Nadolazeća izložba “Entropijski pejzaži” Igora Zirojevića 14. 6.

11.06.2013.

[lang_hr]

Ciklus foto­gra­fi­ja “Entropijski pej­za­ži” Igora Zirojevića smis­le­ni su nas­ta­vak istra­ži­va­nja odno­sa pri­ro­de i čovje­ka tj. stup­nje­va ljud­skog pri­sus­tva u njoj a koje auto­ra pre­oku­pi­ra već duže vri­je­me. Još od 2011. kada na Photodays u Rovinju veli­kim for­ma­ti­ma zrač­nih sni­ma­ka osva­ja prvu nagra­du u kate­go­ri­ji pej­za­ža a nas­tav­lja i pro­dub­lju­je inte­res cik­lu­som medi­ta­tiv­nih “Zen vrto­va” iz 2012. (Galerija Makina, Pula) evi­dent­no je da foto­graf ink­li­ni­ra pro­ble­ma­ti­zi­ra­nju per­cep­cij­ske moći same ide­je prostornosti.

Baveći se pri­zo­ri­ma koji se sa aspek­ta kla­sič­nog žan­rov­skog kano­na lje­po­te sasvim sigur­no ne mogu nazva­ti uobi­ča­je­no lije­pi­ma i priv­lač­ni­ma, foto­graf pro­go­va­ra o onom “dru­gom pogle­du” koji vidi onkraj i iza zbi­lje pa tako sam za sebe gra­di defi­ni­ci­ju anti­pej­za­ža kojim se pri­bli­ža­va para­dig­mi kra­jo­li­ka ljud­ske svi­jes­ti. 
Na prvi pogled moglo bi se reći da foto­gra­fi­ra­ju­ći nepre­gled­ne pros­to­re kame­no­lo­ma, pus­te mor­ske povr­ši­ne, spa­lje­ne pre­dje­le, zaga­đe­nja i one­čiš­će­nja, on kri­tič­ki pro­go­va­ra o svi­jes­ti druš­tva koja una­toč tomu što se u pos­ljed­njih neko­li­ko deset­lje­ća zna­čaj­no eko­lo­ški una­pri­je­đu­je i sve je pri­sut­ni­ja u poli­tič­kom i sva­kod­nev­nom diskur­su, još uvi­jek egzis­ti­ra na mizer­nom stup­nju.
 Kružeći iznad pri­zo­ra sa dovolj­ne uda­lje­nos­ti da se isto­vre­me­no vidi jas­ni­je hva­ta­ju­ći podjed­na­kim žarom jed­nom mar­gi­nu a dru­gi puta žari­šte, on kra­jo­lik čini nad­pri­zo­rom u kojem se ele­men­ti dekons­tru­ira­ju i poči­nju živje­ti sasvim odvo­je­ni život neve­zan za dos­lov­nost sadr­žaj­nog sidri­šta.
 Mada dois­ta, neki od njih slo­bod­no mogu sta­ja­ti kao egzem­pla­ri razot­kri­va­nja nepre­gled­nih dimen­zi­ja ljud­ske des­truk­ci­je a zatim i svo­je­vr­s­ne infla­ci­je duhov­nos­ti u svi­je­tu bes­po­šted­nog kon­zu­me­riz­ma, ipak ovi Entropijski pej­za­ži puno su više od obič­nog anga­ži­ra­nog komen­ta­ra i kri­tič­kog pro­miš­lja­nja. Od pukog i jedva vid­lji­vog pri­sus­tva upi­sa­nog u nepre­gle­dan pros­tor pri­ro­de pre­ko pros­trans­tva koji se mje­ri I mar­ki­ra raz­nim akci­den­ci­ja­ma poput uzo­ra­ka i tra­go­va pa sve do obli­ko­va­ne, ople­me­nje­ne, pri­svo­je­ne, poko­re­ne pri­ro­de i one koju na kon­cu čovjek uni­šta­va tj. zaga­đu­je, sve su to svo­je­vr­s­ni otis­ci na men­tal­noj mapi umjet­ni­ka koji se foto­apa­ra­tom slu­ži u goto­vo istoj mani­ri kao što bi o njoj pjes­nik ispi­sao sti­ho­ve perom.

[/lang_hr]

996845_651143308233350_580172993_n

Izvor

Foto