Predstavljanje Đurice Ciganovića u Pulskoj filmskoj tvornici

27.11.2013.

[lang_hr]Pulski umjet­nik Đurica Ciganovića – sli­kar, per­for­mer i neo­vis­ni film­ski autor – pred­sta­vit će se u Klubu Pulske film­ske tvor­ni­ca ovo­ga čet­vrt­ka, 28. stu­de­nog, s počet­kom u 20 sati.[/lang_hr]

 

đuricafoto

 

[lang_hr]
Đurica Ciganović je rođen u Splitu 1957. te je član udru­že­nja HDLU‑a Istre. U peri­odu izme­đu 2007. i 2011. godi­ne imao je šest samos­tal­nih izlož­bi u Puli i Medulinu. Sudjelovao je na više revi­jal­nih izlož­bi čla­no­va HDLU‑a Istre, kao i na skup­noj izlož­bi odr­ža­noj u gale­ri­ji “Maison du Citoyen et de la Vie Associative Fontenay sous Bois” u Parizu 2012. godi­ne. Za svoj je rad 2010. dobio dvi­je nagra­de “Premio Ponzano”. Paralelno sa sli­kar­stvom, Ciganović se bavi i per­for­man­som („Himna potla­če­nih umjet­ni­ka“, „Gogenhajm“, „Slikar je gol“, „Ima li umjet­nik putra na gla­vi?“…) te, odne­dav­no, video umjet­noš­ću. U sklo­pu nje­go­va pred­stav­lja­nja pogle­dat ćemo pet fil­mo­va reali­zi­ra­nih ove godi­ne: „Religijsku kugu“, „Zen Garden“, „Melting Pot“, „Obećanu zem­lju“ i „Mali raz­go­vor Mojsija i Boga“, te per­for­mans koji s pos­ljed­nja dva fil­ma čini cjelinu.[/lang_hr]

 

 

[lang_hr]
„Postoji soj lju­di, otka­da je svi­je­ta i vije­ka, koji­ma je u gen­skom kodu, odne­kud, zapi­sa­na spo­sob­nost kre­aci­je i koji stva­ra­ju kao što dišu: uvi­jek, stal­no, nepres­ta­no i sva­kim ato­mom u svom tije­lu. Iskreno sam zahval­na sva­ki put kad mi se pute­vi ukr­ste s tak­vim auto­ri­ma jer nji­ho­vo pos­to­ja­nje zna­či ops­ta­nak ljud­ske vrste i ops­ta­nak duha s dahom ljud­skos­ti u naj­mir­no­dop­ski­jem i naj­ne­inva­ziv­ni­jem obli­ku, duha koji je u stal­nom nemi­ru sa sobom i u miru s uni­ver­zu­mom. Tu stva­ra­lač­ku maši­ne­ri­ju si jed­nos­tav­no može­te pre­do­či­ti kao jedan per­pe­tu­um mobi­le koji funk­ci­oni­ra na prin­ci­pu otvo­re­nos­ti čula i svi­jes­ti, hra­ni se radoz­na­loš­ću koja kroz igru i eks­pe­ri­ment rav­na kre­aci­jom, i koje­mu sva­ki novi doživ­ljaj (govo­ri­mo bez raz­li­ke o per­cep­ci­ji bilo kojim od šest poz­na­tih nam čula), sva­ki novi input ne zna­či pove­ća­nje mase koja uzro­ku­je pos­te­pe­ni zas­toj već napro­tiv, zna­či čis­ti unos bez­ma­te­rič­nog koji će se mate­ri­ja­li­zi­ra­ti i pro­kre­ira­ti sli­je­de­ću kre­aci­ju, i sli­je­de­ću, i sli­je­de­ću… E, takav je, i kao čovjek i kao autor, Đurica Ciganović: HOMO LUDENS, HOMO CREATIVUS.“ (Gordana Trajković)[/lang_hr]

 

 

 

 

[lang_hr]

Program pro­jek­ci­je:
„Religijska kuga“
Od Australopiteka, pre­ko Homo Sapiensa i Kromanjonca, pa sve do moder­nog čovje­ka pro­tek­lo je dva mili­ona godi­na u bes­pri­je­kor­nom balan­su izme­đu lju­di i pri­ro­de. Otkako je stvo­re­na prva civi­li­za­ci­ja ta se rav­no­te­ža pore­me­ti­la na šte­tu naše pla­ne­te, a u samo pos­ljed­njih sto godi­na, zahva­lju­ju­ći teh­no­lo­škom napret­ku, goto­vo i raski­nu­la. Zaslijepljeni pri­vid­nom moći nad pri­ro­dom pona­ša­mo se aro­gant­no te isko­ri­šta­va­mo zemalj­ske resur­se do kraj­njih gra­ni­ca, ne shva­ća­ju­ći kako sami sebi zabi­ja­mo nož u srce. Naš ops­ta­nak nala­zi se na izdi­sa­ju. Niti sada ne čuje­mo pti­ce upo­zo­re­nja koje već sto­lje­ći­ma klik­ću „paž­nja“ i „tu i sad“. Pitamo se zašto? Pa upo­zo­ra­va­ju, nas sla­bo­um­ne lju­de, da obra­ti­mo paž­nju na ono što nam se ovog tre­nut­ka, u nepo­sred­noj oko­li­ni, doga­đa. A jed­na od glav­nih polu­ga kapi­ta­lis­tič­ke moći jest Crkva, koju siro­maš­na i obes­prav­lje­na veći­na doživ­lja­va kao apso­lut­nu prav­du. Štujući reli­gi­ju smr­ti, zlo­či­na i kaz­ne ona pos­ta­je žrtva kle­ro­ka­pi­ta­lis­tič­ke obma­ne i uro­te koja nema pre­se­da­na. Samo pre­ko krva­ve revo­lu­ci­je, bez dija­lo­ga, prez­re­ni narod može ste­ći sna­gu kojom će za sva vre­me­na uni­šti­ti sadaš­nji nepra­ved­ni pore­dak. To je pret­pos­tav­ka za bolji život u skla­du s pri­ro­dom. Tek tada se može­mo nada­ti opo­rav­ku ljud­ske civi­li­za­ci­je i spa­su od izumiranja.
Ideja i reži­ja: Đurica Ciganović
Montaža: Nikola Ciganović
Muzika: Merilyn Manson
Kamera: Đurica Ciganović

„Zen gar­den“

Film istra­žu­je zapad­njač­ko shva­ća­nje i ne shva­ća­nje čovje­ko­ve inte­gral­ne pri­pad­nos­ti pri­ro­di i svemiru.

Ideja i reži­ja: Đurica Ciganović
Montaža: Nikola Ciganović
Muzika: Japanese Taiko Drums
Kamera: Đurica Ciganović

„Melting pot“

Vapaj jed­nog nesret­nog čovje­ka koji živi u zem­lji stvo­re­noj na kle­ro­fa­šis­tič­kim temeljima.

Ideja i reži­ja: Đurica Ciganović
Montaža: Nikola Ciganović
Muzika: Frank Zappa
Kamera: Đurica Ciganović

„Obećana zem­lja“ , „Mali raz­go­vor Mojsija i Boga“ i isto­ime­ni per­for­mans čine cje­li­nu koja pri­ka­zu­je ate­is­tič­ko viđe­nje apo­krif­ne povi­jes­ti Starog zavje­ta i krš­ćan­ske idolatrije.
Ideja i reži­ja: Đurica Ciganović i Guido Stocco
Montaža: Guido Stocco i Nikola Ciganović
Muzika: Scott Joplin i Merilyn Manson
Kamera: Guido Stocco i Đurica Ciganović[/lang_hr]