Razum i osjećaji

KINO: ČAROLIJA NA MJESEČINI, reda­te­lja Woodyja Allena

Veteran Woody Allen pone­kad voli temat­ski zagre­ba­ti u bli­sku proš­lost, a pos­ljed­njih godi­na to čini nešto intenzivnije.

Prije neko­li­ko godi­na zaro­nio je u slav­nu pari­šku umjet­nič­ku sce­nu na počet­ku 20. sto­lje­ća (Ponoć u Parizu), dok je rad­nju svo­jeg novog fil­ma “Čarolija na mje­se­či­ni” smjes­tio na jug Francuske izme­đu dva svjet­ska rata. Colin Firth glu­mi bri­ljant­nog engle­skog mađi­oni­ča­ra, koje­ga sta­ri pri­ja­telj zamo­li da oti­đe s njim na jug Francuske kako bi razot­krio ame­rič­ku dje­voj­ku (Emma Stone) s repu­ta­ci­jom iznim­no nada­re­nog medi­ja. Cinični Englez pris­tu­pa zadat­ku iznim­no ana­li­tič­ki i raci­onal­no, ali doga­đa­ji koji­ma pri­sus­tvu­je sve više lju­lja­ju nje­go­vu vje­ru u zdrav razum, a ubr­zo otkri­va da nije lako odo­lje­ti niti šar­mu mla­de Amerikanke.

Uobičajena otr­ca­na kri­ti­čar­ska opa­ska o veći­ni novih Allenovih fil­mo­va svo­di se na to da je riječ o solid­nom ili dobrom fil­mu, ali ne na razi­ni nje­go­vih naj­bo­ljih ostva­re­nja. To je uglav­nom toč­no i vri­je­di i za “Čaroliju na mje­se­či­ni”, iako je teško, čak goto­vo nemo­gu­će, od čovje­ka koji već deset­lje­ći­ma pro­izvo­di barem jedan film godiš­nje oče­ki­va­ti da mu sva­ki bude remek-dje­lo. No, “Čarolija na mje­se­či­ni” je sve­jed­no puno­kr­van komad o ljud­skoj opse­si­ji okul­t­nim i nad­na­rav­nim, kao i tež­nji za pri­hva­ća­njem i emo­ci­onal­nim ispu­nje­njem, obi­lje­žen pre­poz­nat­lji­vom Allenovom rukom i vje­šti­nom u radu s glum­ci­ma. Riječ je o fil­mu koji opu­šta i zabav­lja, ali ne samo to, budu­ći da nje­gov tvo­rac iznim­no dobro poz­na­je ljud­sku pri­ro­du i nje­zi­ne moda­li­te­te ponašanja.

Elvis Lenić