Predstavljeni dječji filmski radovi s radionice Fade In‑a: Projekt ‘Jump Cut’ i medijski aktivizam
Na prezentaciji radova polaznika Fade In-ove radionice ‘Jump Cut! – Youth, Media, Activism’ koja se održala u srijedu, 22. veljače, u pulskom Kinu Valli, osim 14 kratkih filmova prikazan je i spot za promociju mentalnog zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije te dvije televizijske reportaže.
Kratki filmovi, spot i reportaže prvi su filmski radovi djece iz dječjih domova ‘Laduč’ iz Laduča kraj Zaprešića, ‘Pula’ iz Pule te ‘Miljenko i Dobrila’ iz Kaštel Lukšića, a nastali su u suradnji s timom udruge građana Fade In iz Zagreba. Kako bi kod djece razvili afirmativne stavove o vlastitom identitetu i kritičko mišljenje te djecu potaknuli na izražavanje kroz film, u Fade In‑u su od rujna 2011. do veljače 2012. godine organizirali edukativne radionice iz osnova dokumentarnog filma.
Od ravnateljice pulskog doma, Davorke Belošević, saznali smo da su štićenici Dječjeg doma ‘Pula’ projekt ‘Jump Cut’ dobro prihvatili te da im ovo nije prvi, ali ni jedini projekt u kojem se bave snimanjem filmova. Naime, u domu postoji video grupa koju vodi odgajatelj, Damjan Bistričić.
- Prvi film kojeg smo snimili zove se ‘Policija u zajednici’, a nastao je u suradnji s MUP-om te djecom iz Medicinske škole i osnovne škole Veruda. Poruka je ovog filma da prijavom zločina policajcima činimo dobro djelo – objasnio je Bistričić i dodao da je u tijeku snimanje filma u suradnji s boksačem Stipom Drvišem koji govori o tome kako na ispravan način reagirati na nasilje.
- Oduševljena sam projektom ‘Jump Cut’, a i djeca su jako ushićena jer su njihovi filmovi bili u kinu – dodala je Anita Jaman, odgajateljica Dječjeg doma ‘Miljenko i Dobrila’.
Udruga Fade In više od deset godina bavi se nezavisnom medijskom produkcijom, a dosad je na hrvatskim i inozemnim filmskim festivalima osvojila brojne nagrade. Među njima su i nagrada publike na ZagrebDox‑u te nagrada za najbolji scenarij na Danima hrvatskog filma koje je osvojila epizoda ‘Bez tate’ dokumentarnog serijala za mlade ‘Direkt’. Vrijedi spomenuti i film ‘Za 4 godine’, Fade In-ovog redatelja, Nebojše Slijepčevića, koji je osvojio nagradu za najbolju režiju na talijanskom San Gio’ video festivalu te EDN Talent Grant na Sarajevo film festivalu.
Povodom prezentacije radova polaznika radionice ‘Jump Cut’ razgovarali smo s Martinom Globočnik, Fade In-ovom koordinatoricom programa edukacije.
Možete li nam ukratko predstaviti udrugu Fade In?
Fantastično Dobra Institucija – Fade In osnovana je 2000. godine u Zagrebu kao aktivistički centar. Osnovali su ga mladi ljudi. Neki od njih, poput Marka Zdravkovića su iz Pule. Fade In je nastao iz potrebe mladih autora da se izbore za svoj prostor. Već 2001. godine pokreće se suradnja s HTV-ovom redakcijom ‘Dobro jutro, Hrvatska’. Suradnja s ovom redakcijom traje i danas, a vezana je uz prikazivanje reportaža koje se bave društvenim temama, što iz područja civilnog društva, nezavisne kulture i mladih, pa nadalje.
Čime se Fade In bavi?
Fade In se bavi proizvodnjom dokumentarnih filmova, TV proizvoda poput serijala ‘Direkt’ koji je prešao 120-tu epizodu, reportažama, kojih je napravljeno preko tisuću, te autorskim dokumentarcima.
Prošla godina bila je vrlo radna, pa možemo govoriti o tri dugometražna dokumentarna filma. Miroslav Sikavica snimio je film o stradanju zagrebačkog mladića Luke Ritza od huligana, Vlatka Vorkapić o zagrebačkim ljubavima, a Morana Komljenović iz Rijeke o stradanju Nenada Vižina, mladića kojeg je policija ‘ispustila’ kroz balkon hotela u Rijeci.
U Fade In-ovoj produkciji potpisani su i brojni namjenski filmovi, TV spotovi te animirani i eksperimentalni filmovi.
Fade In ove godine navršava 11-tu godinu djelovanja, pa se i predstavlja na ZagrebDox‑u, kroz svoju retrospektivu radova, i kroz natjecateljski program. Film ‘Bosa noga – sasvim slučajna smrt’ Morane Komljenović jučer je prikazan na ZagrebDox‑u u konkurenciji među 150 sjajnih naslova.
Osim produkcijom, od 2003. godine u Fade In‑u organiziramo i edukativne radionice. Jedan u nizu programa edukativnih radionica je i ‘Jump Cut! – Youth, Media, Activism’.
Koje teme predstavljate i koje vrijednosti zastupate u vašim dokumentarnim filmovima, promidžbenim porukama i prilozima?
Fade In promiče ljudska prava, slobode i slično. No, ono što nas zanima to su ljudske priče, i to ne one sladunjave, već one koje donose pogled iznutra. Zanima nas svojevrsna advokatura društvenih grupa te osiguravanje prostora onih ideja i pojedinaca čiji se glasovi ne čuju.
Možete li nam ukratko predstaviti serijal za mlade ‘Direkt’ te vaše najpoznatije dokumentarce?
‘Direkt’ je započeo u jesen 2002. godine kada sam s urednicom sa HTV‑a, Stanom Jeličić, razgovarala o serijalu za mlade, tj. o serijalu o mladima. U serijal se uključila određena grupa mladih autora, redatelja koji su završili Akademiju i drugih. U radu smo krenuli od sebe, pa je prvo pitanje koje smo si postavili bilo o tome što nas živcira, frustrira i tišti. Imali smo svi manje od 30 godina. To je bilo vrijeme ljutnje na svijet. S vremenom je ova ljutnja postala preispitivanje svijeta.
U ‘Direktu’ se nismo postavljali kao najpametniji, već smo u prvi plan stavili sugovornike koji su progovarali o svojem viđenju svijeta. Sociolog Benjamin Perasović je rekao kako je u ‘Direktu’ riječ o sjajnom kvalitativnom istraživanju, sustavnom preispitivanju stavova mladih od seksa, aktivizma, ljubavi, pa do rada. Prošle godine izašla je i knjiga Stane Jeličić, ‘Direkt na papiru’, koja pokriva dobar dio tema i područja koja su obrađena u ‘Direktu’.
Prema kome su usmjereni projekti i aktivnosti Fade In‑a? Jesu li to mladi, stariji, muškarci ili žene i slično?
Fade In je primarno dugo bio orijentiran na mlade. ‘Direkt’ je također namijenjen publici od otprilike 18 do 35 godina. Naše reportaže su, pak, namijenjene široj publici. Mislim da je teško precizno odgovoriti na to pitanje. Nekada smo bili više orijentirani na mlade, dok danas mislim da se bavimo promišljanjem i društvenim djelovanjem koje ne bi trebalo usko pogađati samo mlade.
Možete li nam ukratko predstaviti projekt ‘Jump Cut! – Youth, Media, Activism’?
Projekt je započeo u ožujku 2011. godine, a financirala ga je nizozemska zaklada Co-operating Netherlands Foundations for Central and Eastern Europe (CNF-CEE), dok je Zaklada za razvoj civilnog društva djelomično pokrila troškove pojedinih snimanja radova polaznika. Prvo smo ‘skenirali’ domove u Hrvatskoj te se odlučili za tri, Dječji dom ‘Laduč’ kraj Zaprešića, Dječji dom ‘Pula’ i Dječji dom ‘Miljenko i Dobrila’ u Kaštel Lukšiću. Htjeli smo obuhvatiti što veći dio Hrvatske.
Program edukacije obuhvaćao je sedmodnevnu radionicu na kojoj su polaznici učili osnove filmskog jezika, pričanja priče, snimanja, istraživanja i slično. Vodili smo ih i u obilazak medija. Polaznici iz Pule bili su na TV Novoj, polaznici iz Laduča na HTV‑u, u režiji i studiju emisije ‘Dobro jutro, Hrvatska’, a polaznici iz Kaštel Lukšića u Splitu bili su na Totalnom radiju i u studiju Sportske televizije.
U sklopu radionice polaznici su imali vježbe iz snimanja. Nakon vježbi svaki se polaznik odlučio za temu. Razradili smo s djecom teme te su djeca, uz pratnju odgajatelja, snimala svoje radove. Nakon snimanja prisustvovala su u montaži. Nakon montaže djeca su se odlučila za neku temu koja im je bila zanimljiva u lokalnoj zajednici. Iz priče o pulskim navijačima tako je proizašla reportaža o Demonima koju su polaznici snimili s našom novinarkom i snimateljem. Polaznici su sami postavljali pitanja sugovornicima i sudjelovali u montaži. Riječ je o dvije reportaže koje će biti prikazane na HTV‑u.
Tko je sve bio uključen u projekt?
U projekt je bilo uključeno 20-ak djece, a cijeli proces završilo je 14 polaznika. Osim djece, u projektu je bila važna uloga odgajatelja koje smo nastojali aktivirati da prepoznaju video kao oblik slobodne aktivnosti i didaktičko sredstvo. Suradnja s njima je bila sjajna, pa smo u svakome domu na kraju projekta ostavili kameru. Želimo da djeca nastave raditi jer kreativnost osnažuje i obogaćuje.
U projektu je sudjelovalo i 10-ak edukatora iz ekipe Fade In‑a te naših suradnika. Riječ je o profesionalcima, od snimatelja, novinara, redatelja i montažera.
Zašto ste u projekt uključili upravo djecu iz domova za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi?
Edukacija koju Fade In pruža i inače je namijenjena djeci i mladima, a već duže vrijeme htjeli smo raditi s djecom iz domova. No, ne pravimo specijalnu razliku između djece iz domova i drugih polaznika, primjerice, mladih koji su bili na Fade In-ovoj radionici o nasilju na jesen 2011 godine.
U radu nestaju granice, pa se dijete, kao i bilo tko drugi, osnaži. Tip zanimanja kojim se bavimo na radionicama je takav da moraš reći snimatelju što da radi i moraš reći: ‘Tišina!’ ljudima dok snimaš. Kada to kažeš, svi te slušaju. Također, želiš svoje ideje uobličiti i napraviti nešto svoje što će drugi ljudi vidjeti. Polaznici dobivaju priliku osjetiti sebe, a to osnažuje, i to svakoga. Mislim da je ovo osnaživanje važno.
Hoće li radovi djece uključene u projekt ‘Jump Cut! – Youth, Media, Activism’ biti prezentirani još negdje, osim u pulskom Kinu Valli?
Oko daljnjeg prikazivanja odgajatelji se trebaju usuglasiti s roditeljima, odnosno skrbnicima. Planirano je da polaznici svoje radove šalju na Reviju amaterskog filma i u Karlovac na Dane dječjeg video stvaralaštva.
U pozivu na predstavljanje filmova s radionica kažete da je cilj projekta bio razviti afirmativne stavove o vlastitu identitetu, ali i kritičko mišljenje kod djece te ih potaknuti na izražavanje kroz medij filma. Što mislite, jeste li u tome uspjeli?
Teško je trenutno reći bez konačne analize sa djecom i odgajateljima. Ako je uspjelo barem kod jedne osobe, mislim da je to vrijedno upisati u zvijezde.
Je li projekt imao i druge ciljeve?
Sigurno je cilj bio i ponuditi nešto novo. Polaznik iz Pule je rekao da želi upisati režiju, dok su drugi izrazili želju da snimaju svoje filmove. Kreativnost je prekrasan katalizator i pokretač.
Što mislite, možemo li reći da je projekt ‘Jump Cut’ važan za društvenu zajednicu?
Vjerujem da možemo. Ovakvi programi tiču se svake osobe koja dođe na radionicu jer mora promišljati stvari, analizirati ih, vrednovati, ali i razumjeti kako stvari vide drugi ljudi te pronaći način da svoju priču ispriča drugome.
Ovakvi programi otkrivaju neki drugi pogled. To može, primjerice, biti pogled štićenika domova, kao što je to bio u ovom slučaju. U drugom slučaju može biti riječ o pogledu na svijet djece iz Vukovara čiji se roditelji i dalje gledaju preko nišana.
Živimo u svijetu razdijeljenih i udaljenih ljudi, a trebamo pronaći načine kako bismo premostili vlastite predrasude. Film je dobar način za rušenje vlastitih predrasuda.
Planovi Fade In‑a za budućnost? Možemo li očekivati još projekata poput ovog?
Fade In ima u produkciji nekoliko novih projekata, a namjeravamo nastaviti i edukaciju.
Hoćete li tijekom ove godine organizirati edukativne radionice u Puli i u Istri?
U planu je s odgajateljem pulskog doma, Damjanom Bistričićem, razgovarati o suradnji, odnosno ljetnim radionicama. Fade In je inače prisutan na festivalu Sedam dana stvaranja u Pazinu koji je prošle godine završio s odličnim radovima.
Kako su povezani mediji i aktivizam? Što je to medijski aktivizam i kako uopće postati medijski aktivist?
U prošlosti je aktivizam tražio načine kako da dođe u medije, a prva snimanja prosvjeda gladnih radnika odvila su se 1932. godine u Americi i Velikoj Britaniji. Aktivizam podrazumijeva potrebu da se progovori o društveno relevantnim temama, na ulici, ali i putem medijskog aktivizma, kroz masmedije, u novinama, na portalima, na radiju ili televiziji.
Namjera medijskog aktivizma je ukazati na teme koje su skrivene jer se procjenjuje da te teme štete političkim elitama ili centrima društvene i privredne moći.
Potrebno je raditi u nekom mediju, za neke medije ili pronaći platformu za prezentaciju društveno angažiranih sadržaja. Za početak, osoba bi trebala imati kritički stav o društvu i svijetu u kojem živi.
Kako, prema Vašem mišljenju, mediji utječu na mlade, a kako na odrasle? Koja je uloga medija u društvu?
Načelno, uloga medija su zabava, educiranje i informiranje. No, danas je naglasak na infotaimentu. Primarna uloga medija, još od 80-ih, kada su mladi prepoznati kao potrošači, je ista kao i kod odraslih – napraviti od mladih konzumente, i to ideja, proizvoda i vrijednosti. Ukratko, uloga medija je manipulacija i stvaranje pseudookoline u kojoj se nalaze ponuđeni poželjni obrasci mišljenja i ponašanja.
Što mislite, poštuju li mediji gledatelje?
Zašto bi ih poštivali? Mislim da ih uglavnom razumiju, no ne i poštuju.
Frédéric Beigbeder, nekadašnji dugogodišnji zaposlenik reklamnih agencija je u naletu inspiracije napisao: ‘Političari više ništa ne nadziru. Svime upravlja ekonomija. Marketing je demokratska perverzija: orkestar koji dirigira dirigentu. Ispitivanja javnog mnijenja kroje politiku, panel-diskusije odlučuju o pločama koje će se puštati na radiju, sneak previews određuju svršetak filmova u kinima, ispitivanja gledanosti određuju TV program… Big Brother is not watching you, Big Brother is testing you. No, ispitivanje javnog mnijenja jest konzervativizam. To je abdikacija. Ne želimo vam predložiti više ništa što bi vam se moglo ne svidjeti. Tako ubijamo inventivnost, originalnost, kreaciju, pobunu.’
Sklonost konzervativizmu pokazuju dušebrižni psiholozi i društveni moralisti dok nas čuvaju od neprilagođenih medijskih sadržaja. Zaokruživanjem broja u gornjem uglu ekrana povukli su nevidljivu crtu između dobrog i lošeg, vodeći računa o ćudoređu koje se prakticira pred očima gledatelja.
S druge strane, i sama televizija je po svojoj prirodi konzervativan medij. Ona nije nastala da ukazuje na probleme ili da propituje stvarnost. Televizija je nastala kako bi nas čuvala od stvarnosti.
‘Ne želimo vam predložili više ništa što bi vam se moglo ne svidjeti’, ciničan je Beigbeder, a McLuhan mu odgovara kroz analizu Seada Alića , ‘McLuhan: Najava filozofije medija’ iz 2010. godine: ‘Nove tehnologije bude u nama reakcionarnost i konzervativnost. Stare mitove rušimo i preobražavamo ih u predmete proučavanja istovremeno ih više ne shvaćajući u njihovoj biti ili punini značenja’. Televizija promovira društvene norme, običaje i vrijednosti te održava smjer u moralnom kompasu kojeg su postavili društvene elite i naslijeđe.
Razgovarala: Dunja Mickov
