SIMPATIČNIM I INTRIGANTNIM PREDSTAVAMA OTVOREN FESTIVAL U SAVIČENTI

23.07.2011.

b

Iako je bilo naz­na­ka kiši, sre­ćom, Savičentu je sinoć zaobiš­la. Tako je bez „ome­ta­nja“ proš­lo otvo­re­nje 12. Festivala ple­sa i never­bal­nog kaza­li­šta. Međutim, služ­be­nog otvo­re­nja s govo­rom orga­ni­za­to­ra ili nekih pred­stav­ni­ka lokal­nih vlas­ti nije bilo, već se jed­nos­tav­no publi­ka okup­lje­na na trgu „dala u ruke“ prvim performerima.

Već pri­je 21 sat, sve su sto­li­ce na savi­čent­skom trgu bile zauze­te budu­ći da se sa zani­ma­njem čeka­la „uver­ti­ra“ u ovo­go­diš­nji pro­gram mani­fes­ta­ci­je. Ovom pri­go­dom nas­tu­pi­li su špa­njol­ski per­for­me­ri Nats Nus Dansa. Riječ je o poma­lo humo­ris­tič­nom per­for­man­su u kojem se isku­ša­va­ju gra­ni­ce izme­đu čovje­ka i stro­ja, kao i čovje­ka i živo­ti­nje, a time se iza­zi­va­ju smi­ješ­ne i apsurd­ne situ­aci­je. Predstava je poseb­no bila zanim­lji­va naj­mla­đoj publi­ci, koja su se glas­no smi­ja­la na sve smi­ješ­ne pokre­te i pado­ve per­for­me­ra. Predstava je pos­lu­ži­la kao odli­čan uvod u ono što će se doga­đa­ti ovih dana na fes­ti­va­lu, budu­ći da pred­stav­lja spoj ple­sa i never­bal­nog kazališta.

Kao vrhu­nac odlič­nog humo­ra bila je sva­ka­ko izved­ba sku­pi­ne The Originial Tempo koja je u malu Savičentu doš­la iz dale­kog Japana. Ova pop eks­pe­ri­men­tal­na kome­di­ja uspje­la je izma­mi­ti osmi­je­he na lice posje­ti­te­lja koji su sa veli­kim zani­ma­njem pro­ma­tra­li što se doga­đa na pozor­ni­ci, unu­tar Kaštela. Već na samom ula­zu jedan od per­for­me­ra dije­lio je posje­ti­te­lji­ma papi­re na koji­ma je veli­kim slo­vi­ma pisa­lo PLAY, što je odmah zain­tri­gi­ra­lo publi­ku. Ono što je poseb­no zanim­lji­vo jest da su per­for­me­ri koris­ti­li raz­li­či­te nači­ne i pred­me­te ne bi li stva­ra­li glaz­bu. Tako su pri kre­ira­nju rit­mič­ne muzi­ke koris­ti­li jas­tu­ke, vodu, hra­nu, kar­ton, tele­vi­zor, a i tra­ži­li su pomoć od publi­ke. Čini se i da upra­vo to što su komu­ni­ci­ra­li s publi­kom i zah­ti­je­va­li njen anga­žman, ispa­la je uspješ­na for­mu­la budu­ći da su tako uspje­li opus­ti­ti posje­ti­te­lje i uves­ti ih u vlas­ti­ti „labo­ra­to­rij“ sve­ga i sva­če­ga. Pri tom koris­ti­li su jedi­no, jed­nos­tav­no pra­vi­lo „Otkrij što se doga­đa pred tvo­jim oči­ma i igraj se time“.

bb

Iako je na prvi pogled izgle­dao kao miš-maš sve­ga, upra­vo u toj zbr­ki i poma­lo kaotič­nom svi­je­tu The Original Tempa, i nešto posve besmis­le­no, u oči­ma gle­da­te­lja, pos­ta­je smis­le­no i zanim­lji­vo, što je dokaz da je pred­sta­va dois­ta ispu­ni­la svo­ju svrhu.

Posljednja izved­ba odr­ža­na je u kas­nim večer­njim sati­ma, u Art Centru. „Quia, the same some­one else“ jest izved­ba skla­da­te­lja i pro­du­cen­ta Deana Bagara i reda­te­lji­ce Edne Orozco. Nevjerojatno je bilo da je goto­vo cije­lu pred­sta­vu odr­ža­la jed­na ple­sa­či­ca Juana Jiménez koja je fan­tas­tič­nim pokre­ti­ma nas­to­ja­la poka­za­ti da smo svi sta­nov­ni­ci jed­nog kiborg svi­je­ta budu­ći da je mani­pu­la­ci­ja tije­la i naša ovis­nost o teh­no­lo­gi­ji iza­zva­la pre­obraz­bu ljud­ske vrste. Iako je sam per­for­mans izgle­dao vrlo zanim­lji­vo, mora se priz­na­ti da je laici­ma poma­lo teško razu­mje­ti o čemu je toč­no riječ, pa bi bio dobar pri­jed­log svim budu­ćim posje­ti­te­lji­ma fes­ti­va­la da pogle­da­ju objaš­nje­nje pred­sta­ve u pro­gra­mu fes­ti­va­la, koji se može naći na nji­ho­voj web stranici.

Večeras će se odr­ža­ti dvi­je pred­sta­ve – Love will tear us apart i Protomembrana, a u kas­nim večer­njim sati­ma bit će i pro­jek­ci­ja neko­li­ko filmova.

Napisala Vlasta Vujačić

Fotografija: Marina Puh