RAZGOVOR SA DR. SC. DEOM VIDOVIĆ, UPRAVITELJICOM ZAKLADE “KULTURA NOVA”

21.12.2012.

Gošća ovo­go­diš­njeg Kongresa ShortCut Europe 2012, koji se od 15. do 17. stu­de­nog odr­žao u Zagrebu, bila je i dr. sc. Dea Vidović, upra­vi­te­lji­ca novo­os­no­va­ne Zaklade „Kultura nova“.  Vidović je, u ulo­zi disku­tan­ta, sudje­lo­va­la na pane­lu o novoj ulo­zi cen­ta­ra za kul­tu­ru, a s nama je poraz­go­va­ra­la na temu kul­tur­nih cen­ta­ra, neza­vis­ne kul­tu­re i Rojca.

 Dea-Vidovic-440x292

Koja je ulo­ga cen­ta­ra za kul­tu­ru i zašto je bit­no nji­ho­vo umrežavanje?

Današnja ulo­ga cen­ta­ra za kul­tu­ru zasi­gu­ro ne može biti iden­tič­na onoj koju su oni ima­li u vri­je­me svo­ga nas­tan­ka. Kada govo­ri­mo o nji­ho­voj ulo­zi sva­ka­ko je važ­no raz­mo­tri­ti kon­tekst unu­tar kojeg su cen­tri smje­šte­ni. U hrvat­skom kon­tek­s­tu kul­tur­ni cen­tri su godi­na­ma bili per­ci­pi­ra­ni kao nas­li­je­đe i svo­je­vr­s­na izmiš­ljo­ti­na soci­ja­liz­ma, pa su kao tak­vi stav­lje­ni na kraj­nju mar­gi­nu kul­tur­nog sus­ta­va. Dakako da je tak­vo suod­no­še­nje pre­ma kul­tur­nim cen­tri­ma osta­vi­lo dubo­ke pos­lje­di­ce na nji­ho­ve orga­ni­za­cij­ske i struč­ne kapa­ci­te­te i demo­ti­vi­ra­lo nji­ho­ve zapos­le­ni­ke da razvi­ja­ju i istra­žu­ju nove ulo­ge kul­tur­nih cen­ta­ra u novim druš­tve­nim, poli­tič­kim, eko­nom­skim i kul­tur­nim okol­nos­ti­ma. Tako ako danas sagle­da­mo kul­tur­ne cen­tre smje­šte­ne u Zagrebu, uočit ćemo da tek neko­li­ci­na njih zauzi­ma pro­ka­tiv­nu ulo­gu, pokre­će nove pro­jek­te i pro­gra­me te nas­to­ji pro­izves­ti veće učin­ke u lokal­noj zajed­ni­ci. Kako bi kul­tur­ni cen­tri pos­ta­li zna­čaj­no mjes­to kul­tur­ne pro­izvod­nje mora­ju se otvo­ri­ti i tra­sfor­mi­ra­ti, među­sob­no pove­za­ti, uklju­či­ti gra­đa­ne lokal­ne zajed­ni­ce te uspos­ta­vi­ti part­ner­stva s orga­ni­za­ci­ja­ma civil­nog društva.

Na koji način cen­tri veza­ni uz udru­ge i gra­đan­ske ini­ci­ja­ti­ve mogu pri­do­ni­je­ti razvo­ju kulture?

Budući da veći­na kul­tur­nih cen­ta­ra nema jas­nu poli­ti­ku i usmje­re­nje svo­ga razvo­ja, da im nedos­ta­ju finan­cij­ska sred­stva za rad, a da pri­tom ras­po­la­žu pros­tor­nim resur­si­ma koji su nedo­volj­no isko­ri­šte­ni, sma­tram da bi otva­ra­njem pre­ma samo­or­ga­ni­zi­ra­nim kolek­ti­vi­ma u polju kul­tu­re i umjet­nos­ti korist bila obos­tra­na – kul­tur­ni cen­tri bi dobi­li novu ulo­gu te bi pos­ta­li mjes­to koje za kul­tur­nu pro­duk­ci­ju i pre­zen­ta­ci­ju ne bi koris­tio samo jedan, nego mno­gi koris­ni­ci, a tako­đer bi osi­gu­ra­li raz­no­li­kost kul­tur­nog i umjet­nič­kog pro­gra­ma; dok bi s dru­ge stra­ne orga­ni­za­ci­je civil­nog druš­tva na podru­čju kul­tu­re i umjet­nos­ti dobi­le pris­tup novim pros­tor­nim resur­si­ma što bi moglo dopri­ni­je­ti, barem dje­lo­mič­no, ubla­ža­va­nju jed­nog od ključ­nih pro­ble­ma i pre­pre­ka u razvo­ju i sta­bi­li­za­ci­ji dje­lo­va­nja samo­or­ga­ni­zi­ra­nih kolek­ti­va, a koji se odno­se na nedos­ta­tak pros­tor­nih resur­sa za nji­hov rad, pro­duk­ci­ju i pre­zen­ta­ci­ju. Prihvaćanje i pri­mje­na ovak­ve ide­je dije­lje­nja resur­sa pod istim uvje­ti­ma izme­đu raz­li­či­tih koris­ni­ka, a koja je oslo­nje­na na kon­cept com­mon­sa (zajed­nič­kog dobra), mogla bi defi­ni­ra­ti novu ulo­gu kul­tur­nih cen­ta­ra šire­ći tako kul­tur­nu kre­ativ­nost i jača­ju­ći soci­jal­ni kapi­tal, budu­ći da su u suvre­me­nim okol­nos­ti­ma umre­ža­va­nje, dije­lje­nje i demo­krat­sko uprav­lja­nje resur­si­ma pre­du­vjet za razvoj novih aktiv­nos­ti u urba­nom pros­to­ru i da ima­ju poten­ci­ja­la otvo­ri­ti nove prav­ce za budu­ći razvoj.

 Kako Zaklada „Kultura nova“ pri­do­no­si razvo­ju neza­vis­ne kulture?

 Zaklada „Kultura nova“ je nedav­no osno­va­na jav­na zak­la­da čija je temelj­na svr­ha pru­ža­nje struč­ne i finan­cij­ske podr­ške orga­ni­za­ci­ja­ma civil­nog druš­tva na podru­čju suvre­me­ne kul­tu­re i umjet­nos­ti. Zaklada kroz pro­gra­me finan­cij­ske podr­ške dopri­no­si razvo­ju orga­ni­za­cij­skih kapa­ci­te­ta, razvo­ju novih umjet­nič­kih ide­ja i part­ner­skih pro­je­ka­ta te poti­če razvoj pro­gram­skih i zago­va­rač­kih plat­for­mi. Istaknula bih poseb­no razvoj raz­li­či­tih zago­va­rač­kih plat­for­mi na sub­na­ci­onal­nim razi­na­ma koji može una­pri­je­di­ti pozi­ci­ju orga­ni­za­ci­ja civil­nog druš­tva na podru­čju suvre­me­ne kul­tu­re i umjet­nos­ti te pobolj­ša­ti uvje­te nji­ho­va rada i pro­izvod­nje, ali isto­vre­me­no i dopri­ni­je­ti cje­li­ni kul­tur­nog sus­ta­va te potak­nu­ti razvoj lokal­nih kul­tur­nih poli­ti­ka. Pored pru­ža­nja finan­cij­skih podr­ški, Zaklada će orga­ni­za­ci­ja­ma pru­ža­ti i struč­nu podr­šku, bilo kroz direk­t­ne part­ner­ske odno­se u pro­ved­bi poje­di­nih pro­je­ka­ta i pro­gra­ma, bilo kroz pokre­ta­nje vlas­ti­tih edu­ka­cij­skih pro­gra­ma ili podr­ža­va­njem edu­ka­ci­ja koje će orga­ni­za­ci­je pro­vo­di­ti samos­tal­no. Edukacijski pro­gra­mi su važ­ni kako za manje i mla­đe orga­ni­za­ci­je, tako i za one sta­ri­je i iskus­ni­je, jer su nova zna­nja iz raču­no­vod­stva, pro­jek­t­nog menadž­men­ta, stra­te­škog pla­ni­ra­nja, kul­tur­ne poli­ti­ke i dru­gih podru­čja ključ­ni za sta­bi­li­za­ci­ju i razvoj svih organizacija.

 Kakve su moguć­nos­ti za mla­de koji se žele bavi­ti neza­vis­nom kul­tu­rom? Kako gle­da­te na neza­vis­nu kul­tu­ru u Hrvatskoj? Općepoznato je da se u rece­sij­skim raz­dob­lji­ma prvo režu dota­ci­je za kul­tu­ru i umjet­nost jer se na njih gle­da kao na svo­je­vr­stan (nepo­tre­ban) luksuz?

 Mladi se kroz samo­or­ga­ni­zi­ra­no dje­lo­va­nje mogu uklju­či­ti na neza­vis­nu kul­tur­nu sce­nu. Značilo bi to pokre­ta­nje i ini­ci­ra­nje novih kolek­ti­va te kul­tur­nih i umjet­nič­kih pro­je­ka­ta koji­ma bi zado­vo­lji­li svo­je inte­re­se i/ili odgo­vo­ri­li na potre­be i aktu­al­ne pro­ble­me zajed­ni­ce u kojoj dje­lu­ju. Također, mla­di se mogu uklju­či­ti u već pos­to­je­će orga­ni­za­ci­je, jer je veći­na njih pod­ka­pa­ci­ti­ra­na, pa u tom smis­lu sva­ka nova ener­gi­ja može snaž­no dopri­ni­je­ti razvo­ju veći­ne orga­ni­za­ci­ja. Unatrag neko­li­ko godi­na svje­do­či­mo i svo­je­vr­s­nom gene­ra­cij­skom tran­sfe­ru u broj­nim sta­ri­jim orga­ni­za­ci­ja­ma u koje se uklju­ču­ju nove mla­de sna­ge i pos­te­pe­no pre­uzi­ma­ju vođe­nje pro­je­ka­ta, pa čak i cje­lo­kup­ne orga­ni­za­ci­je. Ponegdje je to pos­lje­di­ca šire­nja i pomla­đi­va­nja kolek­ti­va, dok je drug­dje rezul­tat zamo­ra osni­va­ča i vodi­te­lja koji nisu htje­li uni­šti­ti soci­jal­ni i kul­tur­ni kapi­tal stva­ran godi­na­ma, već su tran­sfe­ri­ra­ju­ći svo­ja zna­nja, vje­šti­ne i pre­da­ju­ći ste­če­ne resur­se novim i mla­dim sna­ga­ma osi­gu­ra­li ops­ta­nak pokre­nu­tih i pre­poz­na­tih pro­je­ka­ta, a i cije­lih organizacija.

U okol­nos­ti­ma rece­si­je i kri­ze kul­tu­ra se naža­lost sve više i više shva­ća kao tro­šak, a ne kao jav­no dobro. Zbog eko­nom­skih inte­re­sa, koji su se uple­li u poli­ti­ku, a čemu svje­do­či­mo niz godi­na, kul­tu­ra je izgu­bi­la svoj legi­ti­mi­tet. Stoga sma­tram da se danas mora­mo bori­ti kako bismo kul­tu­ri vra­ti­li legi­ti­mi­tet, kako bi kul­tu­ra bila shva­će­na kao jav­no dobro, kao podru­čje koje može pri­do­ni­je­ti druš­tvu i nje­go­vom razvo­ju, a ne biti shva­će­na kao tro­šak. Na žalost, pozi­ci­ja neza­vis­ne kul­tu­re je poseb­no pro­ble­ma­tič­na. Naime, naš kul­tur­ni sus­tav u sre­di­šte svo­je paž­nje stav­lja jav­ne kul­tur­ne usta­no­ve koje su shva­će­ne kao prav­na obve­za jav­nih vlas­ti. Javnim kul­tur­nim usta­no­va pokri­va­ju se tro­ško­vi hlad­nog pogo­na, pla­će zapos­le­ni­ka i tro­ško­vi pro­gra­ma, dok se neza­vis­ne orga­ni­za­ci­je mogu natje­ca­ti, zajed­no sa svim dru­gim akte­ri­ma kul­tur­ne sce­ne, samo za pro­gram­ska sred­stva. S rece­si­jom su sma­nji­va­nja pro­ra­ču­na za kul­tu­ru pos­ta­la poseb­no vid­lji­va na lokal­nim razi­na­ma, gdje su uvi­jek naj­vi­še sma­nji­va­na sred­stva za neza­vis­nu kul­tu­ru. Ipak, valja istak­nu­ti da je upra­vo u ovo vri­je­me rece­si­je osno­va­na Zaklada „Kultura nova“ kao zaseb­na zak­la­da za orga­ni­za­ci­je civil­nog druš­tva, što valja čita­ti kao vri­je­dan isko­rak i činje­ni­cu da je pre­poz­na­ta važ­nost dje­lo­va­nja ovih orga­ni­za­ci­ja u polju suvre­me­ne kul­tu­re i umjetnosti.

 Bili ste u pul­skom Društvenom cen­tru Karlo Rojc. Kako gle­da­te na Rojc kao cen­tar koji okup­lja sto­ti­njak udru­ga raz­li­či­tih dje­lat­nos­ti? Koliko je za Rojc bit­no umre­ža­va­nje sa slič­nim cen­tri­ma diljem Europe?

 Centar Karlo Rojc vidim kao vrlo važan pros­tor osvo­jen odoz­do, zahva­lju­ju­ći prvens­tve­no ini­ci­ja­ti­vi broj­nih orga­ni­za­ci­ja civil­nog druš­tva, a potom i pre­poz­na­va­nju lokal­nih vlas­ti ovog pros­to­ra kao pros­to­ra raz­no­li­kih civil­nih ini­ci­ja­ti­va. Iako je riječ tek o načel­nom pre­poz­na­va­nju, bez jas­ne vizi­je grad­ske kul­tur­ne i pros­tor­ne poli­ti­ke, sma­tram da je ovo načel­no uva­ža­va­nje Rojca omo­gu­ći­lo nje­gov ops­ta­nak. Centar pred­stav­lja vrlo važ­nu loka­ci­ju današ­njeg druš­tve­nog i kul­tur­nog živo­ta gra­da Pule. Međutim, kako bi Centar bio snaž­no druš­tve­no i kul­tur­no čvo­ri­šte potreb­no je osi­gu­ra­ti siner­gi­ju raz­no­li­kih orga­ni­za­ci­ja i pro­gra­ma koji dje­lu­ju u Rojcu. Sami sta­nov­ni­ci Rojca su već pre­poz­na­li ovaj važan zada­tak zajed­nič­kog rada na osmiš­lja­va­nju mode­la uprav­lja­nja Centrom koji će omo­gu­ći­ti svim koris­ni­ci­ma jed­na­ke uvje­te kori­šte­nja zajed­nič­kih pros­to­ri­ja teme­ljem osmiš­lje­nih pro­ce­du­ra i pro­to­ko­la, kao i zajed­nič­kom raz­ma­tra­nju mogu­ćih nači­na ula­ga­nja u infras­truk­tu­ru te otva­ra­nja pre­ma novim koris­ni­ci­ma. Takvim zajed­nič­kim nas­to­ja­njem stvo­rit će se bolji uvje­ti za rad, pro­duk­ci­ju i pre­zen­ta­ci­ju svih koris­ni­ka, a publi­ka će dobi­ti kva­li­tet­ni­je kul­tur­ne i dru­ge pro­gra­me. Ujedno bi bila pobolj­ša­na i jav­na vid­lji­vost orga­ni­za­ci­ja civil­nog druš­tva, a time i suvre­me­nih kul­tur­nih i umjet­nič­kih prak­si koje nas­ta­ju izme­đu zido­va Rojca. Stoga sma­tram da je sva­ko osna­ži­va­nje koris­ni­ka Rojca i podi­za­nje kva­li­te­te nji­ho­vih part­ner­skih odno­sa ozbi­ljan i važan zada­tak kojeg tre­ba poti­ca­ti i razvi­ja­ti. Što se tiče umre­ža­va­nja sa slič­nim cen­tri­ma ono je važ­no, ali da bi se uspos­ta­vi­li kons­truk­tiv­ni part­ner­ski odno­si sa slič­ni­ma koji će dopri­ni­je­ti druš­tve­nom razvo­ju, potreb­no je izgra­di­ti sta­bil­ne odno­se unu­tar Rojc zajed­ni­ce, učvr­sti­ti surad­nju s lokal­nim vlas­ti­ma i osi­gu­ra­ti još snaž­ni­ju podr­šku lokal­ne zajednice.

Tekst: L.Z.

Foto: pri­vat­na arhi­va Dea Vidović