59. Pula – Trodimenzionalna gnjavaža
NACIONALNI PROGRAM: SLUČAJNI PROLAZNIK, redatelja Joze Patljaka
Trodimenzionalne projekcije ustalile su se kod visokobudžetnih američkih akcijskih filmova, kao element koji pojačava eskapistički doživljaj publike, ali posljednjih godina za tom tehnologijom posežu i redatelji koji ne teže velikom komercijalnom učinku. Primjerice, njemački redatelj Werner Herzog čak je snimio 3D dokumentarac Spilja zaboravljenih snova u kojemu briljantno koristi tu tehnologiju da bi istaknuo mistiku i značaj nedavno otkrivenih prapovijesnih slikarija. Trendu se priključuju i drugi redatelji, a sinoć se u Areni dogodio povijesni trenutak hrvatske kinematografije, budući da je prikazan prvi domaći 3D film. Čast je pripala Jozi Patljaku, cijenjenom nezavisnom producentu brojnih zapaženih filmova (Fine mrtve djevojke, Ta divna splitska noć, Ljubavni život domobrana, Jozef) i vlasniku kuće Alka film, kojemu je Slučajni prolaznik ujedno i redateljski prvijenac. Junaci filma su zagrebački klošari i sakupljači plastičnih boca, koji glavinjaju ulicama grada u potrazi za pokojom kunom ili besplatnim obrokom i to je sve. Film uopće nema priču (na špici nigdje nije potpisan scenarist), redatelj stalno prikazuje zamorno tumaranje svojih izgubljenih i nesretnih junaka, a opći dojam podcrtava iznimno iritantna glazba (skladatelj Branimir Mihaljević) koja stalno ide u pozadini prikazanih zbivanja. Jedini plus filma je bljesak samoironije u trenutku kad klošar (Igor Hamer) pita družicu (Elizabeta Kukić) zašto je prazno ovo kino, a ona odgovara da igra hrvatski film. Iako se Patljak vjerojatno htio poigrati s klišejem kako hrvatska publika doživljava domaći film, najzad je dao najtočniju moguću dijagnozu svojeg prvijenca. Doista je šteta da prva 3D projekcija domaćeg filma, osim tehničke umješnosti, nije ponudila ama baš ništa.
Elvis Lenić





