Portret reggae legende

KINO: MARLEY, reda­te­lja Kevina Macdonalda

Poznati glaz­be­ni doku­men­tar­ci uglav­nom sli­je­de dva osnov­na pris­tu­pa. Prvi obu­hva­ća sni­ma­nje zna­čaj­nih kon­ce­ra­ta slav­nih glaz­be­ni­ka ili gru­pa (pri­mje­ri­ce, “Woodstock”, “Posljednji val­cer”, “Stop Making Sense” itd.), a dru­gi su biograf­skog karak­te­ra i bave se odre­đe­nim dije­lo­vi­ma živo­ta glaz­be­ni­ka, uglav­nom kre­ativ­no naj­z­na­čaj­ni­jim. Ovaj poto­nji pris­tup oda­brao je i bri­tan­ski reda­telj Kevin Macdonald u svo­jem dugo­me­traž­nom doku­men­tar­cu “Marley”, koji se upra­vo pri­ka­zu­je u hrvat­skim kini­ma. Macdonald se svoj­ski pri­hva­tio biograf­skog pos­la, budu­ći da je obu­hva­tio život Boba Marleyja od naj­ra­ni­jeg dje­tinj­stva do pre­ra­ne tra­gič­ne smr­ti, dobio je odo­bre­nje od čla­no­va nje­go­ve obi­te­lji i pris­tup obi­telj­skoj arhi­vi, a pri­tom je sni­mao na Jamajci, u SAD‑u, Gani, Japanu i Velikoj Britaniji. Njegov film daje vrlo dobar uvid u život reg­gae legen­de, osvjet­lju­je okol­nos­ti u koji­ma je for­mi­ra­na Marleyjeva umjet­nič­ka osob­nost i život­ni svje­to­na­zor, a pri­tom naro­či­tu paž­nju posve­ću­je ondaš­njim druš­tve­no-poli­tič­kim pri­li­ka­ma i nje­go­vom goto­vo mesi­jan­skom utje­ca­ju na širo­ke druš­tve­ne slo­je­ve. Naracija je konven­ci­onal­na i pre­gled­na, a iska­zi sugo­vor­ni­ka su stil­ski vje­što uskla­đe­ni sa sek­ven­ca­ma od arhiv­skog mate­ri­ja­la podvu­če­nim Marleyjevom glaz­bom. Za gle­da­te­lje poput auto­ra ovo­ga tek­s­ta, koji nije Marleyjev obo­ža­va­telj, film ujed­no pred­stav­lja odli­čan izvor poda­ta­ka, iako je možda pre­du­ga­čak u sred­njem dije­lu. No, to je rela­ti­van osje­ćaj i čes­to ovi­si o sklo­nos­ti gle­da­te­lja pre­ma odre­đe­noj vrsti glaz­be. Sjećam se da mi je doku­men­ta­rac o Marleyjevom ime­nja­ku Dylanu (“No Direction Home”, reda­telj Martin Scorsese) pro­šao goto­vo u tre­nu, una­toč tro­sat­nom trajanju.

Elvis Lenić