Foto radionica u pazinskom EMI-ju

09.05.2012.

[lang_hr]Povodom zatva­ra­nja izlož­be fot­gra­fi­ja Franka Gaudlitza: Casa mare Etnografski muzej Istre / Museo etno­gra­fi­co dell’Istria orga­ni­zi­ra radi­oni­cu foto­gra­fi­je. Radionicu će vodi­ti istak­nu­ti foto­graf i autor izlož­be Frank Gaudlitz, a odr­ža­vat će se u popod­nev­nim sati­ma 04 – 06. lip­nja 2012.

Program:

 

04.06.2012. – Predavanje o povi­jes­ti moder­ne foto­gra­fi­je u Europi, ško­la foto­gra­fi­je koju je poha­đao F. Gaudlitz, pred­stav­lja­nje pro­jek­ta iz Južne Amerike.

 

05.06.2012. – Vodstvo kroz izlož­bu i teren­ski rad – savje­ti i naput­ci o fotografiranju.

 

Tema: Pazinski sajam

 

06.06.2012.- Valorizacija i ana­li­za foto­gra­fi­ja snim­lje­nih na terenu.

 

Za sudje­lo­va­nje je potreb­no doni­je­ti svoj foto­apa­rat; ana­log­ni ili digitalni.

Donijeti svo­je pri­jaš­nje rado­ve (u fizič­kom ili digi­tal­nom obliku).

Cijena radi­oni­ce po oso­bi je 350,00 kn.
Potvrdu za sudje­lo­va­nje moli­mo pos­la­ti do 18.05.2012. na broj fak­sa: 052 624 351 ili e‑mail: emi@emi.hr, i mirjana@emi.hr.

 

Frank Gaudlitz, rođen 1958. godi­ne u Vetschauu, stu­di­rao je foto­gra­fi­ju kod Arna Fischera u Leipzigu. Portret je odu­vi­jek bio sre­di­šte nje­go­va rada: rad­ni­ce u jed­noj veli­koj pra­oni­ci rub­lja (1989.), sovjet­ski voj­ni­ci za vri­je­me pov­la­če­nja tru­pa iz Njemačke (1990. – 1994.). Poznat je pos­tao pro­jek­tom U išče­ki­va­nju Europe u sklo­pu kojeg je por­tre­ti­rao lju­de koji žive uzduž Dunava (2006.).

 

Izložba Casa mare pri­ka­zu­je lju­de u stam­be­nim pros­to­ri­ma. Fotograf Frank Gaudlitz zamo­lio ih je da odje­nu svo­ju sve­ča­nu odje­ću i zatim ih sni­mio foto­apa­ra­tom sred­njeg for­ma­ta. Za potre­be foto­gra­fi­ra­nja, lju­di su mu čes­to dava­li pris­tup u “salon” – pros­to­ri­ju rezer­vi­ra­nu samo za odre­đe­ne sve­ča­ne prigode.

 

Casa mare pri­ka­zu­je i inte­ri­je­re bez nji­ho­vih sta­nov­ni­ka. Te foto­gra­fi­je pru­ža­ju uvid u sva­kod­nev­ne navi­ke lju­di, nji­ho­vu osob­nu este­ti­ku u ure­đe­nju pros­to­ra, nji­ho­vu kul­tu­ru sje­ća­nja, nji­ho­vu religioznost.

 

Za potre­be foto­gra­fi­ra­nja nije mije­nja­no osvjet­lje­nje, nisu doda­va­ne svje­tilj­ke i nije kori­šte­na blje­ska­li­ca, čak ni kada vanj­sko svje­tlo pro­di­re samo kroz male pro­zo­re. No zahva­lju­ju­ći dugim eks­po­zi­ci­ja­ma boje dje­lu­ju inten­ziv­ni­je. Ljudi su kao neka­da tre­ba­li na tre­nu­tak sta­ja­ti mir­no i pri­če­ka­ti tre­nu­tak sni­ma­nja. Stajanje je za veći­nu njih neuobi­ča­je­no jer su u svo­joj rad­noj sva­kod­nev­ni­ci nepres­ta­no u pokre­tu ili sje­de. Ali upra­vo ih taj usprav­ni polo­žaj odva­ja od sva­kod­nev­no­ga kon­tek­s­ta, čak i kad su u oko­li­ni na koju su navikli.

 

Pozadina foto­gra­fi­je bira se u skla­du sa sve­ča­nom odje­ćom. Odabrani dio pros­to­ri­je ne namje­šta se dodat­no za potre­be foto­gra­fi­ra­nja. Fotoaparat je pos­tav­ljen tako da sni­ma iz jedva pri­mjet­no­ga donjeg rakur­sa pa pro­ma­trač diže svoj pogled pre­ma pri­ka­za­nim oso­ba­ma. Takav pris­tup pun pošto­va­nja daje por­tre­ti­ra­nim oso­ba­ma odre­đe­no dos­to­jans­tvo. Žarišna dalji­na osta­je goto­vo uvi­jek ista jer male pros­to­ri­je čes­to ne dopu­šta­ju veću uda­lje­nost. Fotografija je u konač­ni­ci onak­va kako ju je autor i pos­ta­vio, bez nak­nad­ne digi­tal­ne obrade.[/lang_hr]

 

Foto