Igor Franković

10.06.2013.

[lang_hr]Igor Franković, iz Rovinja, radio je zavo­lio još u sred­njoj ško­li, a danas je, sa svo­jih dva­de­set i tri godi­ne, radij­ski vodi­telj te direk­tor tri­ju pos­ta­ja. S Igorom smo raz­go­va­ra­li o uskla­đi­va­nju stu­dent­skih i pos­lov­nih obve­za, vodi­telj­skom pos­lu i medi­ji­ma općenito.[/lang_hr]

892934_10200760682158858_444152414_o

[lang_hr]Imaš dva­de­set i tri godi­na i već si direk­tor tri­ju radio pos­ta­ja Gradskog radi­ja. Kako je do toga doš­lo?[/lang_hr]

 

[lang_hr]- Kad govo­ri­mo o samim poče­ci­ma onda tre­bam spo­me­nu­ti da je u cije­loj ovoj situ­aci­ji prev­la­da­la moja lju­bav pre­ma vođe­nju pro­gra­ma. To su pre­poz­na­li i u sred­njoj ško­li kada sam imao svo­je prve nas­tu­pe. Također, u sklo­pu sred­nje ško­le dje­lo­va­la je i radio gru­pa u koju sam bio učla­njen, tako da sam upra­vo na radi­ju na kojem danas radim, zapo­čeo „radij­sku“ kari­je­ru. Iz radi­ja su me pozva­li da pos­ta­nem ured­nik i vodi­telj sport­ske redak­ci­je što sam narav­no i prihvatio.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Ulaskom u pos­lov­nu surad­nju s radij­skom gru­pa­ci­jom Soundset, nakon neko­li­ko mje­se­ci doka­zi­va­nja, ponu­đe­na mi je funk­ci­ja pro­gram­skog direk­to­ra, koja mi je kao tak­va osim oba­ve­za i odgo­vor­nos­ti doni­je­la puno lije­pih poz­nans­tva i ogrom­no iskustvo.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Od 1. siječ­nja ove godi­ne nas­ta­vi­li smo dje­lo­va­ti kao Gradski radio na kojem sam, nakon ponu­de gos­po­di­na Cetinskog, pre­uzeo mjes­to direk­to­ra. Jednostavno, to je dio mene.[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]Također, radiš i kao radij­ski vodi­telj na isto­ime­nom radi­ju. Kako se rodi­la lju­bav pre­ma tom medi­ju? Što naj­vi­še voliš kod radi­ja?[/lang_hr]

 

[lang_hr]- Tako je, sva­kod­nev­no sam u ete­ru, ali puno rje­đe nego pri­je. Vodim krat­ke dnev­ne emi­si­je, uglav­nom usmje­re­ne na poli­ti­ku i sport. Ljubav pre­ma radi­ju i medi­ji­ma opće­ni­to javi­la se u ško­li. Radio kao medij veoma je spe­ci­fi­čan. Slušatelji čuju „gotov pro­izvod“, ali ne zna­ju što je sve potreb­no da bi taj isti pro­izvod došao do njih. Ima tu jako puno rada ako želiš kva­li­tet­no oba­vi­ti posao, što mis­lim da moje kole­ge i ja činimo.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Također, kod radij­skih vodi­te­lja je zanim­lji­vo to što ih ne vidiš i što na teme­lju nji­ho­vog gla­sa stva­raš per­cep­ci­ju kako oni izgle­da­ju, što vje­ru­jem da čine i vaši čita­te­lji. Tako se meni već dogo­di­lo da me jed­na gos­po­đa zaus­ta­vi­la na ces­ti i rek­la mi ”Igore, ja sam vas zamiš­lja­la kao muškar­ca od 120 kg i 160 cm kad ono vi sa svo­jih dva metra izgle­da­te total­no suprot­no” (smijeh).[/lang_hr]

 

295951_4503185497175_482687780_n

[lang_hr]No, to nije sve… stu­dent si Pravnog fakul­te­ta u Zagrebu. Kako uspi­je­vaš uskla­di­ti fakul­tet­ske i pos­lov­ne obve­ze?[/lang_hr]

 

[lang_hr]Uff, dobro pita­nje. Za sada mi dobro ide, uspi­je­vam uskla­di­ti sve oba­ve­ze. Važna je dobra orga­ni­za­ci­ja i narav­no pri­je sve­ga, puno volje. U tre­nut­ku kada mi je ponu­đen posao na radi­ju, bilo je raz­miš­lja­nja o tome kako ću sve uspje­ti jer niti u jed­nom tre­nut­ku nisam ni pomis­lio da zane­ma­rim fakul­tet. Uz puno volje i tru­da sve se može pa čak i bavi­ti se spor­tom. Već 11 godi­na igram košar­ku i to je dio mog života.[/lang_hr]

 

No, nema veće sre­će od one kada nakon rad­nog dana dođeš kući i ugle­daš kako te uvi­jek, bez obzi­ra na sve, one doče­ka­ju s vese­ljem. Pričam o knji­ga­ma ispit­ne lite­ra­tu­re od 500 – 600 stra­ni­ca koje čeka­ju da ih otvo­riš i dru­žiš se malo sa nji­ma (smi­jeh).

[lang_hr]I što je onda Igor.… budu­ći prav­nik ili novi­nar? [/lang_hr]

 

[lang_hr]- Ne znam što mi dono­si sutra. Trenutno sam jako zado­vo­ljan ovim pos­lom koji obav­ljam, a što će biti sutra to ne znam. Avanturist sam, nikad ne mogu miro­va­ti i volio bih ispro­ba­ti puno toga u živo­tu, ali u ovom tre­nut­ku raz­miš­ljam isklju­či­vo na ovaj posao i nje­mu se posvećujem.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Kako gle­daš na današ­nju situ­aci­ju i svi­je­tu medi­ja? Koja je buduć­nost radi­ja? [/lang_hr]

 

[lang_hr]- Nažalost, medi­je se sve češ­će svr­sta­va u kon­tekst korup­ci­je što nika­ko nije dobro. Mediji, bez obzi­ra kak­vi oni bili, mora­ju osta­ti dos­ljed­ni ono­me što im je prvens­tve­na ulo­ga, a to je objek­tiv­no oba­vje­šta­va­ti građane.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Kada govo­ri­mo o buduć­nos­ti radi­ja, ona je zace­men­ti­ra­na. Radio kao medij je naj­br­ži medij i ako su koc­ki­ce dobro pos­lo­že­ne to bi tre­ba­lo i funk­ci­oni­ra­ti. Vi u sva­kom tre­nut­ku, gdje god bili, može­te upa­li­ti radio i dobi­ti sve infor­ma­ci­je koje su vam potreb­ne, tako da se osob­no ne bri­nem za buduć­nost tog medija.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Što je potreb­no za biti dobrim radij­skim vodi­te­ljem? Kako se pri­pre­maš pri­je emi­si­ja? [/lang_hr]

 

[lang_hr]- Prije sve­ga moraš ima­ti ”ono nešto”. Također, tre­bao bi zna­ti o sva­koj temi poma­lo jer nika­da ne znaš tko ti može biti sugo­vor­nik i o kojoj temi ćete pričati.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Kako se pri­pre­mam? Ovisno o tema­ti­ci emi­si­je. Ako su mi potreb­ni neki kon­kret­ni poda­ci njih i pri­ba­vim, ali ako mis­li­te na to da li medi­ti­ram ili slič­ne stva­ri… ne, nemam više tre­mu (smijeh).[/lang_hr]

 

[lang_hr]Koliko tre­ba biti upo­ran da bi se uspje­lo? Koja je tvo­ja for­mu­la za uspjeh?[/lang_hr]

 

[lang_hr]- Definitivno samo upor­nost, upor­nost i upor­nost! Naravno, ne možeš biti upo­ran, ako ne voliš ono što radiš i ako radiš samo kako bi nešto odra­dio. To je onda pro­laz­no i demo­ti­vi­ra­ju­će. Događa se i da čovjek puno puta želi odus­ta­ti jer mu je dos­ta da mu se na putu nala­ze samo pre­pre­ke, ali nekim čudom uvi­jek se poja­vi tra­čak svje­tlos­ti koji ti nano­vo da volju za nas­ta­vak onog što toli­ko voliš.[/lang_hr]

201779_4422624803208_723706073_o

 

[lang_hr]Daljnje ambi­ci­je, pla­no­vi? [/lang_hr]

 

[lang_hr]- U ovom tre­nut­ku ne raz­miš­ljam o ono­me što će biti. Živim od danas do sutra bez pre­ve­li­kih pla­no­va i raz­miš­lja­nja. Trenutno mi odgo­va­ra ova­kav način život i mak­si­mal­no ispu­nje­no vrijeme.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Tko zna, možda ću za godi­nu-dvi­je, ima­ti total­no druk­či­ju vizi­ju onog što želim… I sada bih reci­mo, volio biti na Karibima i uži­va­ti ispod pal­me (smijeh).[/lang_hr]