Odlazak Francesca Rosija

Usred medij­ske buke zbog tra­gič­nih doga­đa­ja u Parizu i nape­tih doma­ćih pred­sjed­nič­kih izbo­ra, poma­lo je neza­pa­že­no proš­la vijest da je u subo­tu (10. siječ­nja) u dubo­koj sta­ros­ti pre­mi­nuo poz­na­ti tali­jan­ski reda­telj Francesco Rosi (rođen u Napulju 1922).

Rosijev reda­telj­ski opus bro­ji 20-ak fil­mo­va za koje je dobio broj­ne nagra­de, među nji­ma i naj­u­gled­ni­je poput Zlatne pal­me (Slučaj Mattei, 1972) i Zlatnog lava (Ruke nad gra­dom, 1963), a među nje­go­vim naj­z­na­čaj­ni­jim ostva­re­nji­ma tako­đer valja izdvo­ji­ti “Salvatore Giuliano”, “Izuzetni leše­vi”, “Lucky Luciano” itd. Rosi je temat­ski bio naro­či­to usmje­ren druš­tve­no-poli­tič­kom seci­ra­nju suvre­me­nog tali­jan­skog druš­tva, pri čemu se učin­ko­vi­to i nadah­nu­to koris­tio pos­tup­ci­ma doku­men­ta­riz­ma, neo­re­aliz­ma i žan­rov­skog fil­ma. Njegova reda­telj­ska kari­je­ra tra­ja­la je četi­ri i pol deset­lje­ća, a pos­ljed­nji film reži­rao je 1997. (La tregua).

E. L.