Skidanje do kraja

08.06.2013.

KINO: ČAROBNI MIKE, reda­te­lja Stevena Soderbergha

Čarobni Mike

Američki reda­telj Steven Soderbergh, koji nave­li­ko naj­av­lju­je svo­je sko­ro reda­telj­sko umi­rov­lje­nje iako je u to teško povje­ro­va­ti, reži­rao je tije­kom boga­te kari­je­re broj­ne pro­duk­cij­ski raskoš­ne i teh­nič­ki zah­tjev­ne fil­mo­ve. No, kari­je­ru je zapo­čeo pot­pu­no dru­ga­či­jim ostva­re­njem, nisko­bu­džet­nim fil­mom “Seks, laži i vide­ovrp­ce”, a sklo­nost povre­me­nom sni­ma­nju u tak­vim pro­duk­cij­skim uvje­ti­ma zadr­žao je do danas. Prije neko­li­ko godi­na u našim kini­ma pri­ka­zi­va­na je izvr­s­na “Iznajmljena veza” (The Girlfriend Experience) o elit­noj pros­ti­tut­ki s Manhattana čiji su kli­jen­ti nju­jor­ški uspješ­ni­ci (bro­ke­ri, odvjet­ni­ci) umor­ni od zahuk­ta­le finan­cij­ske kri­ze. Iznimno je dojm­ljiv i Soderberghov novi­ji nisko­bu­džet­ni film “Mjehurić” (Bubble), iako su nje­go­vi pro­ta­go­nis­ti smje­šte­ni u pot­pu­no dru­ga­či­ji ambi­jent ame­rič­ke pro­vin­ci­je i stal­no pri­ča­ju o bije­gu za koji nema­ju hra­bros­ti. Jedinu zaba­vu pru­ža­ju im izlas­ci u lokal­ne opskur­ne baro­ve, a u slič­nim baro­vi­ma zara­đu­ju za život i juna­ci nje­go­vog proš­lo­go­diš­njeg fil­ma “Čarobni Mike”. Riječ je o stri­pe­ri­ma koji vrlo ozbilj­no shva­ća­ju svoj posao, sve dok nas­lov­ni junak (Channing Tatum) ne doži­vi kri­zu iden­ti­te­ta i shva­ti da ne želi osta­rje­ti nas­tu­pa­ju­ći pred napa­lje­nim žena­ma želj­nim razu­la­re­nog pro­vo­da. Soderberghov pris­tup tema­ti­ci pri­lič­no pod­sje­ća na izvr­s­nog “Hrvača”, film Darrena Aronofskog u koje­mu nas­lov­nog juna­ka glu­mi Mickey Rourke. Oba reda­te­lja obra­đu­ju ritu­ale koji spa­da­ju u naj­ve­ći kič ame­rič­ke popu­lar­ne kul­tu­re (Aronofsky se bavi gro­te­sk­nim hrvač­kim meče­vi­ma), ali taj vatro­met vizu­al­nog neuku­sa pru­ža im sjaj­ne moguć­nos­ti za fine soci­olo­ške i emo­ci­onal­ne ana­li­ze. Iza kadro­va ozno­je­nih tje­le­sa, feti­šis­tič­kih odo­ra i gro­te­sk­nih ritu­ala Soderbergh (slič­no Aronofskom) izvla­či naj­e­le­men­tar­ni­ju ljud­sku tež­nju druš­tve­nom priz­na­nju i emo­ci­onal­nom ispu­nje­nju, a način kojim to izvo­di doima se kraj­nje nena­met­lji­vim i iznim­no ugo­đaj­nim. Ukoliko Soderbergh dois­ta ostva­ri svo­je pri­jet­nje o pri­je­vre­me­noj reda­telj­skoj miro­vi­ni, ne bi nam sme­ta­lo da je povre­me­no pre­ki­ne zbog ovak­vih ostvarenja.

 

 

Elvis Lenić