Kako se zaštititi od gluposti? – blogerski savjeti

23.09.2013.

[lang_hr]„Ako se danas u Hrvatskoj smi­je­te dok čita­te knji­gu, riski­ra­te da bude­te pro­gla­še­ni ludi­ma“ ili „Umori se čovjek od ove sil­ne bor­be da pre­ži­vi usred ove opće bes­pa­ri­ce. Tražiš posao, a nemoš’ ga naći ka ni pas s ošte­će­nim nju­hom one glji­ve tar­tu­fe“ ili pak „Moje knji­ge nema­ju onaj ‘sadr­žaj’ na počet­ku  jer  je danas sve krca­to  sadr­ža­ji­ma, a lju­di ipak nikad nisu toli­ko izgub­lje­no gla­vi­nja­li.“ – ovo je samo neko­li­ko duho­vi­tih dosjet­ki u nizu iz zbir­ki tek­s­to­va koje već 5 godi­na na blo­gu „Obrana i zašti­ta od glu­pos­ti“ objav­lju­je Jadranko Hodak, poz­na­ti­ji kao „blo­ger Krule“.[/lang_hr]

index

[lang_hr]Tim uvi­jek zabav­nim, iako naj­češ­će i smrt­no ozbilj­nim pri­ča­ma iz hrvat­ske sva­kod­ne­vi­ce, kao i grle­nom gla­su kojim ih nji­hov autor suges­tiv­no pre­no­si, proš­le sri­je­de ima­li su pri­li­ku vese­li­ti se i broj­ni  Puljani koji su se zbog tog krš­nog i srdač­no buč­nog Ličanina oku­pi­li  u caf­feu „Bass“, na pro­mo­ci­ji nje­go­ve tre­će po redu knji­ge spo­me­nu­tih tekstova.[/lang_hr]

 

[lang_hr]Odmah uspos­ta­viv­ši opu­šte­nu komu­ni­ka­ci­ju s publi­kom, Krule je večer zapo­čeo napo­me­nom  jed­nog od nje­go­vih doma­ći­na kako  može biti sre­tan ako mu itko dođe na pro­mo­ci­ju, jer su Puležani poz­na­ti kao neza­in­te­re­si­ra­ni za slič­na doga­đa­nja. Prošaravši pogle­dom po solid­no ispu­nje­nom pros­to­ru zaklju­čio je da je već zado­vo­ljan, te zara­dio prvi od mno­gih apla­uza. Razlog  dobroj posje­će­nos­ti sva­ka­ko je smi­jeh, koji je kafi­ćem odzva­njao tije­kom cije­le pro­mo­ci­je. Krule je pro­či­tao neko­li­ko svo­jih pri­ča, upot­pu­niv­ši ih dodat­nim komen­ta­ri­ma i aneg­do­ta­ma, a sve u nje­mu svoj­stve­nom pršta­vom i necen­zu­ri­ra­nom, čes­to „pros­tač­kom“ izričaju.[/lang_hr]

 

safe_image.php

 

[lang_hr]Pisanjem blo­ga – kao medi­jem koji je s dola­skom novih,  još „bržih i saže­ti­jih“ nači­na komu­ni­ka­ci­je, već i izgu­bio svo­ju počet­nu popu­lar­nost, ali i zadr­žao svo­je vjer­ne pok­lo­ni­ke (koji  još uvi­jek vole komu­ni­ka­ci­ju s malo više zna­ko­va od onih u sms-poru­ka­ma i face­bo­ok sta­tu­si­ma) – Krule kaže da je kre­nuo „iz čis­te dosa­de“, za jed­nog  inter­va­la „čeka­nja na birou“, ali ubr­zo je ste­kao širi krug vjer­nih čita­te­lja. Zbog njih je i nas­ta­vio pisa­ti, sva­ka­ko ne iz „dobi­ti“ koju ta aktiv­nost dono­si, jer, iako ga se sad može čita­ti i u uko­ri­če­nim izda­nji­ma (objav­lje­nim kao „samiz­dat“ uz pomoć spon­zo­ra), na spo­me­nu­tom blo­gu, a odne­dav­no  i na net.hr‑u, Krule se za pla­ća­nje svo­jih „kre­di­ta u švi­car­ci­ma od kojih dobi­ja ptsp“ ipak  uglav­nom  i dalje mora „sna­la­zi­ti“ pri­ho­di­ma od svog bauštel­skog tru­da (koji je, iako diplo­mi­ra­ni gra­đe­vi­nar, neri­jet­ko pri­si­ljen obav­lja­ti i „na crno“) . Ipak, vjer­na publi­ka mu je i danas osta­la glav­ni pod­strek da se nas­ta­vi bavi­ti tom, poseb­no u ovak­vim vre­me­ni­ma koja nas sa svim stra­na zasi­pa­ju „kri­za­ma i katas­tro­fa­ma“, poseb­no zah­tjev­nom for­mom humor­nih pri­ča. [/lang_hr]

 

[lang_hr] Iako pri­je sve­ga pisa­ne kako bi nas nasmi­ja­le, već na nji­ho­vo prvo čita­nje vid­lji­vo je da je humor u nji­ma prvens­tve­no kako bi nam olak­šao žva­ka­nje mno­ge težih tema iz naše nima­lo ruži­čas­te sva­kod­nev­ni­ce, a koje nas Krule navo­di da zajed­no s nji­me pro­miš­lja­mo, umjes­to da ih izbje­ga­va­mo  „zabi­ja­njem gla­ve u pije­sak“. Svojom oštro­um­nom duho­vi­toš­ću i darom zapa­ža­nja i bilje­že­nja upra­vo smi­ješ­nih stra­na svih više ili manje „obič­nih“ život­nih situ­aci­ja, počev od kuće i posla/zavoda za zapoš­lja­va­nje sve do Sabora i bri­tan­ske kra­lji­ce, Krule raz­bi­ja uvri­je­že­nu pre­dra­su­du o tupa­vim „međe­đim“ lič­kim grma­lji­ma, pre­ciz­no seci­ra­ju­ći i smi­je­hom raz­bi­ja­ju­ći aure­olu sve­tos­ti i nedo­dir­lji­vos­ti sa sva­ko­ja­kih čes­to apsurd­nih „ozbilj­nih“ situ­aci­ja kroz koje se sva­kod­nev­no pro­bi­ja­mo.  Ujedno svo­jim pisa­njem na sim­pa­ti­čan i nena­met­ljiv način pro­mo­vi­ra i svo­ju volje­nu Liku. Tekstovi mu dois­ta obi­lu­ju neuobi­ča­je­no broj­nim soč­nim i, što je još sim­pa­tič­ni­je, čes­to autoh­to­no lič­kim, izra­zi­ma i „sva­kom bi lek­to­ru zada­li gla­vo­bo­lje, pa zato i nisu lek­to­ri­ra­ni“, ali to nika­ko ne zna­či da se Kruletova „Obrana i zašti­ta od glu­pos­ti“ može uvr­sti­ti u šund lite­ra­tu­ru. Zapravo, kada bi iza njih pri­mje­ri­ce sta­jao mar­ke­tin­ški tim jed­ne Nives Celzijus, te bi knji­ge vrlo lako mogle kon­ku­ri­ra­ti  za „Kiklopa“ za hit godi­ne na pul­skom Sajmu knji­ga. Ovako, Krule ih i sam piše i sam objav­lju­je, sam pro­mo­vi­ra i konač­no „posu­đu­je“ na slič­nim doga­đa­nji­ma diljem lije­pe naše.[/lang_hr]

 

[lang_hr]
„Tamo gdje nam je drža­va izgu­bi­la iden­ti­tet, tamo smo i mi svoj osta­vi­li” – u jed­nom tre­nut­ku rekao je Krule na pro­mo­ci­ji, kad mu je pobje­glo malo i tih gor­čih tono­va koji nas okru­žu­ju, ali je i s ne manjim žarom nas­ta­vio nasmi­ja­va­ti okup­lje­ne i tako im bar tim malim iskri­ca­ma vra­ća­ti bri­ga­ma zatu­če­nu život­nu radost. Hvala mu na tome i pre­po­ru­ka, ako vje­ru­je­te da se mrak još može raz­bi­ti svje­tlom smi­je­ha, da podr­ži­te hrvat­sku sati­ru i „posu­di­te“ knji­ge od blo­ge­ra Kruleta.[/lang_hr]

index