Stvarnost i fikcija
60. PULA: U KUĆI, redatelja Francoisa Ozona
Budući da je Međunarodni program 60. Pule posvećen filmovima koji dolaze iz EU, prema odabiru umjetničkog ravnatelja Zlatka Vidačkovića, tijekom prvih večeri mogli smo pogledati talijansku dramu “Ljubavna ponuda” (redatelj Giuseppe Tornatore), englesku komediju “Dvadeset godina razlike” (redatelj David Moreau) i trilere “Žrtveno janje” (redatelj Charles Sturridge) i “Stražar” (redatelj Michele Placido). Sinoć je prikazan film poznatog francuskog redatelja Francoisa Ozona, koji bi, s obzirom na tematiku, mogao biti naročito zanimljiv domaćim prosvjetnim djelatnicima. Ozon se bavi sredovječnim srednjoškolskim profesorom (Fabrice Luchini), koji je u braku s frustriranom galeristicom (Kristin Scott Thomas) i naročito je zaintrigiran literarnim aktivnostima jednog od svojih učenika. Naime, učenik koristi odlaske u kuću jednog od kolega (otuda i naslov filma “U kući”) kao voajersku inspiraciju za svoje literarne radove, što će oduševiti njegovog profesora koji ga potiče da nastavlja s radom, iako su obojica svjesni delikatnosti situacije u kojoj se nalaze. Kroz odnos učenika i učitelja redatelj obrađuje provokativan međusobni utjecaj literature, stvarnosti i voajerizma, što je potencijalno vrlo intrigantna i oduvijek zanimljiva tema. Kroz lik učiteljeve žene naslućuje se i redateljev ne osobito afirmativan odnos prema suvremenoj umjetnosti, što će kao vlastito stajalište prepoznati i brojni gledatelji, očito izrevoltirani većinskom produkcijom suvremene umjetničke prakse. Ozon očito obrađuje aktualnu problematiku, iako njegova izvedba ne rezultira potpunim uspjehom. Radnja se temelji na sličnim motivima koji se ponavljaju, što nakon nekog vremena rezultira osjećajem zasićenosti, a postupci likova nisu u svim situacijama dovoljno argumentirani. Nadajmo se da će večerašnji Ozonov film (Mlada i lijepa) ipak biti na višoj razini.
Elvis Lenić





