JESMO LI BARBARI?!

11.03.2011.

Ukradeni su arhe­olo­ški izloš­ci iz čuve­nog Nezakcija. Riječ je o pred­me­ti­ma koji dati­ra­ju iz pra­po­vi­jes­ti, ali sre­ćom nema­ju veli­ku mate­ri­jal­nu vri­jed­nost. Naime, Nezakcij nije čuvan 24 sata dnev­no pa je i nemo­gu­će pohra­ni­ti sku­po­cje­ne pred­me­te, ali činje­ni­ca jest da ukra­de­na zbir­ka zasi­gur­no je sadr­ža­va­la kul­tur­nu i povi­jes­nu vri­jed­nost. Iz toga pro­iz­la­ze jed­nos­tav­na pita­nja koja mogu pos­ta­vi­ti svi gra­đa­ni: Što se to doga­đa? Jesmo li mi barbari?

 Postoje dvi­je mogućnosti…ili je riječ o kla­sič­nom van­da­liz­mu ili o neupu­će­nom lopo­vu koji je mis­lio da kra­de vrlo sku­pe pred­me­te. Vjerojatnije je ono prvo. Tim tra­gom smo i kre­nu­li te nas­to­ja­li doz­na­ti što mis­le naši doma­ći povi­jes­ni struč­nja­ci o ovom činu, kao i o kul­tur­noj obra­zo­va­nos­ti naših građana.

T4

S edu­ka­ci­jom već poče­ti u vrtić­koj dobi
Kako nam je kazao direk­tor Arheološkog muze­ja Darko Komšo u čijoj je nad­lež­nos­ti i Nezakcij u Valturi, prvi pro­blem je što na tom pros­to­ru još uvi­jek nema stru­je pa se ne može pos­ta­vi­ti nika­kav alarm te je zasad nemo­guć nad­zor od 24 sata.
No, iako je riječ o jed­nom slu­ča­ju pos­tav­lja se pita­nje koli­ko su naši gra­đa­ni edu­ci­ra­ni o našoj kul­tur­noj bašti­ni i koli­ko je poštu­je­mo. Komšo navo­di da tre­ba radi­ti na popu­la­ri­za­ci­ji kul­tur­ne bašti­ne već u vrtić­koj dobi, pa nada­lje, u što se uklju­čio i sam Arheološki muzej Istre.
‑Istra je puna zna­me­ni­tos­ti koji dati­ra­ju od pale­oli­ti­ka pa do novog doba, no to je popu­lar­no još uvi­jek samo kod uže stru­ke, veli Komšo doda­ju­ći i da muze­ji mogu dopri­ni­je­ti kul­tur­no-povi­jes­nom obra­zo­va­nju naših građana.

O ovoj temi poraz­go­va­ra­li smo i s pred­stoj­ni­com Odsjeka povi­jes­ti na Sveučilištu Juraj Dobrila, Klarom Buršić –Matijašić koja kaže da su van­dal­ski ispa­di čes­ti, pogo­to­vo oko Arheološkog muze­ja i Sveučilišne knjiž­ni­ce. No, una­toč ovak­vim napa­di­ma, naši gra­đa­ni vrlo dobro zna­ju vri­jed­nost pros­to­ra u kojem žive, tvr­di Buršić-Matijašić, pogo­to­vo zbog dobrog škol­skog sus­ta­va koji pre­dvi­đa posje­te usta­no­va­ma. Osim toga, doda­je, naši pro­s­vjed­ni rad­ni­ci vri­jed­no podu­ča­va­ju i nas­to­je uče­ni­ke upoz­na­ti s kul­tur­nim spo­me­ni­ci­ma koji su sas­tav­ni dio naše kulture.
Osvrnula se i na temu Nezakcija.

-To je spe­ci­fi­čan loka­li­tet koji nakon odla­ska čuva­ra osta­je zavi­jen tmi­nom koja pri­kri­va sve loše namje­re i rad­nje. U gra­du je već dru­ga­či­je. Sve kul­tur­ne usta­no­ve, a ponaj­pri­je Arheološki muzej mora­li bi ima­ti pri­mje­re­nu zašti­tu, objaš­nja­va Buršić – Matijašić.

Slično nam je kaza­la i rav­na­te­lji­ca Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre Gorka Ostojić Cvajner u tele­fon­skom raz­go­vo­ru. Ona veli da je sva­ka ins­ti­tu­ci­ja duž­na ula­ga­ti u kul­tur­ni razvi­tak te sma­tra da pos­to­ji gene­ral­na skrb o našim kul­tur­nim dobri­ma, no odre­đe­ni seg­men­ti su zapu­šte­ni, zbog čega se tre­ba kre­nu­ti s ure­đe­njem tak­vih prostora.
– Što se tiče kri­mi­na­li­te­ta, to je nešto što pos­to­ji od pam­ti­vi­je­ka, a goto­vo je nemo­gu­će to izbje­ći kada ima­te objekt koji nije u pot­pu­nos­ti šti­ćen, veli Ostojić Cvajner.
No na pita­nje jesu li naši gra­đa­ni dovolj­no osvi­je­šte­ni o kul­tur­nom dobru koje Istra posje­du­je, dije­li miš­lje­nje pro­fe­so­ri­ce Buršić – Matijašić. S time da je doda­la da u odre­đe­nim tre­nut­ci­ma dois­ta nedos­ta­je gra­đan­skog duha, zbog raz­no­raz­nih pro­ble­ma s koji­ma se sta­nov­ni­ci susre­ću . I upra­vo tada, isti­če Ostojić Cvajner tre­ba pora­di­ti na pri­pa­da­nju i iden­ti­fi­ci­ra­nju s kul­tur­nom bašti­nom, kako bi se izbje­gli ovak­vi nedo­lič­ni ispadi.

ggf

I grad­ske vlas­ti se tre­ba­ju aktivirati.
Zaključila je da sva­ka­ko tre­ba ula­ga­ti u naša kul­tur­na dobra i da u tome tre­ba­ju pomo­ći sve ins­ti­tu­ci­je, no naža­lost još uvi­jek nijed­na ins­ti­tu­ci­ja nije dovolj­no boga­ta da raz­ri­je­ši sve neda­će pred nama. Kako je i zaklju­čio sam Komšo, muze­ji mora­ju radi­ti na razvit­ku i oču­va­nju kul­tur­nih vri­jed­nos­ti, ali nuž­na je i podr­ška grad­skih vlasti.
Ukoliko se i oni poka­žu kao aktiv­ni sudi­oni­ci u oču­va­nju kul­tur­ne bašti­ne kao i poti­ca­te­lji kul­tur­nog razvo­ja, može­mo oče­ki­va­ti svje­tli­ju buduć­nost. Da je ulo­ga vlas­ti važ­na, pot­vr­di­la je i Buršić – Matijašić.
‑Gradske vlas­ti ne pri­la­ze savjes­no pro­ble­mu. Naravno, ima važ­ni­jih pita­nja, no i ovo je vrlo važan seg­ment grad­skog  živo­ta, a ponaj­pri­je mis­lim na okup­lja­nje mla­dih oso­ba koje su tu skri­ve­ne od pogle­da pa se i doga­đa­ju ovak­vi ispa­di, veli oštro.

Pored goru­ćih pita­nja gos­po­dar­stva, napo­mi­nje Buršić – Matijašić, koli­ko je važ­no bilo ima­ti elit­ni grad­ski sta­di­on koji je nami­je­njen vrhun­skom spor­tu, a mi ima­mo jedan klub koji je na rubu prve lige?!
Što se tiče spe­ci­fič­nog loka­li­te­ta – Nezakcija, on kon­kret­no spa­da pod opći­nu Ližnjan, pa osim što se o nje­mu tre­ba bri­nu­ti Arheološki muzej Istre, svoj udio odgo­vor­nos­ti sva­ka­ko nosi i opći­na Ližnjan. Kako veli Komšo, podru­čje Nezakcija redo­vi­to se odr­ža­va te se i sre­đu­je pri­laz pre­ma nje­mu, no opći­na može pri­po­mo­ći u većem rek­la­mi­ra­nju Nezakcija kako bi ga se uči­ni­lo dos­toj­nom i pra­vom turis­tič­kom atrakcijom.

Za miš­lje­nje smo upi­ta­li i Konzervatorski odjel u Puli, no kako smo do njih tre­ba­li doći posred­niš­tvom Ministarstva kul­tu­re, odgo­vo­ri koji su nam pros­li­je­di­li od Konzervatorskog odje­la u Puli bili su posve štu­ri i for­mal­ni, a kon­kret­no miš­lje­nje o sta­nju u kul­tu­ri i van­dal­skom napa­du u Nezakciju nismo saz­na­li, pa nismo niti objavili.

Kompleksan pro­blem vandalizma
Nezakcij jest samo spe­ci­fi­čan loka­li­tet koji je već neko­li­ko puta bio meta van­da­la, ali na taj pro­blem nisu imu­ni i dru­gi pros­to­ri. Očigledno jest da je riječ o kom­plek­s­nom pro­ble­mu kojeg tre­ba sagle­da­ti iz više perspektiva:društvene, kul­tur­ne, obra­zov­ne pa čak iz gos­po­dar­ske pozi­ci­je. Tek onda može se sani­ra­ti šte­ta kao i spri­je­či­ti dalj­nji van­da­li­zam, jer ina­če ovo neće biti samo jedan, izo­li­ra­ni slu­čaj, već nešto na što se mora­mo priviknuti.

Napisala Vlasta VUJAČIĆ

Fotografije: 1, 2