Bojana Drača
[lang_hr]Dizajnerica Bojana Drača diplomirala je na Prirodno-tehnološkom fakultetu u Ljubljani, smjer Modni tekstil i dizajn, a za magisterij bira “Održivost u modi”, kojeg završava u Berlinu. Koncept održive mode kod nas je, u većini slučajeva, nepoznanica stoga smo od Bojane želji saznati što on zapravo podrazumijeva. Nadamo se da će vas ovaj razgovor barem donekle potaknuti da preispitate svoj odnos prema modi.[/lang_hr]
[lang_hr]Puno je mladih dizajnera, ali malo onih poput tebe koji se kod nas zalažu za održivu modu. Za početak, objasni nam taj pojam.[/lang_hr]
[lang_hr]- Prava definicija zapravo ne postoji i sam taj naziv nije najispravniji. Nažalost, još uvijek nemamo bolji. Kao dizajner, svatko se može odlučiti na određene korake koji će doprinijeti tome da finalni proizvod bude što održiviji. Teško je kontrolirati sve etape lanca proizvodnje, ali svaki trud se računa. Na primjer, ono što moj posao čini održivim su prvenstveno tri elementa: lokalna proizvodnja, održivi materijali, te “zero-waste” tehnika krojenja. Pored toga, mogla bih još dodati kvalitetu proizvoda, to jest dugotrajnost i emocionalni dizajn.[/lang_hr]
[lang_hr]Koliko je održiva moda popularna u svijetu? Od svjetskih poznatih dizajnera jedino mi pada na pamet Stella McCartney koja (donekle) promiče društvenu osviještenost po pitanju “ekološke” mode.[/lang_hr]
[lang_hr]- Popularna je u vrlo uskim krugovima i uglavnom u ekološki osviještenim, dobrostojećim zemljama. Što se tiče modnih centara kao što su Pariz i Milano, održiva moda ima jako loš status. Berlinski tjedan mode je možda trenutno i najutjecajniji na tom području. Stella nešto pokušava, ali ja ju osobno ne ubrajam u održive dizajnere.[/lang_hr]
[lang_hr]A u Hrvatskoj? Poznaješ li dizajnere čiji se rad temelji na istim principima?[/lang_hr]
[lang_hr]- Čula sam za Brokula&Ž koji radi neke “basicse” od organskog pamuka. Osim toga stvarno ne znam.[/lang_hr]
[lang_hr]Koji su najjači ili najpoznatiji eko brendovi? Što ih odlikuje?[/lang_hr]
[lang_hr]- Za mene je jedini koji radi stvari kako treba Bruno Pieters i njegov Honest by. Ključ njegovog biznisa je transparentnost i Honest by je prvi i jedini brend na svijetu koji posluje na takav način. Svaki korak proizvodnje za svaki proizvod pojedinačno je dostupan na njihovoj internet stranici. Zaista fascinantno. Brendovi se uglavnom fokusiraju na ekološke materijale, socijalne projekte ili nešto tomu slično, što je ok, ali ne i dovoljno. Koji je smisao proizvoda napravljenog iz organskog pamuka ako se proizvodi u neprihvatljivim uvjetima?[/lang_hr]
[lang_hr]A po čemu je prepoznatljiv/drukčiji tvoj rad?[/lang_hr]
[lang_hr]- Vjerojatno najspecifičniji element mog dizajna je način “zero-waste” krojenja koji sam razvila tijekom master studija. Naime, svi krojeni dijelovi su rezani u ravnim linijama pod kutom od 90 stupnjeva, tako da prilikom rezanja materijala ne ostaje nikakav otpad. Pored toga, spajanjem tih pravokutnika pomoću različitih tehnika uvijek nastaju nove forme i oblici, a krojenje koje sam uvijek smatrala najdosadnijim dijelom moga posla, postaje izazov i zabava.[/lang_hr]
[lang_hr]Tko su najčešći kupci održive mode? Po vlastitom iskustvu, možeš li odrediti profil takvog kupca? [/lang_hr]
[lang_hr]- To je pitanje na koje bih i sama voljela dobiti odgovor! Još uvijek je to niša. Malo je ljudi koji kupuju modu samo zato što je održiva, a najveći problem je što većina održivih brendova niti nisu modni. Proizvoditi robu je jedno, a pojam mode je nešto potpuno drugo.[/lang_hr]
[lang_hr]Uspijevaš li prodati svoje kolekcije? Postoji li kod nas u Istri interes za tu vrstu odjeće?[/lang_hr]
[lang_hr]- Ove godine je izašla moja prva kolekcija pod brendom Farrah Floyd, tako da je poprilično rano govoriti o tome. Za vrijeme Berlinskog tjedna mode interes je bio veliki i za koji mjesec počinje prodaja, tako da ću tada konkretnije znati. Kao što sam rekla, tržište održive mode je malo. Moj cilj je prodaja u koncept dućanima u svijetu koji odgovaraju mom stilu i ciljnoj skupini. Održivost dolazi kao dodatni plus, ali ne i fokus. Za Istru ne znam. Mislim da puno ljudi uopće nije upoznato s tim pojmom.[/lang_hr]
[lang_hr]Znamo da je modna industrija moćna i da je, recimo protekle godine, njezina vrijednost na globalnoj razini iznosila oko 1,5 trilijuna dolara. Sa svih strana konstantno nas “bombardiraju” novim kolekcijama, nameću nam što je poželjno, a što nije i time nas tjeraju da, začarani tim ludilom, kupujemo stvari koje nam zapravo nisu potrebne. Kako se tome oduprijeti? Na koji način educirati ljude?[/lang_hr]
[lang_hr]- Industrija je ta koju treba promijeniti, a ne pojedinca. Moda ljude čini sretnima, odvažnima, daje im samopouzdanje. Ako je cijena čak i za privid tih osjećaja tako niska, zašto onda to sebi ne bi priuštili? Mislim da je takvo razmišljanje potpuno ljudsko. Jako malo je onih koji će odustati od kupovine komada robe samo zato što su jučer recimo na vijestima čuli nešto o lošim uvjetima rada u proizvodnji u nekoj azijskoj zemlji. Industrija je ta koja treba te stvari spriječiti u startu, tako da uopće ne dovodi kupca u situaciju da razmišlja o tome.[/lang_hr]
[lang_hr]Pridaju li pažnju mediji, posebice oni koji se bave modom, temama održive mode? Ili, pak, smatraš da je riječ o određenoj “tabu” temi koja bi potencijalno mogla ugroziti postojanje modnih časopisa, čiji glavni prihodi proizlaze upravo od reklama svjetskih modnih brendova?[/lang_hr]
[lang_hr]- “Prava moda” ne voli “održivu modu”. Ljudima nedostaje taj glamur i hedonizam koji modu čini toliko moćnom. Potrebno je naći način kako te svjetske modne brendove učiniti održivima, a ne gubiti vrijeme na to kako održivu modu napraviti “pravom modom”. U tom smislu, mislim da modni časopisi apsolutno nisu ugroženi.[/lang_hr]
[lang_hr]Za kraj: održiva moda za 5 godina?[/lang_hr]
[lang_hr]- Redovito idem na Copenhagen Fashion Summit, najveći događaj u svijetu koji se bavi problemom modne industrije i na kojem se okupljaju ljudi koji praktički vode tu istu industriju. Uvijek si zadaju petogodišnje, pa čak i pedesetogodišnje ciljeve, ali meni se čini da iz godine u godinu pričaju o potpuno istim stvarima. Pomaka je malo, a “greenwashinga” ( kada kompanije promiču ekološke inicijative, a u realnosti posluju na sasvim suprotan i za okoliš zagađujući način, op.a.) jako puno. Nadam se samo da nećemo čekati da se dogode nove katastrofe, kao što je bila ona u tvornici Rana Plazi (Bangladeš, op.a.), kako bi svijet saznao što se događa i počeo praviti pritisak na velike moćnike koje vode cijeli taj biznis.[/lang_hr]
[lang_hr]Razgovarala: Lorna ZIMOLO[/lang_hr]





