„U življenju kao i na filmu“

30.07.2013.

[lang_hr]Posljednjeg dana 60.tog Pula Film Festivala na Portarati je odr­ža­na  i projekcija/kompilacija 10 krat­kih fil­mo­va nas­ta­lih na 8. i  9. radi­oni­ci izra­de fil­ma Pulske film­ske tvor­ni­ce (PFT). Voditelj, Marko Zdravković, objas­nio nam je da je pro­jekt PFT rođen 2004., kao poprat­ni pro­gram Pula film fes­ti­va­la. Riječ je o jed­no­mje­seč­nim radi­oni­ca­ma kroz koje polaz­ni­ci stek­nu osnov­na zna­nja potreb­na za izra­du fil­ma, te se oku­ša­ju kako u razvi­ja­nju svo­jih ide­ja tako i u reali­za­ci­ji vlas­ti­tog autor­skog fil­ma. S vre­me­nom se stvo­ri­la kri­tič­na masa lju­di koja se fil­mom želje­la bavi­ti tije­kom cije­le godi­ne, pa je  2008. regis­tri­ra­na i Udruga PFT, koja je ubr­zo dobi­la i pros­to­ri­je na Kaštanjeru. Krenulo se tako i s broj­nim dru­gim pro­gra­mi­ma- ško­lom ani­mi­ra­nog fil­ma, pro­jek­ci­ja­ma u klu­bu, edu­ka­ci­ja­ma po osnov­nim ško­la­ma i cje­lo­go­diš­njom film­skom pro­duk­ci­jom. Rezultati naj­no­vi­jih radi­oni­ca pri­vuk­li su mno­ge zain­te­re­si­ra­ne i na spo­me­nu­te pro­jek­ci­je na Portarati.[/lang_hr]

indeksiraj

[lang_hr]Večer je, svo­jim „Balkonskim mislima“,otvorio Davor Vuković, kojem je to film­ski prvi­je­nac. O svom iskus­tvom s PFT kazao nam je:  [/lang_hr]

 

[lang_hr]„U PFT me pri­vuk­la zna­ti­že­lja i zani­ma­nje za izra­ža­va­nje i kroz taj medij. Motivacija za film je malo kom­plek­s­ni­ja, neg­dje na pola puta izme­đu per­ci­pi­ra­nja sva­kod­nev­nih situ­aci­ja i dava­nja pre­vi­še zna­ča­ja banal­nim situ­aci­ja­ma, uz poprat­no igno­ri­ra­nje čuda koja se oko nas doga­đa­ju, opću pogub­lje­nost čovje­ka u kolo­te­či­ni i malo raz­miš­lja­nja o spol­nim i rod­nim iden­ti­te­ti­ma… Da li je to kroz film izaš­lo na vidje­lo, ne znam, iona­ko mi je prvi pa se ne bri­nem pre­tje­ra­no. Osobno sam zado­vo­ljan s nji­me, pri­ča pri­ču koju sam i htio ispri­ča­ti. To što nije jasan na prvo gle­da­nje je zato što ni ta tema nije jas­na nakon jed­ne reče­ni­ce . Što se tiče budu­ćih rado­va, za sada nemam kon­kret­ni­jih ide­ja, pri­če­kat ću dok se ne sku­pe doj­mo­vi oko ovog fil­ma. Možda mi net­ko kaže da se odem bavi­ti nečim dru­gim.“ (Davorov film može­te pogle­da­ti i na vimeu)[/lang_hr]

 

[lang_hr]Uslijedili su film Daria Pejića „Bez nazi­va 1954.“ u kojem pra­ti­mo par koji posje­ću­je izlož­bu foto­gra­fi­ja o pul­skom film­skom fes­ti­va­lu, što im pos­ta­je okvir za disku­si­ju o kolek­tiv­noj i osob­noj proš­los­ti,  te  film „Kako poku­pi­ti curu“, mla­dog auto­ra Julijana Božića,  koji na duho­vit način iz vizu­re 15-godiš­nja­ka pri­ka­zu­je šest raz­li­či­tih nači­na pris­tu­pa­nja djevojci.[/lang_hr]

 

[lang_hr]
U 4. filmu,intimnoj pri­či pod naslovom„Tanka linija“autorica  Lara Popović pri­ka­za­la je dir­ljiv  moment- muškar­ca koji se budi na gro­bu i pri­sje­ća se pos­ljed­nje veče­ri pro­ve­de­ne sa supru­gom, dok nam je 5. film,“S lju­bav­lju, Vodena“ auto­ri­ca  Sande Letonja Marjanović  opi­sa­la kao „lju­bav­ni art/phantasy“ film o dvo­je teena­ge­ra, nji­ho­voj lju­ba­vi i vodi.  Ispričala nam je kako je to njen dru­gi film i ovo je  već tre­ća godi­na otka­ko se uklju­či­la u rad PFT, te sada radi na svom tre­ćem fil­mu. „Naravno da me je prvo iskus­tvo, ujed­no i naj­in­ten­ziv­ni­je, moti­vi­ra­lo na dola­že­nje i na slje­de­će radi­oni­ce. Volim cije­li pro­ces izra­de fil­ma, oku­ša­vam se u raz­nim žan­ro­vi­ma, a u novom urat­ku ispi­tu­jem  i moguć­nos­ti doku­men­tar­nog meta-filma.“[/lang_hr]

[lang_hr]

6. film veče­ri „Profesor Mate Asparagus u gra­du“ auto­ra Ive Lipanović dru­gi je nas­ta­vak zamiš­lje­ne humor­no-akcij­sko tri­lo­gi­je u kojoj gle­da­te­lji mogu oci­je­ni­ti i poko­ji trik iz bori­lač­kih vještina.[/lang_hr]

 

[lang_hr]
Amir Alagić, autor 7. fil­ma „Poigravanje ili pok­va­re­ni boj­ler“ vrlo se duho­vi­to poza­ba­vio s ćud­lji­voš­ću smr­ti, kroz pit­ku pri­ču o pete­ro pri­ja­te­lja koji laga­no ćaska­ju u kafi­ću, ne slu­te­ći da će net­ko od njih usko­ro umri­je­ti, a Martin Kaić-Fifić je u 8. fil­mu veče­ri „Znanstveno-fan­tas­tič­ni svijet“dokumentarno zabi­lje­žio raz­miš­lja­nja sku­pi­ne 15-godiš­nja­ka, lju­bi­te­lja znans­tve­ne fantastike.[/lang_hr]

 

[lang_hr]
Predzadnji pred­stav­lje­ni film bio je „Deveti sat“ Tamare Svetek, koja je kroz pri­ču o rad­nom danu jed­ne žene (svo­je ses­tre)  obra­di­la temu današ­njeg ubr­za­nog i oba­ve­za­ma pre­tr­pa­nog živo­ta, kao i ključ­no pita­nje – koli­ko usli­jed tog ubo­ji­tog urba­nog tem­pa lju­di­ma uop­će osta­je vre­me­na za pri­vat­ni život? O svom iskus­tvu s PFT-om rek­la nam je: „Za PFT i ovu radi­oni­cu sam saz­na­la pre­ko inter­net stra­ni­ce Kina Valli. Prijavila sam se jer me odu­vi­jek zani­ma­lo kako se izra­đu­je film, od počet­ka do kra­ja, i opće­ni­to film­ska umjet­nost. Kao dije­te sam više godi­na bila čla­ni­com kaza­liš­ne sku­pi­ne i uvi­jek sam osje­ća­la bli­skost s fil­mom, tako da sam se odlu­či­la tome posve­ti­ti, nauči­ti i poku­ša­ti sama napra­vi­ti svoj film. Iskustvo s PFT-om mi  je pozi­tiv­no, zado­volj­na sam nači­nom kako je sve to odra­đe­no, puno sam nauči­la iako moram još mno­go  uči­ti, ali imam moti­va­ci­ju da radim i slje­de­ći film i to je dobro.“[/lang_hr]

 

[lang_hr]
Aleksandra Jovanovića, autor pos­ljed­njeg te veče­ri pri­ka­za­nog fil­ma, ova­ko nam je opi­sao svo­ju PFT-avan­tu­ru:  „Budući sam već sko­ro godi­nu dana na čeka­nju u podu­ze­ću Tehnomont, odlu­čio sam to vri­je­me kre­ativ­no isko­ris­ti­ti i učla­nio sam se u PFT. Krenuo sam na zim­sku radi­oni­ca izra­de sce­na­ri­ja i sas­ta­vio sam jedan meni zanim­ljiv sce­na­rij, oku­pi­li smo eki­pu i kre­nu­li s pro­ba­ma i pri­pre­ma­ma za sni­ma­nje, izgle­da­lo je da može­mo napra­vi­ti kva­li­te­tan film. Međutim, do sad smo sni­mi­li nekih 30% tog fil­ma, ali bilo je dos­ta pro­ble­ma i izmje­na pa je to neka­ko sta­lo. Na slje­de­ćoj, ljet­noj, radi­oni­ci pože­lio sam sto­ga napra­vi­ti jedan jed­nos­tav­ni­ji film, ali mi je onda jedan kole­ga dao ide­ju da bih mogao napra­vi­ti meta-film o sni­ma­nju našeg fil­ma. Povezao sam to s jed­nom život­nom pri­čom – moja susje­da, naime,  glu­mi u tom fil­mu, a zbog potre­ba sni­ma­nja izgu­bi­la je posao. To nije bio jedi­ni raz­log , ali ovaj film pri­ča i o tome, pa smo mu zato dali nas­lov „Priča o tra­že­nju pos­la i jed­nom fil­mu u nas­ta­ja­nju“ Bilo je i dos­ta teh­nič­kih pro­ble­ma, usli­jed moje  još uvi­jek  nedos­tat­ne film­ske pisme­nos­ti, ali  mis­lim da ćemo na kra­ju ipak svi biti zadovoljni.“[/lang_hr]

 

[lang_hr]
Jovanovićev film je, zavr­š­nom sce­nom u kojoj se svi polaz­ni­ci radi­oni­ca izre­da­ju pred ula­zom u pros­to­ri­je PFT-klu­ba, lije­po zaokru­žio večer koja je, oni­ma koji su odlu­či­li zas­ta­ti na Portarati, bila ugod­na i opu­šte­na, iako sama loka­ci­ja možda i nije naj­po­god­ni­ja za ovak­ve sadr­ža­je. Pogotovo je, narav­no, rad PFT zanim­ljiv Puljanima koji svoj grad i sugra­đa­ne ova­ko mogu doži­vje­ti i iz jed­ne dru­ge dimen­zi­je, s „veli­kog platna“.
Svi koji su pro­jek­ci­je ovaj put pro­pus­ti­li, kom­plet­nu pro­duk­ci­ju 8. i 9. radi­oni­ce PFT‑a moći će pogle­da­ti i na služ­be­noj pro­mo­ci­ji koja bi se ima­la dogo­di­ti sre­di­nom lis­to­pa­da u kinu „Valli“.[/lang_hr]

 

[lang_hr](D.K.)

Foto

[/lang_hr]