Bez političkih iluzija

28.08.2012.

TV: KENNEDYJEVI, reda­te­lja Jona Cassara

Kontroverzna poli­tič­ka obi­telj Kennedy već deset­lje­ći­ma priv­la­či paž­nju pisa­ca, film­skih i tele­vi­zij­skih reda­te­lja. Trenutno se na HTV‑u pri­ka­zu­je tele­vi­zij­ska mini seri­ja „Kennedyjevi“ (The Kennedys, 2010.), nagra­đe­na broj­nim ame­rič­kim stru­kov­nim nagra­da­ma, čiji se auto­ri (reda­telj Jon Cassar, sce­na­ris­ti Stephen Kronish i Joel Surnow) tako­đer bave tom vječ­no aktu­al­nom tema­ti­kom. Njihova pri­ča zapo­či­nje dan uoči pobje­de na pred­sjed­nič­kim izbo­ri­ma Johna F. Kennedyja (Greg Kinnear) i obu­hva­ća sve poli­tič­ki naj­važ­ni­je tre­nut­ke pred­sjed­nič­ke kari­je­re, ali ujed­no retros­pek­tiv­nim pos­tup­ci­ma obra­đu­je i rani­je zna­čaj­ne doga­đa­je koji su utje­ca­li na Johnovo poli­tič­ko i ljud­sko for­mi­ra­nje. Autori veli­ku paž­nju pok­la­nja­ju Johnovom odno­su pre­ma supru­zi Jackie (Katie Holmes), bra­tu Bobbyju (Barry Pepper) i naro­či­to ocu Josephu (Tom Wilkinson). Otac je dois­ta pri­ka­zan kao auto­ri­ta­tiv­na i ego­cen­trič­na gla­va obi­te­lji, vrhun­ski mani­pu­la­tor u ostva­ri­va­nju vlas­ti­tih ambi­ci­ja i amo­ra­lan pater fami­li­as koji odga­ja dje­cu tako da nas­ta­ve nje­go­vu život­nu misi­ju. Djeca su mu prvens­tve­no ins­tru­men­ti pomo­ću kojih će pos­ti­ći svo­je cilje­ve, a tek onda čla­no­vi obi­te­lji, što se naro­či­to vidi po nje­go­voj reak­ci­ji nakon što mu u ratu pogi­ne naj­sta­ri­ji sin Joe. Joseph je naj­de­talj­ni­je raz­ra­đen lik u izvr­s­noj Wilkinsonovoj glu­mač­koj inter­pre­ta­ci­ji i pred­stav­lja meta­fo­ru većin­skog poli­tič­kog pona­ša­nja. Njemu uop­će nije bitan opći inte­res i niti jed­nom ne spo­mi­nje jav­nu dobro­bit, nego jedi­no nas­to­ji spro­ves­ti svo­je mega­lo­man­ske ambi­ci­je. Vjerojatno je to naj­vi­še zasme­ta­lo pre­ži­vje­lim pri­pad­ni­ci­ma kla­na Kennedy koji su žes­to­ko nas­tu­pi­li pro­tiv seri­je. Njima je ipak dra­že da ih jav­nost per­ci­pi­ra kao tra­gič­nu dinas­ti­ju koja je mora­la pod­ni­je­ti veli­ke žrtve za dobro­bit nacije.

 

Elvis Lenić