“Toplina” Zorana Todorovića na Bijenalu industrijske umjetnosti
[lang_hr]Preview multimedijalnog projekta “Toplina” koji je nastao pod vodstvom beogradskog umjetnika Zorana Todorovića, s kojim je nastupio na 53. Venecijanskom bijenalu predstavljen je u sklopu Bijenala industrijske umjetnosti u Labinu.[/lang_hr]
[lang_hr]Projekt nastao 2009. u labinskom kulturno-umjetničkom inkubatoru KuC Lamparna predstavljen je dokumentacijom, videom i s nekoliko preostalih primjeraka od 1.100 prekrivača napravljenih od ljudske kose. No budući da ljudska kosa sama po sebi nije vezivna, pomiješana je s 30-ak posto melona, koja je poslužila kao svoje vrsna armatura. Projekt je višestruko zanimljiv, a da bi se uopće mogao realizirati, uključivao je i osnivanje tvrtke s 440 zaposlenih, što bi dakako prema hrvatskim zakonima spadalo u veliku tvrtku, budući da prelazi brojku od 250 ljudi.[/lang_hr]
[lang_hr]Toplina se referira se na otuđenost tehnokratskog društva, a pri realizaciji je sudjelovalo indirektno oko 200.000 ljudi, što odgovara području istarskog poluotoka, iz 240 frizerskih salona iz Beograda, Prokuplja, Leskovca i Bora. Više o samom prikupljanju materijala rekao nam je sam autor:[/lang_hr]
[lang_hr]- Mapirali smo frizerske salone i nastojali vidjeti gdje možemo prikupiti što više kose, što i nije bilo lako budući da u samom Beogradu ima više od pet tisuća salona. Morali smo koordinati same adrese, pet ekipa s vozilima aktivno je prikupljalo kosu, a pritom smo se morali prilagođavati potrebama i željama vlasnika salona. Kod nekih je bilo dozvoljeno snimanje, kod nekih nije, neki bi da donosimo zelene kese, neki crvene kante. Pratili smo koji saloni daju popust, kada penzioneri dobivaju svoje penzijice. U godinu dana akcije skupili smo oko dvije tone materijala, kaže Todorović.[/lang_hr]
[lang_hr]Zanimljive su bile reakcije publike, koja je u pojedinim dijelovima interpretirala na svoj način ovaj projekt sa svojevrsnim biopolitičkim projektom nacije koji je velik devet industrijskih paleta te izrađen od 1.200 kvadrata filca. Pojedince na izložbi je projekt odmah asocirao i na biopolitiku, najviše razvijenu za vrijeme Trećeg Reicha. Na novinarsko pitanje o reakcijama na ovakav tip umjetnosti, sam Todorović odgovara:[/lang_hr]
[lang_hr]- Postoje dakako različite interpretacije ovog djela. Desnica u Srbiji ovo iščitava kao optužbu Srbije za genocid, što nije bila namjera jer projekt nema političku pozadinu u tom smislu, ali ima u smislu da prikazuje industrijski proces svojevrsni holokaust i dehumaniziranu pozadinu današnjeg čovjeka (radnika). Bilo je i drugačijih reakcija, primjerice ljevičari u Italiji u Manifestu su ovaj projekt okarakterizirali kao borbu protiv američkog imperijalizma. Dakle, ljudi interpretiraju ovo djelo u zavisnosti od vlastite ideološke pozicije, pojašnjava ovaj beogradski umjetnik.[/lang_hr]
[lang_hr]Uz navedeno, a to se lijepo moglo vidjeti u previewu izložbe smještenom u bočnoj omanjoj prostoriji Lamparne, u videu gdje se manekenke šeću u stiliziranoj i kreiranoj odjeći, obrađuje se i tematika robne fetišizacije. Izložba je već izložena na mnogim mjestima – nekoliko puta u New Yorku, Bristolu, slovenskoj Kapelici, Baskijskom muzeju suvremene umjetnosti, Austrijskom kulturnom forumu i drugdje.[/lang_hr]
[lang_hr]Zoran Todorović, rođen 1965. godine, konceptualni je umjetnik, diplomirao je slikarstvo 1992. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu gdje i danas živi i radi kao docent. U svojoj bogatoj umjetničkoj karijeri predstavljao je Srbiju na 53. Venecijanskom bijenalu.[/lang_hr]
[lang_hr]Inače, Bijenale industrijske umjetnosti ulaskom u sam prostor nudi videoperformace Kate Mijatović pod naslovom “Resume”, Laibachove “Crvene revire” te “Autopsiju/Čeličnu knjigu”. Bijenale završava 3. listopada partijem Shapendoisea, žive glazbe i Zarkoffa.[/lang_hr]
[lang_hr]Tekst i Foto Anton FINDERLE[/lang_hr]
