Portret Alexa Greya – slikara-mistika
[lang_hr]“Slike gospodina Graya, detaljne i anatomski precizne poput medicinskih ilustracija, predstavljaju čovjeka kao arhetipski biće koje teži ka kozmičkom jedinstvu … Greyeva vizija nesavršenog čovječanstva, ali ujedno sposobnog za usavršavanje, protu-lijek je za cinizam i duhovnu slabost koji prevladavaju u većem dijelu suvremene umjetnosti.” – Helen Harrison, kritičarka umjetnosti New York Timesa[/lang_hr]
[lang_hr]Jeste li se ikad zapitali kako izgleda energetski vrtlog neke osobe? Kardiovaskularni sustav? Ili njena aura? Pregledate li slike Alex Greya vidjet ćete to i još mnogo drugih raskošnih i majstorski naslikanih čuda. On je slikar, ilustrator, pisac (objavio je više monografija i knjiga u kojima obrazlaže svoj odnos prema umjetnosti), pjesnik, predavač i mentor, otac glumice Zene Grey i suprug slikarice Allyson Rymland Grey. Medicinari ga znaju po njegovim anatomskim crtežima; TV gledatelji mogli su zamijetiti njegovu iznimnu učenost u nastupima na Discovery Channelu; studenti i znatiželjnici posjećuju njegova predavanja iz povijesti umjetnosti i mistike na raznim fakultetima diljem svijeta, ali i na raznim festivalima, gdje sa suprugom često održava i zajedničke performanse slikanja u živo. Njegova je umjetnost svoje pipke uplela u mnoge supkulture koje ga štuju ako ne i kao gurua, onda bar kao kultnog autora (poznata je njegova rečenica: “Mi pretvaramo kulturu u kult”). Kupuju se njegovi posteri, odjeća s printevima, nakit, skulpture, snimke predavanja, tetoviraju se detalji s njegovih slika i pobožno prati njegov rad…Watkins pregled ga je 2011. i 2012. godine čak svrstao među 20 najutjecajnijih živućih duhovnih autoriteta na planetu, uz bok Echartu Tolleu i njegovoj svetosti Dalaj Lami, dok istovremeno mnogi klinci slušaju CD‑e Toola, Beasty Boysa i drugih omiljenih bandova, ne znajući da su ilustracije na omotnicama njegove.[/lang_hr]
[lang_hr]Lista stvari kojima se Alex Grey u životu bavio impresivna je, ali tek su njegova nevjerojatna ulja na platnu ono što ga izdvaja od ostalih multi-talenata. Neki ga definiraju kao slikara unutrašnjih prostora – on secira svijest čovjeka i, guleći mu smrtne ovojnice, razotkriva ga kao fantastično duhovno biće zarobljeno unutar prostornih tijela. U dvije dimenzije magično i detaljno oslikava kolektivno ljudsko duhovno iskustvo i ezoterična shvaćanja, ispreplićući tradiciju i vlastitu inventivnost kroz do sad neistražene slikarske načine. Alex Grey stoji na samom vrhu u svijetu takozvane vizionarske umjetnosti, njegova su djela sad već nadaleko poznata i priznat je više od bilo kojeg drugog umjetnika u žanru. Alexova supruga i kreativna partnerica, Allyson, iako je samozatajno prvenstveno usmjerena na podupiranje suprugove karijere i održavanje „toplog doma“ s optimalnim uvjetima za zajedničko stvaranje, i sama je uspješna umjetnica s briljantno detaljnim geometrijskim slikama koje uključuju slojeve kodova, boja i oblika. Zajedno su zaslužni za ogroman korpus hvaljenih vizionarskih umjetničkih djela, a da i ne spominjemo njihov udio u populariziranju samog pravca.[/lang_hr]
[lang_hr]Rani mrakovi[/lang_hr]
[lang_hr]Alex Grey je rođen u Columbusu, Ohio, 29. studenog 1953. godine. Njegov otac, Walt Velzy, bio je grafički dizajner i njegov prvi učitelj crtanja. “Grey” je prezime koje si je Alex sam nadjenuo, nakon dugogodišnjeg bavljenja temom dualnosti i realizacije da ga siva boja, ona u kojoj se pomiruju suprotnosti – crna i bijela,najbolje opisuje. Ako ga pitaju kojom bi se riječju mogao najpribližnije označiti, on odgovara: “Mistik”. Smatra da je, kako bi se zaštitili od suicidalnosti uzrokovane svakodnevnim problemima, važno svakodnevno razmišljati o najvišim mogućnostima za čovječanstvo i za pojedinačne živote. Zato se njegov rad bavi transformacijom, a riječ “mistik” izabrao je zato jer su to ljudi koji premošćuju ljudske i božanske predjele svojom sviješću.[/lang_hr]
[lang_hr]Nakon dvije godine studija na Koledžu za umjetnost i dizajn u Colubusu, za koji je imao stipendiju ali ne i volje, 1973. godine ga je napustio i godinu dana slikao je reklamne panoe. Već 1974. godine upisao se na Bostonsku Školu Muzeja likovnih umjetnosti, gdje je i asistirao u studiju konceptualnog umjetnika Jaya Jaroslava. U Greyevim ranim radovima nije bilo optimizma, prevladavali su morbidna anksioznost i nihilizam. Smrtnost ga je opsjedala od ranog djetinjstva – skupljao je kukce i mrtve životinje i pokopao ih u dvorištu, a već s pet godina crtao je kosture. Teme smrti i transcendencije upletene su u njegova djela od najranijih radova do kasnijih performancea, slika i skulptura. Tijekom 70-ih godina radio je kao asistent za obdukcije i balzamiranje Harvardske medicinske škole. To mu je dalo turobnu perspektivu krhkosti života, ali i priliku da na svoju ruku minuciozno studira anatomiju. Za nekoliko svojih morbidnih performansa čak se poslužio mrtvim tijelima s kojima je radio, kao i izobličenim fetusima pohranjenim u skladištu fakulteta. Od 1972. Gray se bavi i raznim umjetničkim akcijama koje podsjećaju na obrede prijelaza i faze u razvoju psihe, ili šamanski put iscjeljenja. U ranim, buntovničkim, radovima tražio je povratnu informaciju i kontakt s publikom kroz, u najmanju ruku, bizarne i uznemirujuće performanse – odjeven kao vojnik, udarao je “666” pečat na čela prolaznika. Obrijao je pola glave, a drugu polovicu ostavio dugokosom i tu je frizuru koristio za svoje mladenačke provokacije.[/lang_hr]
[lang_hr]On i Allyson često su nastupali goli, a od performansa s korištenjem leševa odustao je tek kad ga je stravičan san, u kojem ga jedan od korištenih trupla okrivljuje za skrnavljenje, upozorio da bi se trebao okrenuti pozitivnijim temama. Unatoč težine tema uspio je iz svjetske psihološke olupine, nad kojom se zgražao, izvući nadu. “Postoji istina u nihilizmu koju razumijem vrlo jasno”, kaže Gray, i pita “nije li nihilizam velika gravitacijska sila koja vuče dušu natrag u ništavilo? Nije li to ono što moramo nadići?” te odgovara: “Da, to je realan pogled na način našeg društvenog odnošenja. Mnogo je slučajeva gdje ljudi jedni drugima uzrokuju patnju, umjesto da je ublaže. Mislim da kao vrsta ulazimo u fazu adolescencije i to je opasno vrijeme za čovječanstvo, baš kao što je i moja adolescencija bilo naporno vrijeme – suicidalnost, ovisnosti, velike borbe s odnosima. Čovječanstvo proživljava tu vrstu kraha, procjenjuje može li postati zrela vrsta, prepoznati svoju povezanost s mrežom života i početi tretirati Zemlju na prijateljski način, te ulagati u održivu budućnost – to su pitanja odrasle dobi. Hoćemo li uspjeti? U osnovi imamo polovične šanse. Teško je, ali ima nade. Možete reći da je to propaganda, ali ja radije postavljam mogućnost ozdravljenja, preživljavanja i transformacije naše vrste, nego da se osjećamo samo kao žrtve sila koje nas plaše i za koje osjećamo da su nas zarobile.”[/lang_hr]
[lang_hr]Tijekom posljednjih trideset godina Gray je ostvario preko 50 raznih performansa kroz koje je i sebe postupno transformirao iz egocentričnog u više socio-centrični, geo i theo-centrični identitet. Najpozantiji je World Spirit iz 2004. u kojem je, uz glazbenu podlogu Kenjia Williamsa, izgovarao svoju poeziju dok su se na platnu nizale njegove slike.[/lang_hr]
[lang_hr]Jedna ljubav mijenja sve[/lang_hr]
[lang_hr]Od kad je na fakultetu upoznao Allyson, tama koja je obavijala njegov rani izraz polako je popuštala. Alex u mnogim intervjuima (a često ih daju i zajedno) ističe da ga je Allyson “spasila”, čudesno se pojavivši u njegovom životu upravo u trenutku kad je ozbiljno razmatrao suicid, odnosno svega nekoliko sati nakon što je, s dobrom dozom skepse, uputio očajničku molitvu Bogu da mu pošalje znak svog postojanja i pokaže mu što mu je činiti. Nakon tog prvog, fatalnog, susreta postali su, i ostali, nerazdvojni i u skladnom su braku već 40 godina. Njegov tjelesni i duhovni odnos s Allyson predložak je mnogih Greyevih slika. “Ljubav je centar mog života. Misticizam je u osnovi ljubavna afera s Bogom, a moje prvo mistično iskustvo dogodilo se kad sam upoznao moju ženu, ljubav i inspiraciju mog života. Vjerojatno ni moje slike ne bi postojale da je nisam sreo. Allyson je moj najbolji savjetnik o svim temama. Ona je moj duhovni učitelj, srodna duša, muza. Naša ljubav i uzajamno poštovanje dali su nam temelj za našu obitelj i duhovnu zajednicu. Danas više nego ikad, seksualna ravnoteža i uspješno partnerstvo predstavljaju velik potencijal za preobrazbu.” kaže Gray.[/lang_hr]
[lang_hr]Njegov opus, uvijek u interakciji sa suprugom s kojom dijeli i atelje, sazrio je u lako gledljiv, a opet intenzivan prikaz njegove unutarnje potrage. Da li je to pokušaj da se doslovno predstave metafizičke vizije? “Svakako!”, odgovara, dodajući kako je “vizionar” najozloglašeniji i prekomjerno korišten pojam, ali njegova umjetnost svakako odgovara njegovim vizijama od kojih je neke pokušao prevesti izravno iz psihodeličnih putovanja. “Slikarstvo je projekcija uma, baš kao što je i naša interpretacija stvarnosti projekcija uma. Umjetnost je u osnovi portal u umjetnikovu maštu. Mašta je čudesna sposobnost, a kao umjetnici potičemo nadu koju kreativnost može pružiti.”[/lang_hr]
[lang_hr]Vizionarska umjetnost[/lang_hr]
[lang_hr]Allison Grey, kada priča o tome što ju je privuklo k suprugu, kaže da je on najzanimljivija osoba koju poznaje i ističe da je od prvog susreta kod njega posebno fascinirala njegova sposobnost da o svakom svom radu i brojnim složenim konceptima govori savršeno jasno, razložno i elokventno. To umijeće Grayu omogućava da se, osim slikanjem i performansima, jednako uspješno bavi i javnim predavanjima i, posebno, pisanjem. U eseju “Što je vizionarska umjetnost?” iznio je iscrpan pregled umjetnika i umjetnina koje on svrstava u tu kategoriju – od pračovjekovih prvih pećinskih slikarija do narastajuće gomile suvremenih vizionarskih umjetnika koji ovu sintagmu pretvaraju u novi legitimni likovni pravac. Naveo je i svoj stav o ulozi umjetnosti: “Mislija umjetnika je učiniti dušu primjetnom. Naša znanstvena, materijalistička kultura uči nas razviti oči vanjske percepcije, a vizionarska umjetnost potiče razvoj našeg unutarnjeg vida. Za nalaženje vizionarskih predjela koristimo intuitivno unutarnje oko: oko kontemplacije – oko duše. Tu izviru sve nadahnute ideje koje kao umjetnici primamo.”[/lang_hr]
[lang_hr]I dalje: “Naš unutarnji svijet, život naše mašte sa svojim intenzivnim osjećajima, strahovima i ljubavima, vodi naše namjere i djelovanja u svijetu. Naš unutarnji svijet je naš jedini pravi izvor smisla i svrhe. Umjetnost je pjesma tog unutarnjeg života. Ključna uloga umjetnosti u ljudskoj drami je da bude “veliki uvjeravatelj”. Umjetnik pokušava učiniti unutarnje istine vidljivima, čujnima, ili na neki način osjetljivima, manifestirajući ih u vanjskom, materijalnom svijetu (kroz crtanje, slikanje, pjesme…). Svoja najbolja djela umjetnici stvaraju kada se zagube u kreativnom toku iz svojih unutarnjih svjetova. Vidoviti umjetnik kreativno izražava svoje osobne kratke uvide u Božansku maštu. Svako umjetničko djelo utjelovljuje viziju svog stvaratelja, a istovremeno otkriva aspekt kolektivnog uma. Povijest umjetnosti pokazuje da svaki sljedeći val vizije teče kroz svjetske umjetnike. Umjetnici nude svijetu bol i ljepotu svoje duše kao dar kako bi otvorili oči kolektiva i liječili ga.”[/lang_hr]
[lang_hr]Greyeva najnovija knjiga zove se “Mreža bitka”. Ukratko ju je ovako predstavio: “Sve je i svi smo povezani. Mi smo jedna velika mreža bitka, svatko je jedinstveni čvor u toj beskrajnoj mreži. Povezanost internetom s drugom stranom svijeta dokaz je da smo mi planetarna civilizacija u nastajanju. Kakvu bi duhovnost prigrlila jedna planetarna civilizacija? Ja biram kreativnost u službi ljubavi. Otuđenost od prirode i gubitak iskustva bivanja dijelom žive kreacije je najveća tragedija naše materijalističke ere. Materijalistički pogled na svijet mora evoluirati u sveti pogled jedinstva s okolišem, u suprotnom riskira autodestrukciju zbog stalne zlouporabe mreže života. Umjetnički radovi mogu nas pozvati da zamišljamo naše najviše jedinstvo dok čovječanstvo evoluira prema održivoj civilizaciji.”[/lang_hr]
[lang_hr]Sveta zrcala[/lang_hr]
[lang_hr]Svoj najpoznatiji ciklus, “Sveta Zrcala” započeo je 1979. godine, dok je još radio u mrtvačnici. Bili su to vrlo precizni prikazi ljudskog tijela i različitih sustava u njemu koje su neki liječnici vidjeli i ponudili mu posao. Dakle, posredstvom svog slikarstva dobio je posao medicinskog ilustratora. Deset je godina ilustrirao medicinske knjige, brošure i medicinske oglase i usporedo radio na Svetim zrcalima, za koja ga je inspirirala Allyson. Taj niz od 21 slike ima jedinstvenu nakanu – gledatelja povesti na putovanje ka vlastitoj božanskoj naravi uvidom u detalje tijela, uma i duha, predstavljajući fizičku i suptilnu anatomiju pojedinca u kontekstu kozmičke, biološke i tehnološke evolucije. Radom na ovom ciklusu, Alex je razvio vlastiti stil – “rendgenske” prikaze ljudskog tijela u višestrukim razinama stvarnosti i interakciji anatomskih i duhovnih snaga. Nakon slikanja Svetih Zrcala, on primjenjuje te višedimenzionalne perspektive na arhetipska ljudska iskustava kao što su molitva, meditacija, ljubljenje, vođenje ljubavi, trudnoća, porođaj, umiranje… U novijim radovima istražuje predmet svijesti iz perspektive “univerzalnih bića” čija su tijela vatrene rešetke, oči i beskonačan galaktički kovitlac.[/lang_hr]
[lang_hr]Spomenuti ciklus je od 2004. do 2009. godine bio izložen u CoSM‑u, Kapeli Svetih Zrcala, galerijsko-sakralnom prostoru u Chelseyu, kvartu New Yorka prepunom galerija i klubova. CoSM je 2009. preseljen u mirnije okruženje, imanje od oko 160 četvornih metara blizu New Yorka. Od tada, projekt CoSM je prošao kroz veliku restauraciju i izgradnju. Srce stalne postave i dalje predstavljaju Sveta zrcala, ali je ona obogaćena i s 30-tak novijih radova supružnika Gray, kao i s rastućom zbirkom suvremene sakralne umjetnosti. Sada je to izložbeni i rezidencijalni prostor koji gostima nudi vizionarsku umjetnost i razne radionice, a dostupan im je i smještaj, žele li se zadržati dulje. Stvaranje umjetnosti Alex i Allyson smatraju duhovnom praksom i na umjetničkim “utočištima” na svom imanju ugošćuju umjetnike iz cijelog svijeta, u sklopu MAGI‑a Međunarodnog ceha mističnih umjetnika. MAGI je jezgra CoSM-ovih nastavnih planova i programa, otvorena umjetnicima svih razina iskustva. Svrha joj je formiranje većeg društvenog organizma nadahnutih umova sposobnih za zajedničku izgradnju sakralnih prostora.[/lang_hr]
[lang_hr]Crkva vizionarske umjetnosti[/lang_hr]
[lang_hr]Ono što je posebno zanimljivo jest da je 2008. godine kapela CoSM‑a službeno postala i crkva, te od tada Alex i Allison zajedno u njoj obavljaju vjenčanja, blagoslove beba, ispraćaje pokojnika, proslave punog mjeseca i druge ceremonije, a liturgija su im dijelovi Alexove knjige “Umjetnički psalmi”. Te su se aktivnosti nastavile i nakon preseljenja CoSM‑a na novu lokaciju, gdje se oko tih centralnih događaja polako razvija zajednica kreativaca sličnih svjetonazora, koji na razne načine podupiru glavni projekt bračnog para Grey, izgradnju hrama umjetnosti kojem su nadjenuli ime Entheon.[/lang_hr]
[lang_hr]Glavne svjetske religije nisu uspjele ljudima prenijeti puninu duhovnosti ‑smatra Gray – “u osnovi zato jer nisu postavile ravnopravnost spolova, budući su ih uglavnom sastavljala neka “sveta bratstva”. Zato mi slavimo sveto ženstvo. Pojava feminizma i prihvaćanje nužnosti jednakosti poziva na novo razumijevanje i redefiniciji spolova. Ovdje u CoSM‑u putujemo u novi mit, koji slavi sveto ženstvo. Transformacija naših ljudi, a za sebe volimo reći da pripadamo Plemenu Ljubavi, je globalna. Budućnost partnerstva vidimo u međusobnom štovanju, ne u nalaženju grešaka nego u poticanju dobroga u drugome. Mi se tako trudimo sebe stalno usavršavati kako bi zadovolji jedno drugog. Kao par, mi afirmiramo iscijeljujuću moć ljubavi. Kad se sagleda činjenica da upravo unija muškarca i žene donosi život, sama ta afirmacija nas liječi. Zato u našoj crkvi mi vjenčavamo kao par i nastojimo biti dobar primjer, slaveći jedno drugo.”[/lang_hr]
[lang_hr]Gray svojim radom propituje vrijednost vizualnog vokabulara duhovnosti uspostavljenog tijekom stoljeća. “Svaka duhovna tradicija ima kreativne izričaje, jer inače ne bismo znali za nju. Sakralna umjetnost i arhitektura su ono što je ostalo od svake drevne civilizacije. Sveti ljudi u prikazima svih religija sjaje – bilo vijencima, aurama ili poljima energije – upućeni smo na taj fenomen “prosvjetljenja” gledajući sakralne umjetnosti svih svjetskih kultura. Vizionarska svjetlost je tema, sveti stilski trend.”[/lang_hr]
[lang_hr]Može li takva umjetnost liječiti? “Funkcija sakralne umjetnosti uvijek je bila da liječi i uzdiže ljude”, kaže Grey, “slike Krista ili Bude uvijek su ukazivale na naš vlastiti potencijal za prosvjetljenje. Kad netko vidi sebe kao dio svega, ili ima iskustvo božje svijesti, mistično iskustvo, to je u konačnici iscijeljujuće iskustvo, jer više ne vidite toliku odvojenosti od drugih i vidite da je u podlozi postojanja ljubav, to su sve religije govorile i to je vrsta energije koju ja želim vratiti u umjetnost.”[/lang_hr]
[lang_hr]Upitan da li je njegova umjetnost sakralna, odgovara: “Da, ona tome teži. Ona je ogranak vizionarske umjetnosti koji se fokusira na mistična iskustva, koja su u današnjem svijetu dostupnija nego ikad ranije – kroz yogu, meditaciju, kontemplaciju, enteogene, post,bubnjanje, ples, i mnoge druge duhovne i šamanske tehnike. Moje slike ukazuju na način učenja o sebi i na naše mogućnosti za samo-oslobođenje. Nastojim prikazati osobine zajedničke svim metafizičkim iskustvima – osjećaj jedinstva, jedinstvo unutar samog sebe i jedinstvo sa Svima; transcendiranje vremena i prostora…” Sakralna umjetnost – smatra Gray – treba ukazivati na učenja i na ono što je svima zajedničko, izvorna bezvremena učenja koja su u srži svih tradicija. “Mnogo puta moj rad podsjeti ljude na nešto što im se dogodilo, ili dotakne u njima nešto što posadi sjeme budućeg oslobođenja. Etički okvir za stvaranje umjetnosti je da ona na neki način služe publici kao bodisatvička ponuda, umjetnina namijenjena oslobođenju svih bića, koja služi najvišem dobru za sve ljude. To je nova vrsta vizionarske umjetnosti, jedinstvena osobna vizija koje je ujedno univerzalna i svakome od nas beskonačna, jer je povezana s beskonačnim.”[/lang_hr]
[lang_hr]Budućnost: Entheon[/lang_hr]
[lang_hr]Buduće svetište vizionarske umjetnosti, “Entheon”, zamislili su kao veliku arhitektonsku skulpturu čije će pročelje krasiti višestruka lica božanskog. Biti će označena simbolima svih religijskih tradicija, potvrđujući tako jedinstvenost stvoritelja. Nacrt je izveden adaptacijom Alexovih skica na kompjuterske modele. Intencija je stvoriti sveti prostor, prikladan za pohranu i izlaganje sakralne umjetnost Greyevih, ali i ostalih suvremenih vizionarskih umjetnika, mjesto na kojem posjetitelj kroz umjetnost otkriva unutrašnje božanstvo (grč. entheon doslovno znači “Bog iznutra”). Zanimljivo je da je dio sredstava prikupljen fundraisingom preko stranice Kickstarter, na kojoj je Entheon jedan od najuspješnijih projekata do sada, jer je umjesto ciljanih 125.000 dolara preko 1.510 donatora zajedno uložilo više od 210.000 dolara, što je dokaz više globalne podrške “Plemena ljubavi”. Cijeli CoSM-ov kompleks, čiji će Entheon biti središnji dio, namijenjen je inspiriranju i razvijanju kreativnog duha, a po dovršetku Alex i Allyson ga namjeravanju pokloniti zajednici, prijateljima njihove umjetnosti i svjetonazora koji sažimaju u nekoliko rečenica:[/lang_hr]
[lang_hr]“Bog je božanski umjetnik i svemir je remek-djelo stvaranja, u neprekidnom razvoju. Svatko od nas je mikrokozmos i djelić mreže kreativne inteligencije. Neizbježna posljedica ljubavi je izgradnja hramova. Svaki trenutak je prilika za ljubav i transformacije. Predajte se Ljubavi.”[/lang_hr]
[lang_hr]S takvim stavom, Alexu Grayu budućnost više ne izgleda crno: “Zapanjen sam načinom na koji je znanost proširila našu viziju. Pomoću elektronskog mikroskopa, koristeći Hubble teleskop, šireći naše vizualno razumijevanje svemira… kao umjetnici imamo pristup tim informacijama, a umjetnici iz prošlosti o tome nisu imali pojma. Zamisli: u dvadesetom stoljeću prvi smo put učili o paleolitskoj umjetnosti! Prije devetnaestog stoljeća, nitko nije znao da je slikarstvo postojalo prije 20.000 godina… Budućnost umjetnosti uključuje sav tehnološki napredak i miješanje danas svima dostupnih utjecaja svih svjetskih kultura. Izazov umjetnicima 21. stoljeća je integrirati svoje uvide s velikim vizualnim nasljeđem ljudske kulture, destiliranjem onoga što u njima živi u umjetnička djela, u bilo kojem mediju. Naša izloženost tehnološkim inovacijama i različitim oblicima sakralne umjetnosti daje današnjim umjetnicima jedinstvenu, nikad ranije moguću, priliku za stvaranje integrativne i univerzalne duhovne umjetnosti. Dakle, ovo je vrijeme kada možete stvoriti simbolizam koji rezonira s različitim tradicijama, a opet naglašava univerzalniji oblik duhovnosti. To je pravac u kojem bih ja volio da planetarna civilizacija evoluira. Moja će umjetnost uvijek imati funkciju tumačenja svijeta, otkrivanja stanja duše,od onih ružnih, zbunjujućih, do transcendentnih, te poticanja i buđenja viših sposobnosti unutar svakog pojedinca. To je moja misija i nje se držim.”[/lang_hr]
[lang_hr]“Umjetnik štuje darove zvuka i vizije pletući ih u umjetnička djela i dijeleći ih zajednici, koja ih koristi kao krila za uzdizanje do istih blještavih predjela i onkraj… ponekad zaboravimo čudesnost ovog našeg kratkog boravka na Zemlji, ali postoje trenuci kad nam se ono razotkrije, kad se beskonačnost probije kroz kožu voljene osobe i kada i sebe vidimo kao prelijepa i moćna bića. Svaki trenutak je prilika da zatražimo natrag našu bezvremenu esenciju i shvatimo da smo svi odraz božanskog, onkraj nacija, godina, spola, boje kože, svi zajedno na putu života.” (iz performansa “World Spirit”)[/lang_hr]
[lang_hr]Više:[/lang_hr]
CoSM ‑Chapel of Sacred Mirrors
Ted Talk 2013. predavanje Alex Graya: Kako umjetnost razvija svjesnost?
[lang_hr]Priredila Daniela KNAPIĆ[/lang_hr]
