Goran Škofić izlaže u MMSU Rijeka

10.05.2012.

Vrijeme: 10.5. – 14.6.2012.
Mjesto: Rijeka

[lang_hr]Jedan od zapa­že­ni­jih likov­nih umjet­ni­ka mla­đe gene­ra­ci­je, Goran Škofić, od 10. svib­nja do 14. lip­nja izla­že u Malom salo­nu Muzeja moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti – Rijeka video cik­lu­som pod nazi­vom ‘Bijelo’. Ukupno četi­ri rada iz cik­lu­sa nas­ta­log u raz­dob­lju od 2010. – 2011. zas­no­va­no je na stu­dij­ski snim­lje­nom akte­ru, samom auto­ru. Dinamika rad­nje i ritam meha­ni­zi­ra­nih pokre­ta glav­nog lika poka­zu­ju srod­nost s teh­ni­kom ani­ma­ci­je koja je pret­ho­di­la izu­mu fil­ma, a ilu­zi­ju pokre­ta pos­ti­za­la pomo­ću manu­al­nog pomi­ca­nja dvo­di­men­zi­onal­nog, sta­tič­nog, crte­ža. Time Škofićev rad tuma­či pove­za­nost sta­rih i novih, zas­ta­rje­lih i suvre­me­nih teh­ni­ka i pos­tu­pa­ka pokret­nih sli­ka, o čemu se u teori­ji novih medi­ja čes­to ras­prav­lja. Neobično je da digi­tal­ne teh­no­lo­gi­je, koje sma­tra­mo pro­gre­siv­nim zbog lako­će i brzi­ne ruko­va­nja, uva­ža­va­ju neke vrlo sta­re pos­tup­ke poput pret­hod­no spo­me­nu­te ani­ma­ci­je. Za nju je karak­te­ris­tič­na kon­cep­ci­ja cik­lič­nog vre­me­na što ovi rado­vi kao i veći­na novo­me­dij­ske i video pro­duk­ci­je, izra­ža­va for­mom pet­lje, tj. loopa.

 
Osvrnuvši se na pret­hod­ne rado­ve, vid­lji­vo je da se autor i dalje bavi pro­ble­mi­ma kao što su brzi­na, nepo­gre­ši­vost i ponav­lja­nje koje nam nala­že sva­kod­ne­vi­ca, a čiji rezul­ta­ti neri­jet­ko biva­ju zamor ili mono­to­ni­ja (Kontrolirani, 4’56’‘, loop, jed­no­ka­nal­na video ins­ta­la­ci­ja; Linija , 3′28″, loop, dvo­ka­nal­na vide­oins­ta­la­ci­ja). Tako se i pro­ta­go­nist u cik­lu­su ‘Bijelo’, nala­zi u apsurd­nim situ­aci­ja­ma kak­ve u real­nom živo­tu ne vidi­mo. Zahvaljujući for­mi kari­ka­tu­re, autor u svim rado­vi­ma uspi­je­va pos­ti­ći ras­te­re­ću­ju­ću komič­nost, kroz geg i nemo­gu­će akci­je, poput puca­nja u sebe samog (Pucanje, 5′45″, loop, dvo­ka­nal­na vide­oins­ta­la­ci­ja), ili besko­nač­nog smi­ja­nja (Smijeh, 5’45’’, loop, jed­no­ka­nal­na videoinstalacija).

 

Svako Škofićevo pojav­lji­va­nje na među­na­rod­nim likov­nim mani­fes­ta­ci­ja­ma, rezul­ti­ra uspje­hom, ponu­da­ma za rezi­den­ci­jal­ne pro­gra­me i fes­ti­va­le. Predstavljao je Hrvatsku na Bijenalu mla­dih umjet­ni­ka Europe i Mediterana u Skoplju, a iste 2009. godi­ne, pri­mio je i nagra­du Radoslav Putar – za umjet­ni­ke do 35 godi­na. U 2010. godi­ni, dobit­nik je tro­mje­seč­nog rezi­den­ci­jal­nog pro­gra­ma AirAntwerpen u Antwerpenu te ISCP (Internacionalni stu­dij­ski i kura­tor­ski pro­gram) u New Yorku. Nakon toga je bora­vio je u Sao Paulu u Brazilu na FAAP rezi­den­ci­ji (2011.). Jedan je od fina­lis­ta T‑HT nagra­de 2011. na koju je kan­di­di­rao cik­lus Bijelo  kojeg ćemo ima­ti pri­li­ku vidje­ti u Malom salonu.

 

[/lang_hr]

Izvor

Foto