“Vodič kroz Krležu” Ivana Glišića i Daniela Radočaja

29.10.2013.

[lang_hr]“Vodič kroz Krležu ili Priča o godi­na­ma opas­nog živ­lje­nja” Ivana Glišića i Daniela Radočaja koautor­ski je istra­ži­vač­ki roman o živo­tu, uglav­nom mla­dog, Miroslava Krleže. Tekst je 2010. godi­ne na ano­nim­nom natje­ča­ju za proz­ni tekst Matice hrvat­ske – Osijek (uz Radočajevu samos­tal­nu zbir­ku crti­ca “Ponekad bih odla­zio k njoj bicik­lom”) pro­gla­šen jed­nim od pet naj­bo­ljih pris­ti­glih rado­va. Fragmenti ruko­pi­sa objav­lje­ni su u Književnoj revi­ji i Zarezu. Povodom sto dva­de­se­te obljet­ni­ce rođe­nja Miroslava Krleže, uz finan­cij­sku pot­po­ru Ministarstva kul­tu­re Republike Hrvatske, knji­gu je obja­vi­la riječ­ka nak­la­da Studio TiM.[/lang_hr]

[lang_hr]

Urednica knji­ge, pasi­oni­ra­na krle­žo­lo­gi­nja, Suzana Marjanić iz Zagreba u pred­go­vo­ru zaključuje:
“Ivan Glišić i Daniel Radočaj, kako uvod­no isti­ču u frag­men­tu Gudeći slat­ko niz dla­ka­ve uši, u odre­đi­va­nju vlas­ti­te meto­de pisa­nja ovo­ga roman­si­ra­nog Vodiča, uzi­ma­ju u pri­po­moć Lasićevu stra­te­gi­ju – meto­du biograf­skog silo­giz­ma i hipo­te­tič­ke fak­to­gra­fi­je. Odnosno, kako navo­de: ‘Ako istra­ži­vač nema nikak­va mate­ri­jal­nog doka­za za neku činje­ni­cu, on ima pra­vo pret­pos­ta­vi­ti tu činje­ni­cu i njo­me ope­ri­ra­ti kao činje­ni­com, jer na nje­zi­no ga pos­to­ja­nje upu­ću­je i čitav splet dodat­nih poda­ta­ka i ana­li­tič­kog raz­ma­tra­nja (Stanko Lasić: “Krleža: kro­no­lo­gi­ja živo­ta i rada”)’. Uz to, kako nada­lje bilje­že – koris­te i ono što Krleža – subjekt – psi­ho­kon­tra­in­di­ka­cij­ski kazu­je o sebi kroz raz­go­vo­re, ali i kroz dje­la, a zatim mno­go toga porek­ne prav­da­ju­ći se oni­me “da se samo šalio i spr­dao i sa sugo­vor­ni­ci­ma, i sa čita­oci­ma, i sa samim sobom”. Mi mis­li­mo da je zapra­vo sam sebi “ska­kao u usta” i da nije gudio slat­ko niz dla­ka­ve uši, svjes­no ili nesvjesno.”[/lang_hr]

[lang_hr]
Ivan Glišić, šabač­ki pro­fe­si­onal­ni knji­žev­nik i novi­nar, ogla­sio se poezi­jom 1968. Od tada do danas obja­vio je pre­ko četr­de­set knji­ga poezi­je i pro­ze. Glumio je jed­nog od glav­nih liko­va u fil­mu Pojačalo i gita­ra reži­se­ra Siniše Dugonjića. Na muzi­ku Raymonda Ruića, nje­go­ve tek­s­to­ve pje­va­li su i pje­va­ju mno­gi hrvat­ski izvo­đa­či: Darko Domijan (Ulica jor­go­vi­na i svi tek­s­to­vi na LP‑u Pastir kraj vatre), Josipa Lisac (Veče u luna­par­ku), Tomislav Ivčić (Ždrali), Duško Lokin (Jagode na dla­nu), Dalibor Brun (Trenutak sre­će), Džo Maračić Maki (Billy The Kid)… Objavio je i roman­si­ra­nu biogra­fi­ju vin­ko­vač­kog kon­tro­verz­nog pan­ke­ra Satana Panonskog Čizme slo­bo­de, po kojoj je snim­lje­na i isto­ime­na radio-dra­ma (Drugi pro­gram Radio Beograda).[/lang_hr]

[lang_hr]

Daniel Radočaj, pul­ski knji­žev­nik, svo­jim afo­riz­mi­ma, poezi­jom i krat­kim pri­ča­ma zas­tup­ljen je u četr­de­se­tak knji­žev­no-kul­tu­ro­lo­ških publi­ka­ci­ja. Objavio je zbir­ku sti­ho­va Četrdeset i četi­ri plus šez­de­set deve­ta (knji­žev­ni klub Branko Miljković, Knjaževac, 2006.), zbir­ku krat­kih pri­ča Velika sme­đa fle­ka (nak­la­da Zigo/Katapult, Rijeka, 2011.) i crtič­ne zapi­se Ponekad bih odla­zio k njoj bicik­lom (Naklada Đuretić, Zagreb, 2013.). Član je Hrvatskoga knji­žev­nog druš­tva i Društva mla­dih pjes­ni­ka DIM iz Pule. Jedan je od stal­nih surad­ni­ka por­ta­la www.kvarnerski.com za koji, izme­đu osta­log, piše i kolum­nu Priče uz crni čaj.

[/lang_hr]

krleza-naslovnica-net-207x300

Izvor

Foto