20. obljetnica Labin Art Expressa – otvorenje ciklusa izložbi “Umjetnost i kaos”

25.05.2012.

Vrijeme: subo­ta, 26.svibnja 2012. u 21:00 sati

Mjesto: Galerija KuC‑a “Lamparna” Labin

 

[lang_hr]Ove godi­ne navr­ša­va se 20 godi­na od izvo­đe­nja prve umjet­nič­ke akci­je Labin Art Expressa, per­for­man­sa ‘On the road” u veli­kom rud­nič­kom kupa­ti­lu, i ula­ska L.A.E. u pros­tor Lamparne biv­ših Istarskih uglje­no­ko­pa u Labinu, 1992.g..

 
20. obljet­ni­cu svog dje­lo­va­nja L.A.E. će obi­lje­ži­ti nizom pro­gra­ma u Labinu (cik­lus izlož­bi ”Umjetnost i kaos”, TRANSART 2012, foto-ins­ta­la­ci­ja u Narodnom muze­ju, pola­ga­nje kame­ne temelj­ca za Podzemni grad XXI, ”otva­ra­nje” vir­tu­al­nog Muzeja rudar­stva i indus­tri­je Istre) i Zagrebu (akci­ja L.A.E. u MSU, pro­mo­ci­ja Monografije Labin Art Express 1992 ‑2012 i albu­ma ”Cold Black” Metal Gurua) pod pokro­vi­telj­stvom istar­skog Župana Ivana Jakovčića.
 
Prvi od pro­gra­ma, cik­lus izlož­bi ”Umjetnost i kaos”, zapo­či­nje ovu subo­tu, 26. svib­nja, otva­ra­njem izlož­be Borisa Demura u Galeriji KuC‑a ”Lamparna, s počet­kom u 21:00.

 

Ciklus od 5 ovo­go­diš­njih samos­tal­nih izlož­bi u Galeriji KuC‑a Lamparna smiš­lje­nih u sla­vu dva­de­se­to­go­diš­nji­ce dje­lo­va­nja L.A.E.-a i ide­je o Podzemnom gra­du, pod nazivom„Umjetnost i kaos”, pred­sta­vi­ti će rado­ve umjet­ni­ka koji svo­jom per­cep­ci­jom svi­je­ta ili samim umjet­nič­kim izra­zom više ili manje eks­pli­cit­no reagi­ra­ju na pos­to­je­ću svjet­sku pos­t­mo­der­nis­tič­ku kri­zu u druš­tvu i sve veću potre­bu za kre­ira­njem vlas­ti­tih eman­ci­pa­tor­skih alter­na­ti­va (Boris Demur, Damir Stojnić, Damijan Kracina, Kristijan Kožul, Dragan Živadinov).

 
Sveopća zatro­va­nost medi­ji­ma, teh­no­lo­škim dos­tig­nu­ći­ma i sve veća kri­za soci­jal­nih odno­sa , para­lel­no s glo­ba­li­za­ci­jom kao makro­so­ci­jal­nim kon­tek­s­tom kojim su ljud­ska pra­va i slo­bo­de u pot­pu­nos­ti mar­gi­na­li­zi­ra­ni, još done­dav­no zabav­ni SF fil­mo­vi kao što su Blade Runner, Alien, Matrix, Videodrom, itd., pos­ta­ju sve uvjer­lji­vi­ja realnost .

 

Razdoblje infor­ma­ci­ja u kojem živi­mo pos­te­pe­no pos­ta­je raz­dob­ljem dezin­for­ma­ci­ja, pogreš­nih i laž­nih infor­ma­ci­ja, a supe­ri­or­ni sus­ta­vi poje­di­na­ca sve više vla­da­ju zatup­lje­nom i nekri­tič­nom masom kre­ira­ju­ći Svijet mjes­tom pos­luš­nih suici­dal­nih zombija.
 
Apokaliptična pre­dvi­đa­nja sma­ka svi­je­ta, opas­nos­ti od supe­re­rup­ci­ja vul­ka­na, kli­mat­ske katas­tro­fe, nuk­le­ar­ni rato­vi, uda­ri aste­ro­ida, opas­nost pred zas­tra­šu­ju­ćim Novim svjet­skim poret­kom, niz teori­ja zavje­re po koji­ma vlas­ti taj­no eks­pe­ri­men­ti­ra­ju na vlas­ti­tim gra­đa­ni­ma, taj­na druš­tva u surad­nji s NLO, nove teh­ni­ke koje bi usko­ro mogle doves­ti do prve robo­ti­zi­ra­ne voj­ske i elek­tron­ski kon­tro­li­ra­nog ljud­skog sta­nov­niš­tva.…… isti­na ili laž, spek­takl ili katak­liz­ma.… sta­nje ne-razlikovanja.…..?

 

Jedino što je izvjes­no, zajed­nič­ko sve­mu i lako se može išči­ta­ti su para­li­zi­ra­ju­će ener­gi­je tje­sko­be, stra­ha, nepo­vje­re­nja, neprav­de, zabri­nu­tos­ti i život­no ozra­čje stal­ne neiz­vjes­nos­ti. U tak­vom otu­đe­nom život­nom okru­že­nju zas­tra­šu­ju­će inver­zi­je kojom maši­ne sve više popri­ma­ju ljud­ska obi­ljež­ja, a lju­di pos­ta­ju poput stro­je­va, u toj depri­mi­ra­ju­ćoj vizi­ji novog svi­je­ta, ide­ja bije­ga u pod­zem­lje i ponov­no stva­ra­nje novog huma­ni­jeg poret­ka jed(i)no je izgled­no rješenje.

 

Stoga, još done­dav­no roman­ti­čar­ska i nadre­alis­tič­ka ide­ja o Podzemnom gra­du kao pobu­na pro­tiv sve­ga konven­ci­onal­nog, bez­i­dej­nog i malo­gra­đan­skog u živo­tu i umjet­nos­ti kon­ci­pi­ra­na kao umjet­nič­ki pro­jekt dvo­ji­ce vizi­ona­ra (Krešimira Farkaša i Deana Zahtile), danas popri­ma real­ne okvi­re da usko­ro pos­ta­ne domi­nan­tan model druš­tve­nog živo­ta na glo­bal­nom planu.
 
Podzemni grad, uz sve slič­ne pro­jek­te koji se pojav­lju­ju  na raz­li­či­tim stra­na­ma svi­je­ta neo­vis­ni jed­ni o dru­gi­ma, pred­stav­lja real­nu alter­na­ti­vu suvre­me­nom otu­đe­nom, teh­no­krat­skom druš­tvu, a sus­tav pove­za­nih pod­zem­nih gra­do­va kao svo­je­vr­s­na pos­t­mo­der­nis­tič­ka Cappadocia, možda i jedi­ni način ops­tan­ka i pre­živ­lja­va­nja čovje­čans­tva s moguć­noš­ću povrat­ka  izgub­lje­nom izvo­ru i jedins­tvu huma­nog društva.

 

Opus  izlož­bi ”Umjetnost i kaos” zapo­či­nje u subo­tu, 26. svib­nja u 21:00,  sim­bo­lič­no, s jed­nim od naj­z­na­čaj­ni­jih pro­ta­go­nis­ta kon­cep­tu­al­ne umjet­nos­ti u Hrvatskoj, Borisom  Demurom i nje­go­vim  Spiralama, misa­onim spi­ral­nim labi­rin­ti­ma, aso­ci­ja­ci­ja­ma na biolo­šku DNK, ali i na život­nu  cik­lič­nost ponov­nog stva­ra­nja i obnavljanja.
 
„… Demurova spi­ra­la, sli­ka pre­dodž­be o božan­skom, sve­obu­hvat­nom i sve­pri­sut­nom, eks­pre­siv­na je, osli­ka­na povr­ši­na koja svo­jim dimen­zi­ja­ma, uvjer­lji­voš­ću i nizom nasum­ce nane­se­nih mrlji­ca boje koje har­mo­nič­no vibri­ra­ju život­nim rit­mom supe­ri­or­no kon­tra­pun­k­ti­ra meha­nič­kim izmje­na­ma pixe­la naj­no­vi­jeg, naj­bo­ljeg, must-have pro­izvo­da na rek­lam­nom video wall‑u nekog od bez­broj­nih trgo­vač­kih centara.

 
Energija huma­nog koja se suprot­stav­lja ener­gi­ji androidnog.…..gestualno sli­kar­stvo, utr­lja­va­nje boje prsti­ma, tap­ka­nje dla­no­vi­ma, goto­vo fizič­ko spa­ja­nje s povr­ši­nom plat­na, nasu­prot hlad­noj, mon­taž­noj high defi­ni­ti­on teh­no­lo­gi­ji plaz­ma ekrana.…
Put rat­ni­ka, tra­ga­nje za uni­ver­zal­nom isti­nom u našoj eri povr­š­nih i laž­nih infor­ma­ci­ja, dezin­for­ma­ci­ja, mani­pu­la­ci­ja, komer­ci­jal­nos­ti, kari­je­riz­ma i tašti­ne, pos­ta­je Demurov jedi­ni i glav­ni svje­to­na­zor, umjet­nič­ki i život­ni spi­ral­no uobli­čen, a sam čin stva­ra­nja i dje­lo­va­nja nedje­ljiv od bića živo­ta, izre­čen vlas­ti­tom umjet­nič­kom sin­tag­mom: „Umjetnost se živi i živi se umjetnost…”
(Sanja Švrljuga, autor kon­cep­ta i vodi­telj programa)

Izložba osta­je otvo­re­na do 9. lip­nja 2012. godi­ne te je može­te vidje­ti pone­djelj­kom, sri­je­dom, pet­kom i subo­tom u vre­me­nu od 12:00 do 16:00 sati.

 
Ovaj pro­jekt finan­ci­ra: Nacionalna zak­la­da za razvoj civil­nog druš­tva, Istarska župa­ni­ja, Open Society Institute.

 
Boris Demur  rođen je u Zagrebu 1951. godi­ne, sli­kar i pos­t­kon­cep­tu­al­ni umjet­nik, diplo­mi­rao je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu u kla­si Raula Goldonija 1975. godi­ne, a gra­fi­ku u kla­si Alberta Kinerta 1977. godi­ne. Bio je surad­nik Majstorske radi­oni­ce Ljube Ivančića (1975−1977), a od 1975. – 1981. član Grupe šes­to­ri­ce auto­ra (Željko Jerman, Vlado Martek, Sven Stilinović,Mladen Stilinović, Boris Demur i Fedor Vučemilović).  U poče­ci­ma kari­je­re nje­go­vi rado­vi ima­ju obi­ljež­je kon­cep­tu­al­ne umjet­nos­ti, a kas­ni­je se u skla­du s duhom vre­me­na usmje­ra­va na pri­mar­no sli­kar­stvo. Krajem sedam­de­se­tih godi­na tekst i sli­ku spa­ja u tauto­lo­ške kom­po­zi­ci­je koji­ma istra­žu­je smi­sao i polo­žaj sli­kar­stva i vizu­al­ne umjet­nos­ti unu­tar lokal­nog druš­tve­no-poli­tič­kog i opće civi­li­za­cij­skog diskur­sa. U 1983. godi­ni otkri­va motiv spi­ra­le kojim se od tada isklju­či­vo bavi. Njegova prak­sa uz tra­di­ci­onal­ne likov­ne medi­je i nji­ho­ve izve­de­ni­ce uklju­ču­je kola­že, foto­gra­iju, per­for­mans, jav­ne akci­je, video i ins­ta­la­ci­ju.  Od 1977. izla­gao je na broj­nim samos­tal­nim i grup­nim izlož­ba­ma a   1996. na Bijenalu u São Paolu. Primio je neko­li­ko nagra­da, među koji­ma i Godišnju nagra­du Hrvatskog druš­tva likov­nih umjet­ni­ka za naj­bo­lju izlož­bu (Zagreb, 2004.). Živi i radi u Zagrebu, Hrvatska.

[/lang_hr]

 

Foto