Kolumna dr.sc Biserke Cvjetičanin – Za holystički pristup razvoju

05.07.2012.

 

Dr. sc. Biserka Cvjetičanin u svo­joj novoj kolum­ni objav­lje­noj u Zarezu osvr­nu­la se na tekst final­nog doku­men­ta Budućnost kak­vu želi­mo (The Future We Want) usvo­je­nog na Konferenciji UN‑a o odr­ži­vom razvo­ju (Rio+20), u kojem je izos­ta­la reče­ni­ca o važ­nos­ti kul­tu­re za odr­živ razvoj (sadr­ža­na u nacr­tu doku­men­ta) te nagla­ša­va važ­nost umre­ža­va­nja i inte­rak­tiv­nos­ti, odnos­no pove­zi­va­nja kul­tur­ne poli­ti­ke s eko­nom­skom, soci­jal­nom i poli­ti­kom zašti­te okoliša…
[lang_hr]

 

Zarez / Kolumna / Kulturna politika

 
Za holys­tič­ki pris­tup razvoju
Autorica: dr. sc. Biserka Cvjetičanin

 
Prije nepu­na dva tjed­na zavr­ši­la je u Rio de Janeiru, Brazil, Konferencija Ujedinjenih naro­da o odr­ži­vom razvo­ju. Konferencija je poz­na­ti­ja pod ime­nom Rio+20 kojim se pod­sje­ća na godiš­nji­cu sku­pa odr­ža­nog 1992. godi­ne kada su se u ‘gra­du nade’ naš­li sudi­oni­ci sa svih kon­ti­ne­na­ta u nas­to­ja­nju spa­ša­va­nja pla­ne­ta Zemlja. Izazovi su u to vri­je­me bili des­truk­ci­ja biolo­ške raz­no­li­kos­ti, kli­mat­ske pro­mje­ne, šire­nje pus­ti­nje. Tada je pri­hva­ćen doku­ment o odr­ži­vom razvo­ju Rio Agenda, odnos­no Agenda 21. Dvadeset godi­na kas­ni­je, tre­ba­lo je istak­nu­ti što se zajed­nič­ki pos­ti­glo i zapo­če­ti novu potra­gu za osi­gu­ra­njem odr­ži­vog i pra­ved­ni­jeg razvo­ja u svi­je­tu kojem pri­je­ti glo­bal­na eko­lo­ška katas­tro­fa. Ta je potra­ga neo­p­hod­na jer, kao što u svo­jim tek­s­to­vi­ma u Zarezu piše for­mer minis­ter Mirela Holy, ‘izvjes­no je da usko­ro više neće­mo moći živje­ti na način na koji sada živi­mo – nera­ci­onal­no, baha­to i neo­d­go­vor­no pre­ma vlas­ti­toj vrsti i pre­ma svim dru­gim vrsta­ma s koji­ma dije­li­mo pla­net Zemlju’.
 
Budućnost kak­vu želimo

 
Nakon kon­fe­ren­ci­je Rio+20 mno­gi su osta­li razo­ča­ra­ni, oso­bi­to final­nim doku­men­tom Budućnost kak­vu želi­mo (The Future We Want) koji je pri­pre­man više od godi­nu dana uz, kako je nave­de­no u prvom para­gra­fu, ‘puno sudje­lo­va­nje civil­nog druš­tva’, što su pred­stav­ni­ci civil­nog druš­tva na sku­pu ospo­ra­va­li. U prvom dije­lu doku­men­ta sim­bo­lič­ki nas­lov­lje­nog Naša zajed­nič­ka vizi­ja izra­ža­va se odluč­nost za podu­zi­ma­njem hit­ne akci­je u pos­ti­za­nju odr­ži­vog razvo­ja, ali cije­li doku­ment rijet­ko otkri­va kako će se ta odluč­nost pre­ni­je­ti u prak­su. Mnogo toga osta­je na ‘otvo­re­nim i širo­kim kon­zul­ta­ci­ja­ma’, s malim ambi­ci­ja­ma na obje ključ­ne razi­ne – zašti­te oko­li­ša i razvoja.

 
Čini se da će Agenda 21 osta­ti, još dugo vre­me­na, naj­vred­ni­ji doku­ment o odr­ži­vom razvo­ju koji ide dalje od pro­ble­ma­ti­ke oko­li­ša usmje­ra­va­ju­ći se, isti­če Eduard Miralles (Cyberkaris, no.114/June 2012.), na šira soci­jal­na pita­nja kao što su raz­no­li­kost i odr­ži­vost. U pogle­du kul­tu­re, neupit­ni utje­caj Agende 21 oči­tu­je se u zavr­š­nom doku­men­tu Međuvladine kon­fe­ren­ci­je o kul­tur­nim poli­ti­ka­ma za razvoj (Stockholm, 1998.), zatim Agendi 21 za kul­tu­ru koju je pri­hva­ti­la Svjetska orga­ni­za­ci­ja uje­di­nje­nih gra­do­va i lokal­nih upra­va (Barcelona, 2004.) i koja pred­stav­lja refe­rent­ni doku­ment za lokal­ne upra­ve u kon­ci­pi­ra­nju i dono­še­nju kul­tur­nih poli­ti­ka, te Unescovoj Konvenciji za zašti­tu i pro­mi­ca­nje raz­no­li­kos­ti kul­tur­nih izra­za (Pariz, 2005.). Miralles s pra­vom upo­zo­ra­va da u prvim deset­lje­ći­ma 21. sto­lje­ća, ‘masov­no, neraz­li­kov­no i neo­da­bi­ra­no kori­šte­nje resur­sa iz kul­tur­nog eko­sis­te­ma u ime nekih razvoj­nih mode­la koji zane­ma­ru­ju kul­tur­nu dimen­zi­ju, neiz­bjež­no zah­ti­je­va novu svi­jest o kul­tu­ri, svi­jest koja bi se tako­đer mogla nazva­ti ekološkom’.

 
Stoga je bio važan para­graf 16. u nacr­tu doku­men­ta Budućnost kak­vu želi­mo kojim se afir­mi­ra raz­no­li­kost svi­je­ta i pre­poz­na­je da sve kul­tu­re i civi­li­za­ci­je pri­do­no­se obo­ga­ći­va­nju čovje­čans­tva i zašti­ti Zemlje, nagla­ša­va važ­nost kul­tu­re za odr­živ razvoj i zah­ti­je­va holis­tič­ki pris­tup odr­ži­vom razvo­ju koji će omo­gu­ći­ti život u skla­du s pri­ro­dom. Na žalost, tog tek­s­ta u final­nom doku­men­tu nema, već je zami­je­njen s dva para­gra­fa. ‘Pozivamo na holis­tič­ki i inte­gri­ra­ni pris­tup odr­ži­vom razvo­ju koji će vodi­ti čovje­čans­tvo pre­ma živo­tu u skla­du s pri­ro­dom i potak­nu­ti napo­re za obno­vu zdrav­lja i inte­gri­te­ta eko­sus­ta­va Zemlje’ (para­graf 40.). ‘Priznajemo pri­rod­nu i kul­tur­nu raz­no­li­kost svi­je­ta i pre­poz­na­je­mo da sve kul­tu­re i civi­li­za­ci­je mogu pri­do­ni­je­ti odr­ži­vom razvo­ju’ (para­graf 41.). Rečenica o važ­nos­ti kul­tu­re za odr­živ razvoj je nes­ta­la, a kako je uvi­jek sve u fine­sa­ma, final­na ver­zi­ja je mno­go izgu­bi­la od svo­je odlučnosti.
 
Povezivanje i inte­rak­ci­ja jav­nih politika

 
Na više mjes­ta u final­nom doku­men­tu govo­ri se o jača­nju tri dimen­zi­je odr­ži­vog razvo­ja (eko­nom­ska, soci­jal­na i eko­lo­ška) i nji­ho­voj inte­gra­ci­ji na holis­tič­ki i među­sek­tor­ski način na svim razi­na­ma, ali se čet­vr­ta dimenzija/stup razvo­ja, tj. kul­tu­ra, ne spo­mi­nje. S obzi­rom da je kra­jem 2010. Svjetska orga­ni­za­ci­ja uje­di­nje­nih gra­do­va i lokal­nih upra­va (UCLG) usvo­ji­la stav da je ‘kul­tu­ra čet­vr­ti stup odr­ži­vog razvo­ja’, pre­uzev­ši ide­je iz knji­ge Četvrti stup odr­ži­vos­ti Jona Hawkesa (The Fourth Pillar of Sustainability, 2001), bilo je dovolj­no vre­me­na da se u final­nom doku­men­tu istak­ne kul­tur­na dimen­zi­ja razvo­ja i shva­ti važ­nost umre­ža­va­nja i inte­rak­tiv­nos­ti, odnos­no pove­zi­va­nja kul­tur­ne poli­ti­ke s eko­nom­skom, soci­jal­nom i poli­ti­kom zašti­te oko­li­ša. Možda bi takav balan­si­ra­ni pris­tup koji uklju­ču­je sva četi­ri stu­pa odr­ži­vog razvo­ja mogao biti zače­tak jed­nog novog razvoj­nog modela.

 
Norveška znans­tve­ni­ca Gro Harlem Brundtland koja je 1987. pred­sje­da­la Svjetskom komi­si­jom za eko­lo­gi­ju i razvoj u izra­di UN izvje­šta­ja Naša zajed­nič­ka buduć­nost (Our Common Future), na kon­fe­ren­ci­ji Rio+20 govo­ri­la je o rizi­ku da u final­nom doku­men­tu dva stu­pa odr­ži­vog razvo­ja – eko­nom­ski i soci­jal­ni – zasje­ne eko­lo­ška pita­nja. Međutim, mno­gi su sudi­oni­ci upo­zo­ra­va­li da samo zašti­ta oko­li­ša više nije dovolj­na, već da se ta pro­ble­ma­ti­ka mora raz­ma­tra­ti i u okvi­ru eko­nom­skih i soci­jal­nih pla­no­va i stra­te­gi­ja razvo­ja. Urbana obno­va i razvoj, oču­va­nje pri­rod­ne i kul­tur­ne bašti­ne, revi­ta­li­za­ci­ja povi­jes­nih mjes­ta i grad­skih sre­di­šta spo­mi­nja­ni su kao evi­dent­ni pri­mje­ri potre­be holis­tič­kog pris­tu­pa odr­ži­vom razvo­ju. Valja ovdje spo­me­nu­ti da u Europskoj uni­ji već od 1972. godi­ne poli­ti­ke u podru­čju zašti­te oko­li­ša sve inten­ziv­ni­je uklju­ču­ju oču­va­nje pri­rod­ne i kul­tur­ne bašti­ne (Konvencija iz Aarhusa, pri­hva­će­na 1998., odno­si se na pris­tup infor­ma­ci­ja­ma i na jav­no sudje­lo­va­nje u odlu­ka­ma o spe­ci­fič­nim aktiv­nos­ti­ma), te da se ta tema­ti­ka nala­zi u podru­čju broj­nih poli­ti­ka EU.
 
Kulturno odr­živ razvoj

 
Budućnost kak­vu želi­mo? U svi­je­tu u brzim pro­mje­na­ma, sva­ka­ko bismo želje­li kul­tur­no odr­živ razvoj. Dvadeset godi­na nakon prvog Rio sum­mi­ta, potreb­no je dje­lo­va­ti na nov način, kao što bi rek­la juž­no­afrič­ka knji­žev­ni­ca Nadine Gordimer, dobit­ni­ca Nobelove nagra­de koju se – o, div­nog čuda – citi­ra u Rio+20 doku­men­tu: ‘Ne okli­je­vaj­te ići pre­da­le­ko, isti­na je onkraj toga’.[/lang_hr]

 

Izvor

Foto