Može li ples biti politika?
[lang_hr]U sklopu off programa „Sljedeća stanica Paradiso“, kojima se ove godine „19. Sa(n)jam knjige u Istri“ po prvi put pojavio i u prostoru kluba „Monte Paradiso“ u DC Rojc, 11. prosinca održana je promocija knjige „Sociologija i party scena“ sociološkog autorskog dvojca – Rašeljke Krnić i Benjamina Perasovića.[/lang_hr]
[lang_hr]Odmah na početku, Perasović je izrazio žaljenje što mu se kolegica, jednako zaslužna za ovu knjigu, nije mogla pridružiti. Umjesto nje, prezentaciju je upotpunio Boris Bjelica, popularni DJ Benetto, svojim kraćim osvrtom na lokalnu elektronsku scenu. Kasnije, zajedno s Perasovićem odradivši svaki po jedan kraći DJ set, on je i zaokružio večer.[/lang_hr]
[lang_hr]
„Razočarat ću sve one koji su došli čuti sociološku analizu elektronske glazbe, ili neki povijesni pregled, popis značajnih DJ-eva i sl.“ – kazao je Perasović, „jer ova se knjiga time ne bavi. Osnovna joj je nakana dati presjek dosadašnjih pristupa društvenih znanosti fenomenu elektronske plesne kulture.“ Objasnio je da je knjiga nastala kao proširena verzija doktorske disertacije Rašeljke Krnić, (kojoj je bio mentor), a u njoj su uklopljeni i podaci iz istraživanja objavljenih u dva diplomska rada, Antuna Hercega i Vedrane Sunko, na temu zagrebačke party scene. Istraživanja su, među posjetiteljima zagrebačkih party događanja tijekom 2003. i 2004. godine, provedena posredstvom Udruge Špica, čiji je aktivist u to vrijeme bio i Perasović. Udruga je nudila alternativni pristup problemu uporabe droga, koji je na takvim, posebno većim, događanjima vrlo prisutan, a provodila ga je kroz tzv. harm reduction programe, zagovarajući realnu procjenu štete od upotrebe droga, te educiranje i savjetovanje, kako bi se smanjili rizici za zdravlje. U istraživanju je obuhvaćen vrlo širok raspon tema, od odnosa prema plesu i uporabi različitih droga do muško-ženskih odnosa i političkih stavova, a rezultati su autorima poslužili kako bi jasnije sagledali tu party kulturu u nastajanju. U knjizi nije ponuđena jedna stroga sociološka pozicija u odnosu na taj fenomen, već su izloženi različiti jednakovrijedni pogledi na njega. Tako Perasović ravnopravno predstavlja ideju o kontinuitetu između rock i rave kulture, kao i onu o njihovu diskontinuitetu, te pri tom napominje: „ ne zagovaram ni jednu ni drugu teoriju, već zastupam poziv ljudima da misle svojom glavom i otvore neke nove prozore na kućama svog uma.“[/lang_hr]
[lang_hr]Ples, smatra Perasović, nije tek oblik bijega ili neke osobne psihoterapije, nego i vrlo jasan, čak i politički jasan, stav i način otpora prema negativnostima suvremenog društva kroz tek prividno „bjegove“, a zapravo „okupljanja plemena“ slično osjećajućih bića na događanjima koja npr. Hackim Bay i stari anarhisti nazivaju „privremenim autonomnim zonama“ ili „prostorima slobode“.[/lang_hr]
[lang_hr]Zaključio je osobnim stavom kako, sada kao 50-godišnjak s bogatim životnim iskustvom, može odgovorno ustvrditi da su neki psy trance festivali bili za njega duboko preobražavajuća i najinspirativnija događanja kojima je radosno nazočio.[/lang_hr]
Tekst i foto: D. K.
