Nijemi umjetnik

DVD: UMJETNIK, reda­te­lja Michela Hazanviciusa

Dolazak zvuč­nog fil­ma svo­je­dob­no je iza­zvao otpor kod zvi­jez­da nije­mog fil­ma, budu­ći da je mno­gi­ma dras­tič­no utje­cao na kari­je­ru, a neki se nikad nisu uspje­li opo­ra­vi­ti od pos­lje­di­ca veli­ke teh­no­lo­ške pro­mje­ne. Tom tema­ti­kom bri­ljant­no se poza­ba­vio veli­čans­tve­ni Billy Wilder u „Bulevaru sumra­ka“ (1950), pra­te­ći pro­pa­lu zvi­jez­du nije­mih fil­mo­va (Gloria Swanson) koja pla­ni­ra svoj veli­ki glu­mač­ki povra­tak, a oda­ni slu­ga (Erich von Stroheim) odr­ža­va nje­zi­nu ilu­zi­ju zna­ju­ći da bi je spoz­na­ja o real­nos­ti dotuk­la. Wilderovo remek-dje­lo naro­či­to je zna­čaj­no zbog meta­film­ske dimen­zi­je, budu­ći da je Gloria Swanson dois­ta bila veli­ka zvi­jez­da nije­mog fil­ma, dok je gran­di­oz­nog Ericha von Stroheima, jed­nog od naj­ve­ćih reda­te­lja nije­mog fil­ma, poja­va zvu­ka kre­ativ­no dotuk­la i one­mo­gu­ći­la u nas­tav­ku reda­telj­ske kari­je­re. Zanimljivo da se na Wildera pozvao i fran­cu­ski reda­telj Michel Hazanvicius u govo­ru povo­dom ovo­go­diš­nje dodje­le Oscara, kada je nje­gov „Umjetnik“ poku­pio čak pet zlat­nih kipi­ća (naj­bo­lji film, reži­ja, glav­na ulo­ga, glaz­ba, kos­ti­mo­gra­fi­ja). Hazanvicius se bavi slič­nim tema­ma kao Wilder, ali uz vje­što kori­šte­nje stil­ske dosjet­ke koja se poka­za­la odlič­nim pote­zom. Naime, osim što se bavi raz­dob­ljem nije­mog fil­ma, „Umjetnik“ i stil­skom izved­bom nali­ku­je fil­mo­vi­ma tog raz­dob­lja. Glavni junak (Jean Dujardin) je veli­ka zvi­jez­da nije­mog fil­ma koje­mu kari­je­ra poči­nje kli­zi­ti silaz­nom puta­njom, ali pre­vi­še je pono­san da to priz­na dru­gi­ma i moli za pomoć, dok se nje­go­va slu­čaj­na poz­na­ni­ca (Bérénice Bejo) u krat­kom vre­me­nu uspi­nje od trnja do zvi­jez­da. Na samom počet­ku fil­ma širo­ki ekran suzu­je se na pola (vizu­al­ni sig­nal nije­mog fil­ma), jedi­ni zvuk je glaz­ba, a film je snim­ljen u crno-bije­loj foto­gra­fi­ji s crnim među­ka­dro­vi­ma na koji­ma su napi­sa­ni titlo­vi. Iako je riječ o solid­no reži­ra­noj film­skoj pri­či kao meta­fo­ri život­nog kola sre­će (izmje­na uspo­na i pado­va), zna­lač­ki pro­že­toj meta­film­skim sas­tav­ni­ca­ma, popu­lar­nost „Umjetnika“ teme­lji se prvens­tve­no na činje­ni­ci da je naprav­ljen kao imi­ta­ci­ja nije­mog fil­ma. Naravno da se Hazanviciusova uspješ­ni­ca ne može uspo­re­đi­va­ti s dubi­nom i slo­je­vi­toš­ću „Bulevara sumra­ka“, ali je zgo­dan dopri­nos popu­la­ri­za­ci­ji zani­ma­nja za nije­mi film.

Elvis Lenić