O prostituciji
60. PULA: MLADA I LIJEPA, redatelja Francoisa Ozona, POSLJEDNJA UTAKMICA, redatelja Antonija Hensa
Večer poslije Ozona na Kaštelu se ponovno ukazao Ozon. Između preksinoćnjeg filma “U kući” i sinoćnjeg “Mlada i lijepa” čak postoje određene tematske sličnosti, budući da se oba filma bave srednjoškolcima s problematičnim slobodnim aktivnostima. Junakinja filma “Mlada i lijepa” je zgodna tinejdžerka (Marine Vacth) iz dobrostojeće obitelji koja, privučena uzbuđenjima i motivom dodatne zarade, neočekivano ulazi u svijet maloljetničke prostitucije. Iako dobro skriva svoje ilegalne aktivnosti, iznenadna smrt jednog klijenta tijekom spolnog odnosa suočit će je s nagomilanim lažima i odgovornosti prema vlastitoj okolini. Ozon prikazuje njezine životne aktivnosti tijekom četiri godišnja doba i suptilnije razrađuje priču nego u filmu “U kući”, što je svakako rezultiralo uspjelijim ostvarenjem, iako je u cjelini riječ o solidnom filmu, provokativnom samo na površinskoj razini, koji teško može pobuditi želju za ponovnim gledanjem. Iako nas njegovo prezime asocira na alotropsku modifikaciju kisika neophodnu za ovozemaljski život, Ozonovi novi filmovi očito nisu tako nužni za uvrštenje u pregled recentnog europskog filma. Nakon Francuske vidjeli smo kako prostitucija funkcionira na Kubi. U filmu “Posljednja utakmica”, čiji je redatelj Antonio Hens sinoć bio prisutan na Kaštelu, mladi žigolo, koji se mora brinuti o ženi i djetetu, počinje vezu s privlačnim prijateljem. Međutim, problem je što se redatelj bavi njihovim odnosom prvenstveno na tjelesnoj razini, a prilično zanemaruje druge aspekte koje bi slična veza mogla polučiti, što je većini gledatelja u kasne noćne sate vrlo zamorno iskustvo. Onaj tko je umjesto “Posljednje utakmice” izabrao spavanje sigurno nije pogriješio.
Elvis Lenić





