59. Pula – Trodimenzionalna gnjavaža

25.07.2012.

NACIONALNI PROGRAM: SLUČAJNI PROLAZNIK, reda­te­lja Joze Patljaka

Trodimenzionalne pro­jek­ci­je usta­li­le su se kod viso­ko­bu­džet­nih ame­rič­kih akcij­skih fil­mo­va, kao ele­ment koji poja­ča­va eska­pis­tič­ki doživ­ljaj publi­ke, ali pos­ljed­njih godi­na za tom teh­no­lo­gi­jom pose­žu i reda­te­lji koji ne teže veli­kom komer­ci­jal­nom učin­ku. Primjerice, nje­mač­ki reda­telj Werner Herzog čak je sni­mio 3D doku­men­ta­rac Spilja zabo­rav­lje­nih sno­va u koje­mu bri­ljant­no koris­ti tu teh­no­lo­gi­ju da bi istak­nuo mis­ti­ku i zna­čaj nedav­no otkri­ve­nih pra­po­vi­jes­nih sli­ka­ri­ja. Trendu se pri­klju­ču­ju i dru­gi reda­te­lji, a sinoć se u Areni dogo­dio povi­jes­ni tre­nu­tak hrvat­ske kine­ma­to­gra­fi­je, budu­ći da je pri­ka­zan prvi doma­ći 3D film. Čast je pri­pa­la Jozi Patljaku, cije­nje­nom neza­vis­nom pro­du­cen­tu broj­nih zapa­že­nih fil­mo­va (Fine mrtve dje­voj­ke, Ta div­na split­ska noć, Ljubavni život domo­bra­na, Jozef) i vlas­ni­ku kuće Alka film, koje­mu je Slučajni pro­laz­nik ujed­no i reda­telj­ski prvi­je­nac. Junaci fil­ma su zagre­bač­ki klo­ša­ri i sakup­lja­či plas­tič­nih boca, koji gla­vi­nja­ju uli­ca­ma gra­da u potra­zi za poko­jom kunom ili bes­plat­nim obro­kom i to je sve. Film uop­će nema pri­ču (na špi­ci nig­dje nije pot­pi­san sce­na­rist), reda­telj stal­no pri­ka­zu­je zamor­no tuma­ra­nje svo­jih izgub­lje­nih i nesret­nih juna­ka, a opći dojam pod­cr­ta­va iznim­no iri­tant­na glaz­ba (skla­da­telj Branimir Mihaljević) koja stal­no ide u poza­di­ni pri­ka­za­nih zbi­va­nja. Jedini plus fil­ma je blje­sak samo­iro­ni­je u tre­nut­ku kad klo­šar (Igor Hamer) pita dru­ži­cu (Elizabeta Kukić) zašto je praz­no ovo kino, a ona odgo­va­ra da igra hrvat­ski film. Iako se Patljak vje­ro­jat­no htio poigra­ti s kli­še­jem kako hrvat­ska publi­ka doživ­lja­va doma­ći film, naj­zad je dao naj­toč­ni­ju mogu­ću dijag­no­zu svo­jeg prvi­jen­ca. Doista je šte­ta da prva 3D pro­jek­ci­ja doma­ćeg fil­ma, osim teh­nič­ke umješ­nos­ti, nije ponu­di­la ama baš ništa.

 

Elvis Lenić