Argentinska istina Drage Pilsela
[lang_hr]Sinoć, 10. travnja, nimalo slučajno, točno 73 godine od osnutka marionetske, zloglasne i kratkotrajne Nezavisne Države Hrvatske, u Galeriji Cvajner pred pulskom je publikom predstavljen „Argentinski roman“, autobiografski roman novinara i kolumnista Drage Pilsela, koji je u istom romanu otvoreno i smjelo progovorio o svom odrastanju pod patronatom ustaškog svjetonazora hrvatske zajednice u Argentini, uz uvodnu riječ direktorice pulskog Sajma knjiga Magdalene Vodopije, nakon čega je dijalog s autorom započeo Branimir Pofuk.[/lang_hr]
[lang_hr]Na samom početku svog izlaganja, autor je konstatirao kako je u ovome trenutku, dok njegovi nekadašnji argentinski prijatelji obilježavaju još jednu obljetnicu nezaboravne NDH sa suzama u očima, iza njega 30 i više godina dug put do istine da biti Hrvat ne znači nužno biti i ustaša.[/lang_hr]
[lang_hr]Drago Pilsel odrastao je unutar malog zatvorenog sustava i jednoumlja, bez dostupnosti i utjecaja alternativnih prikaza jugoslavenske i hrvatske povijesti, u obitelji čiji su članovi bili Pavelićevi odani intimusi. Djed s očeve strane, gestapovac, igrao je šah s Pavelićem, a zajedno sa suprugom, Pilselovom bakom, u poslijeratnim je neredima pružio utočište odbjeglom poglavniku, pomažući mu da iz Austrije dospije u Italiju, a posljedično i u Argentinu. Pilsel je kazao kako vjeruje da savezničkim okupacijskim snagama u Austriji pritom nikako nije moglo promaknuti Pavelićevo kretanje, no zbog viših ciljeva omogućili su mu neometan put do Argentine, gdje će ovaj osnovati Hrvatski oslobodilački pokret (HOP) i nastaviti prisno prijateljstvo s obitelji Pilsel. [/lang_hr]
[lang_hr]Autorov otac također ima impresivnu biografiju – isprva pripadnik Hitlerjugenda, a kasnije, očekivano, Pavelićev tjelohranitelj, ubojica (navodno u samoobrani) koji je 1972. godine prebjegao u Paragvaj i s kojim autor nije komunicirao otad pa sve do 1997. godine. Autorova je majka, pak, u dobi od 15 godina iz Jugoslavije skupa sa svojom majkom prisilno poslana u Buenos Aires ocu, još jednom uvjerenom ustaši koji je uspio sačuvati živu glavu prilikom povlačenja prema Bleiburgu, a njen inicijalni korak u društvo bila je upravo proslava obljetnice osnutka NDH, u svijesti tamošnjih Hrvata po važnosti i svečanosti ekvivalent najvećim katoličkim blagdanima, Božiću i Uskrsu.[/lang_hr]
[lang_hr]Nakon što je njen prvi brak naprasno prekinut muževljevim odlaskom u Paragvaj, autorova majka preudala se za – bivšeg visokog djelatnika mornarice NDH. U takvoj atmosferi – otvorenog simpatiziranja Hitlera, opetovanih tvrdnji da su žrtve Jasenovca i Pavelićev antisemitizam notorne neistine i diskurs neprijatelja, mržnje usmjerene prema imaginarnim neprijateljima imaginarne NDH, Srbima i komunistima – nije nimalo čudno što je Pilsel kao tinejdžer raspelo iznad kreveta zamijenio poglavnikovom fotografijom te postao „radnim tjednom argentinski aktivist, a vikendom hrvatski fašist“, kako je to konstatirao jedan argentinski svećenik.[/lang_hr]
[lang_hr]Tek po dolasku u Hrvatsku, u jeku ratnog ludila u kojem je izgubio mlađeg brata, a nedugo poslije, pak, kao član Hrvatskog helsinškog odbora bio suočen sa stvarnošću srpskih žrtava koje je sa sobom odnijela Oluja, autor prvi puta na licu mjesta iščitava nepristranu povijest, kako NDH, tako i Jugoslavije na čijim je (krvavim) temeljima današnja Hrvatska stasala. Iako svjestan da krivnja njegovih djedova i roditelja nije njegova, referirajući se na svoja mladenačka uvjerenja i aktivnosti zbog kojih je jednom prilikom proveo dvije noći u zatvoru, autor je u nekoliko navrata naglasio da je spremno preuzeo odgovornost za obiteljske pogreške i zablude te da je njegov roman ne samo nastojanje da, u duhu kršćanskog opraštanja i milosrđa, sanira štetu, nego i svojevrsni poziv živućim članovima njegove obitelji da preispitaju vlastitu savjest, a u slučaju majke i oca – i mitologiziranu povijest koju su mu neposredno nametnuli te da osvijeste „žrtvoslovni krug“ u kojem su zaostali.[/lang_hr]
[lang_hr]Pilsel se osvrnuo i na svoj rad s otprilike 700 djevojaka i mladića sa šireg vukovarskog područja, odnosno reviziju odgoja i udžbenika kojima je spomenuta mladež izložena kroz prizmu separacije, raspisivanja referenduma za zabranu ćirilice i javnih poziva na bojkot srpskih trgovaca u Vukovaru. Prozivajući državni aparat za „opću nezrelost“ i konstatirajući da je nužna oštrija javna osuda takvih ispada i provokacija, autor je ukratko prezentirao rad svog portala Autograf.hr, gdje u „dobrom društvu“ (između ostalih, i Branimira Pofuka) nastoji uspostaviti konkretnu platformu za komunikaciju te dijalog svjetonazora na „jezicima koje svi razumijemo“, a bez posljedičnog širenja razdora ilitiga uskrsavanja Jugoslavije.[/lang_hr]
[lang_hr]Miljenko Jergović, autorov urednik, ovaj je roman opisao kao skicu za najmanje tri romana, obzirom na količinu građe, pitanja i rukavaca koje je isti ostavio otvorenima. Sam autor nije se nadao tako dobroj reakciji čitalačke publike, iako su naravno uz simpatije i podršku, pristigle i prijetnje i optužbe za izdaju te autorovu duševnu bolest, napose iz Argentine. Na pitanje postavljeno iz publike, čita li njegov roman više desnica ili ljevica, po njegovom mišljenju, Pilsel nije znao odgovoriti zasigurno, no obećao je da se njegov budući projekt, alternativni tijek povijesti u slučaju da je Pavelić dospio u Titove ruke – vjerojatno biti jako tražen među desno orijentiranima.[/lang_hr]
Tekst: Nives Galić
