tema soci­jal­nog podu­zet­niš­tva, a nas­to­ja­lo se doku­či­ti koli­ko su uop­će udru­ge upoz­na­te s tim ter­mi­nom i koli­ko su želj­ne kre­nu­ti u soci­jal­no podu­zet­niš­tvo. Upitnik su ispu­nja­va­le aktiv­ne oso­be u udru­ga­ma mla­dih te je bilo 304 ispi­ta­ni­ka. Istraživanje je poka­za­lo da se čak pre­ko dvi­je tre­ći­ne ispi­ta­ni­ka susre­lo s tim poj­mom, a nešto manje od tre­ći­ne ispi­ta­ni­ka nije zna­lo što je to soci­jal­no podu­zet­niš­tvo. Iako je veći­na čula za taj ter­min, samo je 4,3 % ispi­ta­ni­ka kaza­lo da je dobro infor­mi­ra­no o temi, a čak 46,5 % o tome zna vrlo malo. Ovi poda­ci suge­ri­ra­ju da je važ­no edu­ci­ra­ti udru­ge po pita­nju socijalnog
poduzetništva.
Iako se nas­to­ji nepro­fit­ne orga­ni­za­ci­je upoz­na­ti sa soci­jal­nim podu­zet­niš­tvom, kao jed­nom od moguć­nos­ti samo­fi­nan­ci­ra­nja, nije potreb­no da se sva­ka nev­la­di­na udru­ga okre­ne tom biz­ni­su. Djelatnik ACT‑a je kazao da to suge­ri­ra samo onim sta­bil­nim, sta­ri­jim udru­ga­ma koje su sprem­ni­je na rizik. Kritički ton soci­jal­nom podu­zet­niš­tvu dala je i Anamarija Sočo, auto­ri­ca već spo­me­nu­te knji­ži­ce, u inter­v­juu za Metezine.
– Na neki način, poti­ca­njem te prak­se stva­ra se okru­že­nje u koje­mu vla­da i dru­ge ins­ti­tu­ci­je koje bi tre­ba­le finan­ci­ra­ti civil­ni sek­tor, mogu sma­nji­ti svo­je pot­po­re tvr­de­ći da se udru­ge same mogu finan­ci­ra­ti. Upravo zbog toga pos­to­ji opas­nost od sma­nje­nja odgo­vor­nos­ti jav­nog sek­to­ra da daje podr­šku civil­nom sektoru.
Sočo je doda­la da je razum­lji­vo da udru­ge kre­nu u podu­zet­nič­ke vode kada ima­ju moguć­nos­ti za to i kada to stvar­no upa­da u misi­ju orga­ni­za­ci­je, daju­ći se pred­nost koris­ni­ci­ma same orga­ni­za­ci­je. Međutim, po njoj nije potreb­no vrši­ti veli­ki pri­ti­sak na udru­ge da se bave soci­jal­nim poduzetništvom.

Dokaz da naše nepro­fit­ne orga­ni­za­ci­je još uvi­jek nisu sprem­ne ući u sfe­re soci­jal­nog podu­zet­niš­tva, govo­re i rezul­ta­ti, već pri­je spo­me­nu­tog, istra­ži­va­nja. Sedmina ispi­ta­ni­ka je odgo­vo­ri­la da bi sudje­lo­va­la u soci­jal­nom podu­zet­niš­tvu, čet­vr­ti­na pak uop­će to ne želi, a čak dvi­je tre­ći­ne ispi­ta­ni­ka još uvi­jek je neodlučno.

Tekst napi­sa­la VLASTA VUJAČIĆ
Fotografija