Zadruga Praksa napokon u svojem prostoru
U naizgled beskrajnom i surovom recesijskom razdoblju, „mlada“ zadruga Praksa, osnovana od strane Pulske grupe, daje tračak nade da građanska solidarnost nije izumrla. Iako zadruga djeluje od 2011. godine, tek su nedavno dobili prostor za djelovanje – na pulskoj adresi Danteov trg 13. Novi prostor i nove mogućnosti, razlog su intervjuiranja člana zadruge, arhitekta Emila Jurcana.
Već na samom početku Jurcan nam je pojasnio da unatoč tome što su zadrugu osnovali članovi Pulske grupe, riječ je o ekonomskoj organizaciji koja će ići svojim tokom. Osim toga, istaknuo je da je prostor dobiven po principu tržišnog najma pa nema političkih ograničenja u smislu što će se u njemu zbivati, dok se to zna događati s gradskim prostorima.
Čini se da ste kao zadruga na tankoj granici između privatnog i civilnog sektora…kako se definirate?
-Mi smo se registrirali kao profitna organizacija, ulazimo u sustav PDV‑a, tako da se i nadamo da ćemo to u budućnosti i biti (odgovora u smijehu). Ono što je nama zanimljivo u zadruzi jest da višak sredstava koji se u poslu akumulira, posluži kao podloga za društveno – politički angažman.
Imate li onda nešto na umu što biste mijenjali i promijenili u zajednici?
-Ništa specijalno. Sada smo nakon dvije godine uspjeli dobiti prostor i to nam je bilo najvažnije. Na otvaranje prostora došlo je oko stotinu ljudi – uz klopu i glazbu bila je i izložba fotografija Dejana Štifanića. Sljedeća ambicija jest da se taj prostor pomalo razvija – ne ambiciozno, nego opušteno. Međutim, ne u smjeru galerije ili mjestom za kulturna događanja. Primarno je da služi članovima. Tako, primjerice, naš član Dejan Štifanić može ovdje izlagati svoje radove.
Kako ste uopće se odlučili na osnivanje zadruge? Je li razlog osnivanju zadruge nemogućnost pronalaženja posla ili ste imali i prije takvu ideju?
-Još 2008. godine, nas nekoliko pokušalo je formirati zadrugu, ali tada nam je to u administrativnom smislu bilo vrlo komplicirano. Dvije godine kasnije, svi smo ostali bez posla i nakon bezuspješnog traženja zaposlenja, shvatili smo da više nema smisla. Plaće su bile sve manje, a uvjeti sve gori. Digli smo ruke od toga i odlučili smo revitalizirati ideju o osnivanju zadruge.
Što običan građanin može dobiti od ove zadruge? Što može zadruga ponuditi?
-Pa prije svega prostor nudi logistiku. Ono na čemu zadruga radi je na fondu opreme koja je u zajedničkom vlasništvu (što je vidljivo na našoj web stranici). Riječ je o solidarnosti iz neke ekonomske pozicije. Neće svatko od nas kupovati opremu za sebe, nego imamo jednu zajedničku koju dijelimo i u koju skupa ulažemo. To je svojevrsna baza, međutim na toj bazi moglo bi se razviti, i što mene osobno interesira, diskusija o društveno-političkim temama.
Spomenuli ste da ćete imati javne sastanke petkom u 20 sati. Kako uopće izgledaju vaši sastanci?
-Što se tiče vremena održavanja sastanaka, još nije precizirano kada će se održavati sastanci. To još uvijek treba jasno definirati, pa će se prenijeti informacija. Inače, sami sastanci su opušteni i neformalni, i nisu u obliku skupštine. Glavna je poanta da se u ovakvim trenucima treba raditi na druženju. Tako je bilo i za 1. Maj – skupili su se ljudi, pila se „bira“ i jela maneštra, ali se i debatiralo o svemu. Zanimljivo je da je došla novinarka iz Glasa Istre, izvidjeti situaciju, te mi se čini da u ovim vremenima fešta i druženja dobivaju subverzivnu konotaciju. Izgleda da onaj tko se veseli u vremenima krize, djeluje sumnjivo.
Prostor je dobiven. Što je sljedeći korak?
-Kroz male razgovore, ovo može poslužiti kao platforma za izgradnju nečeg ambicioznijeg – da se raširi krug ljudi koji ovdje cirkuliraju. Ne moraju se baviti istim stvarima, ali trebaju znati da su im ovdje vrata otvorena, zaključio je Jurcan.
Intervjuirala: Vlasta Vujačić
Foto: Dejan Štifanić
