“Sve budućnosti svijeta” Okwui Enwezora na 56. Bijenalu u Veneciji

15.12.2014.

[lang_hr]Okwui Enwezor (Nigerija, 1963) umjet­nič­ki je direk­tor 56. Bijenala koji će se odr­ža­ti slje­de­će godi­ne u Veneciji. On je kus­tos, umjet­nič­ki kri­ti­čar, ured­nik i pisac, a od 2011. direk­tor Haus der Kunst u Minhenu. To i nije veli­ko izne­na­đe­nje jer ima veli­ko iskus­tvo s među­na­rod­nim izlož­ba­ma, naime do sada je bio umjet­nič­ki direk­tor bije­na­la u Johannesburgu (1996−1998), Dokumente 11 u Kasselu (1998−2002), bije­na­la suvre­me­ne umjet­nos­ti u Sevilli (2005−2007), Gwangju bije­na­la (2008) i tri­je­na­la suvre­me­ne umjet­nos­ti u Parizu (2012).[/lang_hr]

[lang_hr]Na sas­tan­ku s pred­stav­ni­ci­ma zema­lja sudi­oni­ca koji je odr­žan u Veneciji 22. lis­to­pa­da, pred­sjed­nik Bijenala Paolo Baratta te Okwui Enwezor pred­sta­vi­li su vizi­ju slje­de­ćeg Bijenala. Baratta je jed­nos­tav­no opi­sao zada­tak Bijenala rekav­ši da mora­mo ima­ti odgo­va­ra­ju­ću želju da vidi­mo više kroz dje­lo koje je umjet­nik stva­ra, odnos­no “vidje­ti više – izvan vizu­al­nih infor­ma­ci­ja koje nas zasi­pa­ju sva­kod­nev­no ili koje pro­iz­la­ze iz zna­nos­ti, filo­zo­fi­je ili eko­no­mi­je – vidje­ti više, ali uvi­jek putem umjet­nič­kog dje­la”. A da ne bi bilo sum­nje u isprav­nost čita­nja dodao je da umjet­nič­ko dje­lo “mora govo­ri­ti emo­ci­ja­ma” pre­zen­ti­ra­ju­ći budu­ći Bijenale kao svo­je­vr­s­nu svje­tlu toč­ku današ­njeg svi­je­ta jer “svi­jet gle­da na umjet­nost nada­ju­ći se valu plemenitosti.”[/lang_hr]

venecija

[lang_hr]Enwezor se osvr­nuo na tre­nut­no sta­nje stva­ri u svi­je­tu vrlo teškim i dra­ma­tič­nim rije­či­ma, naime on sma­tra da: “…glo­bal­ni kra­jo­braz pono­vo leži polom­ljen i u rasu­lu, pre­pla­šen nasil­nim pre­vra­ti­ma, uspa­ni­čen spek­trom eko­nom­skih kri­za i viral­nim pan­de­mo­ni­jem, sece­si­onis­tič­kim poli­ti­ka­ma i huma­ni­tar­nim katas­tro­fa­ma na otvo­re­nom moru, pus­ti­nja­ma i gra­ni­ca, gdje imi­gran­ti, izbje­gli­ce i očaj­ni lju­di tra­že uto­či­šte u naiz­gled mir­nim i pros­pe­ri­tet­nim zem­lja­ma. Bilo kamo se okre­ne­mo, nove kri­ze, neiz­vjes­nost i dubo­ka nesi­gur­nost u svim pre­dje­li­ma svi­je­ta čini se da ula­ze u pogled.” Enwezor se je pri­pre­ma­ju­ći izlož­bu zapi­tao: “Kako se nemir našeg vre­me­na može pra­vil­no obu­hva­ti­ti, uči­ni­ti shvat­lji­vim, ispi­ta­ti i arti­ku­li­ra­ti?” Kao čovjek s dubo­kim uvi­dom u umjet­nič­ko dje­lo­va­nje on je svjes­tan da je: “…tije­kom zad­nja dva sto­lje­ća radi­kal­nih pro­mje­na – od indus­trij­ske do pos­tin­dus­trij­ske moder­ne, teh­no­lo­ške do digi­tal­ne moder­ne, od masov­ne migra­ci­je do masov­ne mobil­nos­ti, oko­liš­nih katas­tro­fa i geno­cid­nih suko­ba, kao i obe­ća­nja – sve to pred­stav­lja­lo fas­ci­nant­nu mate­ri­ju za umjet­ni­ke, pis­ce, fil­ma­še, per­for­me­re, skla­da­te­lje, glaz­be­ni­ke” te da današ­nja situ­aci­ja, u tom smis­lu nije ništa manje sadr­žaj­na. Upravo s tim pre­poz­na­va­njem, on je pred­sta­vio izlož­bu pod nazi­vom “Sve buduć­nos­ti svi­je­ta” kao pro­jekt posve­ćen svje­žoj pro­cje­ni odno­sa umjet­nos­ti i umjet­ni­ka pre­ma sadaš­njem sta­nju svijeta.[/lang_hr]

[lang_hr]Izložba: “Parlament Formi”[/lang_hr]

[lang_hr]Izložba koja se otva­ra slje­de­će godi­ne neće se, kako je uobi­ča­je­no, pred­sta­vi­ti u obli­ku jed­ne sve­obu­hvat­ne teme koja okup­lja i saži­ma raz­li­či­te obli­ke i prak­se u uni­fi­ci­ra­no polje vizi­je već će se upoz­na­va­ti pre­ko slo­je­va ispre­ple­te­nih “fil­tra” što zapra­vo pred­stav­lja odre­đe­ne kons­te­la­ci­je para­me­ta­ra koji opi­su­ju višes­tru­kost ide­ja i prak­si. Bijenale će pre­ma rije­či­ma Enwezora upo­tri­je­bi­ti povi­jes­nu tra­jek­to­ri­ju sto i dva­de­set godi­na pos­to­ja­nja kao “fil­tar” kroz koji će reflek­ti­ra­ti sadaš­nje “sta­nje stva­ri”, ali i “pojav­nost stva­ri”. Prema rije­či­ma Enwezora glav­no pita­nje koje izlož­ba pos­tav­lja je: “Na koji način umjet­ni­ci, mis­li­oci, pis­ci, skla­da­te­lji, kore­ogra­fi, pje­va­či i glaz­be­ni­ci mogu putem sli­ka, obje­ka­ta, rije­či, pokre­ta, akci­ja, pje­sa­ma i zvu­ko­va oku­pi­ti publi­ku u činu gle­da­nja, slu­ša­nja, odgo­va­ra­nja, anga­ži­ra­nja i govo­re­nja kako bi sadaš­nja pre­vi­ra­nja uči­ni­li smis­le­nim.” Umjetnički direk­tor sagle­da­va budu­ću izlož­bu kao pros­tor dija­lek­tič­nih refe­ren­ci u kome se stva­ra­ju mate­ri­jal­na dje­la, sim­bo­lič­ka ili estet­ska, ali i poli­tič­ke ili soci­jal­ne aktiv­nos­ti i po tome se raz­li­ku­je od konven­ci­onal­nih izla­gač­kih mode­la. Pored toga Enwezor ambi­ci­oz­no obe­ća­je da će se “sam kus­tos, pored umjet­ni­ka, akti­vis­ta, publi­ke i surad­ni­ka svih vrsta, poja­vi­ti kao sre­diš­nji pro­ta­go­nist u otvo­re­noj orkes­tra­ci­ji pro­jek­ta”. Najavljeno je tako­đer da će se ovaj pro­jekt nazvan “Parlament for­mi” pre­zen­ti­ra­ti epi­zo­dič­no i glo­bal­no, a u srži pro­jek­ta je pojam izlož­be kao pozor­ni­ce gdje se istra­žu­ju his­to­rij­ski i kon­tra-his­to­rij­ski projekti.[/lang_hr]

[lang_hr]Filtri:[/lang_hr]

[lang_hr]“Življenje: O epskom tra­ja­nju” je “fil­tar” koji se opi­su­je kao potra­ga za jezi­kom i meto­dom izlož­be gdje kon­cep­ti “živ­lje­nja” i “epskog tra­ja­nja” slu­že u kom­ple­men­tar­ne svr­he, naime oni suge­ri­ra­ju ide­ju da “Sve buduć­nos­ti svi­je­ta” pred­stav­lja spa­ci­jal­nu i tem­po­ral­nu mani­fes­ta­ci­ju koja je defi­ni­tiv­no nedo­vr­še­na, budu­ći je struk­tu­ri­ra­na logi­kom pos­te­pe­nog odma­ta­nja. To je pro­gram doga­đa­nja koji se može isku­si­ti na inter­sek­ci­ji “živ­lje­nja” i prikazivanja.[/lang_hr]

[lang_hr]“Vrt nere­da” je “fil­tar” koji zauzi­ma povi­jes­ne teme­lje Bijenala na Giardinima kao meta­fo­ru kroz koju se istra­žu­je sadaš­nje “sta­nje stva­ri”, naime sve­pro­ži­ma­ju­ću struk­tu­ru nere­da u glo­bal­noj geopo­li­ti­ci, oko­li­šu i eko­no­mi­ji. Ishodišni kon­cept vrta dola­zi iz per­zij­ske povi­jes­ti. On poima dimen­zi­ju vrta kao raja, nekog zatvo­re­nog pros­to­ra mira i ugo­de, koji se tije­kom tisuć­lje­ća tran­sfor­mi­rao u ale­go­ri­ju potra­ge za pros­to­rom reda i čis­to­će. Izložba se vra­ća drev­nim teme­lji­ma ovog ide­ala kako bi istra­ži­la pro­mje­ne u glo­bal­nom oko­li­šu, da bi išči­ta­la Giardine s nji­ho­vim troš­nim asam­bla­žem pavi­ljo­na kao ulti­ma­tiv­no mjes­to neure­đe­nog svi­je­ta, naci­onal­nih kon­fli­ka­ta, kao i teri­to­ri­jal­nih i geopo­li­tič­kih disfiguracija.[/lang_hr]

[lang_hr]“Kapital: Čitanje uži­vo” je pose­ban “fil­tar” koji pre­poz­na­je da se onkraj nemi­ra i nere­da u sadaš­njem “sta­nju stva­ri” nala­zi glav­na pre­oku­pa­ci­ja našeg vre­me­na i moder­ne. Ta pre­oku­pa­ci­ja se pre­poz­na­je u pri­ro­di Kapitala, nje­go­ve fik­ci­je i nje­go­ve stvar­nos­ti. Enwezor gle­da na Kapital kao pra­vu dra­mu našeg doba jer ništa ne izgle­da veće, u bilo kojoj sfe­ri iskus­tva od pre­da­ci­je poli­tič­ke eko­no­mi­je ili lako­mos­ti finan­cij­ske indus­tri­je. Također on tvr­di da je, sve od publi­ka­ci­je Marxovog obim­nog dje­la, “Kapital: kri­ti­ka poli­tič­ke eko­no­mi­je”, struk­tu­ra i pri­ro­da kapi­ta­la osva­ja­la mis­li­oce i umjet­ni­ke, kao i nadah­nu­te poli­tič­ke teore­ti­ča­re, eko­no­mis­te i ide­olo­ške struk­tu­re diljem svi­je­ta. Najavljeno je da će sre­diš­nji dio ovog pro­gra­ma biti masiv­ni stu­di­oz­no istra­že­ni bibli­ograf­ski pro­jekt koji će se odvi­ja­ti sva­kod­nev­no tije­kom goto­vo sedam mje­se­ci u cen­tral­nom pavi­ljo­nu, a zapo­če­ti će živim čita­njem četi­ri toma Marksovog dje­la “Das Kapital” i pos­te­pe­no se širi­ti na reci­ta­le rad­nič­kih pje­sa­ma, libre­ta, čita­nje spi­sa, disku­si­ja, ple­nu­ma i sni­ma­nje fil­mo­va posve­će­nih raz­no­li­kim teori­ja­ma i istra­ži­va­nji­ma Kapitala. Enwezor isti­če da su veli­ka ins­pi­ra­ci­ja za ovaj neo­bič­ni per­for­mans bile uvod­ne reče­ni­ce Louis Althussera i Etienne Balibarove knji­ge “Reading Capital” i tvr­di da “jed­nog dana bit­no je pro­či­ta­ti Kapital dos­lov­no. Pročitati sam tekst, kom­plet­no, sva četi­ri toma, reče­ni­cu po rečenicu”.[/lang_hr]

[lang_hr]Ukratko, cje­lo­kup­na izlož­ba pred­stav­lje­na je kao dina­mi­čan i entu­zi­jas­ti­čan odgo­vor na kom­plek­s­nu stvar­nost današ­njeg svi­je­ta punog nesi­gur­nos­ti i pre­vi­ra­nja, na način da će se kroz kons­te­la­ci­ju “fil­ta­ra”, zadu­bi­ti u “sta­nje stva­ri” i pro­pi­ta­ti “pojav­nost stva­ri”. Ovako ambi­ci­oz­no zamiš­lje­ni pro­jekt budi veli­ka oče­ki­va­nja, a umjet­nič­ki direk­tor-kus­tos pre­uzi­ma veli­ku odgo­vor­nost budu­ći da sebe pos­tav­lja u sre­di­šte ovak­ve “autor­ske” kon­cep­ci­je i time une­ko­li­ko pod­sje­ća na Harald Szeemanna koji je nepo­bit­no osta­vio svoj pečat u povi­jes­ti Bijenala. Može se pret­pos­ta­vi­ti da je Enwezor, koji je i do sada bio pre­poz­nat kao kus­tos koji se ne pla­ši pos­tav­lja­ti neugod­na pita­nja o “sta­nju stva­ri” u svi­je­tu i koji gle­da na umjet­nost kao odraz i izraz poli­tič­kih i soci­jal­nih pro­mje­na, vje­ro­jat­no oda­bran da bi oja­čao pozi­ci­ju Bijenala kao rele­vant­nog sre­di­šta ne samo pre­zen­ta­ci­je suvre­me­ne umjet­nič­kih kre­ta­nja već i pro­pi­ti­va­nja “sta­nja svi­je­ta”. To će se vidje­ti već 9. svib­nja slje­de­će godi­ne kada 56. Bijenale u Veneciji ponov­no otva­ra svo­ja vra­ta svjet­skoj publi­ci. Što se tiče Hrvatske, Ministarstvo kul­tu­re naj­a­vi­lo je da će 19. pro­sin­ca obja­vi­ti rezul­tat jav­nog pozi­va za isti­ca­nje kan­di­da­tu­re za povje­re­ni­ka hrvat­skog nas­tu­pa na Venecijanskom bije­na­lu i biti će zanim­lji­vo uoči­ti, u obli­ku oda­bra­nog kon­cep­ta, u kom je smis­lu komi­si­ja išči­ta­la Enwezorov pred­lo­že­ni projekt.[/lang_hr]

[lang_hr]Boris BOGUNOVIĆ [/lang_hr]

Foto