Ekstremi domaće kinematografije
Krajem prosinca na web stranicama HAVC‑a objavljeni su podaci o gledanosti domaćih filmova u 2013. godini. Očekivano, najgledanija je Brešanova komedija “Svećenikova djeca”, koja je s 158 130 gledatelja ujedno najgledaniji hrvatski film 21. stoljeća. Slijedi “Šegrt Hlapić” (redatelj Silvije Petranović) s preko 125 000 gledatelja, a vrlo dobre rezultate, koji se mjere u desecima tisuća gledatelja, ostvarili su i “Sonja i bik” (Vlatka Vorkapić), “Zagonetni dječak” (Dražen Žarković) i “Kauboji” (Tomislav Mršić). Naravno, HAVC se nije pohvalio filmovima koji su ostvarili tek par tisuća gledatelja poput Jelčićeve “Obrane i zaštite”, iako je u ovom slučaju riječ o reprezentativnom ostvarenju suvremene hrvatske kinematografije pa je novac uložen u njega svakako opravdan. Sličnu gledanost ostvarili su i “Cvjetni trg” (Krsto Papić), “Visoka modna napetost” (Filip Šovagović) i “Nije sve u lovi” (Dario Pleić), koji su ipak druga klasa u odnosu na Jelčićev film. Najveću pažnju ipak privlači slučaj filma “Šuti”, redatelja Lukasa Nole, koji je pogledao samo 341 gledatelj, a u njega je utučeno preko četiri milijuna HAVC-ovih kuna. Iako je film dobio neke nagrade na 60. Puli, riječ je o krajnje pretencioznom i napornom ostvarenju koje se bavi tematikom obiteljskog nasilja neprikladno prestiliziranim redateljskim rukopisom Lukasa Nole. “Šuti” je ekstremni slučaj koji bi odgovorne ljude u HAVC‑u trebao natjerati da jako dobro preispitaju svoje odluke. Vrijedi li loš film koji je vidjelo tek par stotina gledatelja tolikog javnog novca u ovim teškim vremenima?
Elvis Lenić





