Godišnjica rođenja velikog Iva Mihovilovića

21.09.2010.

U naslonjaču Ive Mihovilović (uz njega Maroje i Katja Mihovilović)

Na današ­nji dan, 1905. godi­ne u Premanturi, rođen je jedan od naj­ve­ćih hrvat­skih novi­na­ra – Ive Mihovilović. Riječ je o oso­bi čija je iznim­na kari­je­ra obo­ga­ti­la povi­jest hrvat­skog novi­nar­stva. Iako nije imao for­mal­no fakul­tet­sko obra­zo­va­nje, to ga nije spri­je­či­lo da bude pra­vi eru­dit i encik­lo­pe­dist. Bio je izu­zet­no infor­mi­ran i nači­tan, a po rije­či­ma nje­go­va sina Maroja (kako navo­di u inter­v­ju za Nacional), pos­li­je ruč­ka bi se zatva­rao u svo­ju rad­nu sobu i čitao broj­ne novine.


U novi­nar­stvu je dje­lo­vao punih 65 godi­na te je u taj zanat ušao vrlo mlad, s 16 godi­na, kada je u Premanturi izda­vao humo­ris­tič­ki list Trubilo. S 19 je godi­na ure­đi­vao Istarsku riječ u Trstu. Prije rata radio je u famoz­nom Obzoru, Jutarnjem lis­tu i Novostima, a nakon rata kre­nuo je s radom u Vjesniku u sri­je­du. Taj je važan maga­zin pokre­nuo 1952. godi­ne zajed­no s Franom Barbierijem, Slavkom Goldsteinom, Krešom Golikom i Ratkom Zvrkom. Upravo u VUS‑u se Mihovilović pojav­lju­je pod pse­udo­ni­mom Spectator, jer se sma­tra­lo nepris­toj­nim da pot­pi­su­je toli­ki broj tek­s­to­va svo­jim imenom.
O snaž­nos­ti nje­go­ve pisa­ne rije­či svje­do­či činje­ni­ca da je bio kolum­nis­ta u veli­kom bro­ju novi­na (Vjesnik, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija i dr.). Uglavnom se u svo­jem publi­cis­tič­kom radu spe­ci­ja­li­zi­rao za tema­ti­ku vanj­ske poli­ti­ke, među­na­rod­nih zbi­va­nja i Katoličke crk­ve. Usto, obra­đi­vao je povi­jes­ne i aktu­al­ne teme jadran­ske pro­ble­ma­ti­ke, a obja­vio je i pede­se­tak zapa­že­nih pjesma.


Iako je iza sebe osta­vio boga­tu kari­je­ru, nje­gov život nije bio nima­lo lak. Bio je u tali­jan­skim i usta­škim zatvo­ri­ma te zama­lo i pogub­ljen u Bleiburgu, što je apsurd­no s obzi­rom da je tada bio član Pokreta Otpora. Osim toga, zavr­šio je u zlo­glas­nom taj­nom zatvo­ru Ozna, kod Gupčeve zvi­jez­de te mu je u tom peri­odu bilo zabra­nje­no novi­nar­sko dje­lo­va­nje. Međutim Mihoviloivća to nije spri­je­či­lo jer je sve­jed­no nas­ta­vio pisa­ti kaza­liš­ne i film­ske kritike.
Umro je 1988. godi­ne u Zagrebu, osta­viv­ši gole­mi trag u novinarstvu.


Napisala Vlasta VUJAČIĆ
Fotografija pre­uze­ta s:  http://www.nacional.hr/clanak/41274/novinarske-tajne-dinastije-mihovilovic