Monica Jakšić

02.10.2014.

[lang_hr]Svi koji su ima­li pri­li­ke čuti mla­du pul­sku pje­va­či­cu, umjet­nič­kog ime­na Monique Monia, osta­li su, s raz­lo­gom, razo­ru­ža­ni nje­zi­nim gla­som i sta­som. Monique smo, sto­ga, odlu­či­li malo bolje upoz­na­ti…[/lang_hr]

naslovna (600x435)

[lang_hr]Kako si se odlu­či­la za umjet­nič­ko ime Monique Monia?[/lang_hr]

[lang_hr]- Moje umjet­nič­ko ime Monique Monia je zapra­vo nas­ta­lo slu­čaj­no. Monique je fran­cu­ska ver­zi­ja mog pra­vog ime­na Monica, no zvu­ci roman­tič­ni­je, a Monia je meni jako dra­go, arap­sko ime.[/lang_hr]

[lang_hr]Kada si se poče­la bavi­ti pje­va­njem?[/lang_hr]

[lang_hr]- Pjevanjem se bavim od dva­na­es­te godi­ne, tada sam kre­nu­la u stu­dio glaz­be­ne kre­ativ­nos­ti “Čarobna frula”.[/lang_hr]

[lang_hr]Do sada si nas­tu­pa­la na raz­nim fes­ti­va­li­ma poput MIK‑a, “Pula pje­va”, Imagine, a pul­sku si publi­ku ovog pro­lje­ća odu­še­vi­la nas­tu­pom u Svetim Srcima na revi­ji dizaj­ne­ri­ce Anje Stehlik. Koji ti je nas­tup ostao u naj­ljep­šem sje­ća­nju?[/lang_hr]

[lang_hr]- Jedan od meni naj­ljep­ših nas­tu­pa bila je revi­ja Anje Stehlik. Imala sam pri­li­ku otpje­va­ti svo­je pje­sme i lju­di­ma pri­ka­za­ti “pul­ski RnB”.[/lang_hr]

nastup Sveta Srca (400x600)

[lang_hr]Prije dvi­je godi­ne pobi­je­di­la si na Grobničkoj ska­li, fes­ti­va­lu nami­je­nje­nom mla­dim, još neafir­mi­ra­nim pje­va­či­ma. Kompoziciju “Sen to bila ja” otpje­va­la si vrb­nič­kom čaka­vi­com. Koliko ti je tre­ba­lo da ju sav­la­daš? Koliko dugo se ina­če pri­pre­maš pri­je nas­tu­pa? Imaš li neki ritu­al?[/lang_hr]

[lang_hr]- Grobnička ska­la bila je lije­po iskus­tvo. Trebalo mi je puno vjež­be kako bih sav­la­da­la čakav­šti­nu, no pje­sma “Sen to bila ja” bila je zbi­lja umjet­nič­ko dje­lo tako da se ispla­ti­lo. Inače se za nas­tu­pe pri­pre­mam vjež­ba­ju­ći s kla­vi­ja­tu­ris­tom. Uvijek se tru­dim da mi nas­tu­pi budu što bolji i zato redo­vi­to vježbam.[/lang_hr]

[lang_hr]Tko su ti glaz­be­ni uzo­ri? Čije pje­sme naj­vi­še voliš pje­va­ti?[/lang_hr]

[lang_hr]- Moji glaz­be­ni uzo­ri su Erykah Badu, Jazmine Sullivan i Lauryn Hill i nji­ho­ve pje­sme naj­ra­di­je pjevam.[/lang_hr]

10368894_684276258274573_6664325752657505092_o (577x600)

[lang_hr]Pišeš li autor­ske pje­sme? Što te ins­pi­ri­ra?[/lang_hr]

[lang_hr]- Autorske pje­sme pišem od svo­je četr­na­es­te godi­ne i to je moj “ispuš­ni ven­til”. Sve što vidim, čujem i doži­vim pre­tvo­rim u pje­smu. Ponekad imam osje­ćaj da mi je život pra­vi “mju­zikl” jer me zbi­lja ins­pi­ri­ra jako puno stva­ri. Razgovori, uspo­me­ne, lju­di oko mene, sno­vi, svakodnevnica…[/lang_hr]

[lang_hr]Nedavno si se pre­se­li­la u Zagreb gdje si upi­sa­la Filozofski fakul­tet. Koji su ti pla­no­vi za nas­ta­vak glaz­be­ne kari­je­re?[/lang_hr]

[lang_hr]- Preselila sam se u Zagreb i stu­den­ti­ca sam filo­zof­skog fakul­te­ta (fran­cu­ski i tali­jan­ski jezik). Oduvijek sam zna­la da to želim stu­di­ra­ti jer jed­nos­tav­no volim jezi­ke i sma­tram da su veli­ko bogat­stvo. Trenutno mi je u pla­nu upoz­na­ti Zagreb i pri­la­go­di­ti se stu­dent­skom živo­tu. Što se glaz­be tiče, volje­la bih sni­mi­ti mixta­pe s autor­skim pje­sma­ma (RnB) i ima­ti nas­tu­pe po Zagrebu.[/lang_hr]

[lang_hr]Razgovarala Lorna ZIMOLO[/lang_hr]