Žensko tijelo kroz oči Đanija Celije

19.08.2012.

U pul­skoj gale­ri­ji Makina, u subo­tu nave­čer odr­ža­na je pro­mo­ci­ja foto­mo­no­gra­fi­je „Shuffled nudes“ Đanija Celije, u izda­nju Eikon Studija. „Shuffled Nudes“ jed­na je od četi­ri publi­ka­ci­je iz seri­je foto­mo­no­gra­fi­ja, kojom  izda­vač Matteo Cardin želi pro­mo­vi­ra­ti suvre­me­ne hrvat­ske foto­gra­fe: Jelenu Vukotić, Hassana Abdelghanija, Sandru Vitaljić i Đanija Celiju.

Prema rije­či­ma auto­ra, knji­ga pred­stav­lja opus rada u pos­ljed­njih dva­na­est godi­na, a tema mu je žen­sko tije­lo, odnos­no nesva­ki­daš­nji, vizu­al­no savr­še­ni akto­vi. Sam pogled na crno-bije­le kom­po­zi­ci­je Đanija Celije daje nam uvid u jed­nu novu dimen­zi­ju, jedan druk­či­ji pris­tup žen­skom tije­lu koji odi­še bez­vre­me­noš­ću. Žensko tije­lo nje­go­va je muza, a on mu pris­tu­pa poput pjes­ni­ka i daje mu božan­sku vrijednost.

 

Kako sto­ji u pred­go­vo­ru knji­ge, kojeg je napi­sao Mladen Lučić, Celija nam želi „ispri­ča­ti pri­ču o mis­tič­nos­ti i začud­nos­ti žen­skog tije­la, ne kao pred­me­ta poho­te, već kao one uzvi­še­ne for­me koja je pokre­nu­la naj­in­s­pi­ra­tiv­ni­je epi­zo­de u povi­jes­ti umjet­nos­ti. (…) Žensko tije­lo za nje­ga pred­stav­lja neis­cr­p­nu ins­pi­ra­ci­ju sto­ga je i nje­gov odnos pre­ma nje­mu uzvi­šen što će rezul­ti­ra­ti novim osje­ća­jem poet­skog realiz­ma ili toč­ni­je reče­no mimi­krič­nim lir­skim ozra­čjem koji pro­ži­ma nje­go­ve foto­gra­fi­je“. Kako zaklju­ču­je Lučić, Celija je „u vre­me­nu koje tre­ti­ra žen­sko tije­lo kao robu i komer­ci­jal­ni objekt poho­te, uspio vra­ti­ti mu izgub­lje­ni dig­ni­tet i pono­vo ga impos­ti­ra­ti kao nepre­suš­ni izvor lje­po­te i umjet­nič­ke inspiracije“.

 

[lang_hr] Đani Celija rođen je u Puli, 1977. godi­ne. Već s tri­na­est godi­na poči­nje eks­pe­ri­men­ti­ra­ti s foto­gra­fi­jom, a kao sred­njo­ško­lac radi kao foto­la­bo­rant i foto­re­por­ter za Glas Istre i La voce del popo­lo. 1998. godi­ne diplo­mi­ra na “Istituto supe­ri­ore di foto­gra­fia e arti visi­ve” u Padovi, a nakon rada u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Egiptu vra­ća se u Hrvatsku gdje radi za broj­ne dnev­ni­ke i mje­seč­ni­ke. Od 2001. do 2008. godi­ne pre­da­je foto­gra­fi­ju u Obrtničkoj ško­li u Puli. Početkom 2002. otva­ra foto­graf­ski ate­li­er za indus­trij­sku i rek­lam­nu foto­gra­fi­ju “Luxus”, koji vodi i danas.[/lang_hr]

 

 

 

Do 2012. godi­ne samos­tal­no je izla­gao u Puli, Poreču, Zagrebu i Varaždinu, a sudje­lo­vao je i na skup­nim izlož­ba­ma u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Austriji i Francuskoj.  Član je HDLU‑a Istre i ULUPUH‑a.

 

 

 

 

Tekst i foto­gra­fi­ja: Lorna Zimolo