Upoznajte Bettany Hughes – povjesničarku i TV zvijezdu
[lang_hr]Nagrađivana britanska povjesničarka, spisateljica i medijska djelatnica Bettany Hughes često održava predavanja na raznim fakultetima i ima impresivnu listu priznanja, akademskih i počasnih titula ali, što je za njenu profesiju prilično neuobičajeno, i status medijske zvijezde. U središte pozornosti došla je kao pristupačna i prepoznatljiva poznavateljica drevne povijesti, oživjevši je svojim knjigama i vrlo popularnim dokumentarnim serijama na britanskim i međunarodnim TV i radio postajama. Strastveno opisujući i tumačeći povijesne događaje, kao i emocije i motivacije koje su do njih dovele, pokazuje kakvi su doista bili ljudi o kojima danas doznajemo samo preko preostalih ruševina i artefakata. Gledajući je kako se nadahnuto i energično smuca ruševinama postajemo i sami oduševljeni i uključeni u povijest i drame o kojima nam priča. Razumljivi i ne-akademskoj publici, njeni dokumentarci pomažu nam u sat-dva naučiti činjenice za čije su otkrivanje i dešifriranje znanstvenicima, arheolozima, prevoditeljima i arhivistima trebala stoljeća. Dokumentarce snima na mjestima o kojima priča, jer kaže: “Ispravno razumjeti povijest može se samo na mjestu gdje se ona dogodila. Dok sam studirala na Oxfordu, putovala sam vlakom do Sparte. Tada sam shvatila da doista trebam posjetiti ta mjesta kako bih stekla bolje razumijevanje, a ne biti toliko arogantna da mislim da mogu samo pročitati tekst i samim time steći mišljenje o tome kakav je život tamo bio.”[/lang_hr]
[lang_hr]Dio zasluge za popularnosti dokumentarnih filmova Bettany Hughes sigurno leži i u ležernom a istovremeno vrlo informativnom načinu na koji ona predstavlja svakodnevicu tih davnih ljudi, nerijetko začinjeno i pokojim pikantnijim detaljem, poput priče o pederastiji koja je za novake u spartanskoj vojsci bila obavezna, ili o Afroditinoj svečanosti izbora ljepotice s najljepšom pozadinom.[/lang_hr]
[lang_hr]Upravo odlično primljen dokumentarac o Sparti iz 2002. godine, kojim se djelomično inspirirao i autor hit filma o “300 spartanaca”, bio joj je odskočna daska i kasnije je uklopljen u vrlo uspješnu seriju od sedam dokumentaraca zajedničkog naslova “Drevni svjetovi”, danas dostupnu i na You Tubeu. Osim Sparte, tu je uvrstila i priču o veličanstvenoj Aleksandriji i njenoj slavnoj biblioteci, o Egiptu i nastanku njegovih velebnih građevina, o Minojskoj kulturi, o životu u vrijeme Helene Trojanske, o nastanku demokracije u Ateni, te posljednji i možda najintrigantniji, o Maurima u Europi.[/lang_hr]
[lang_hr]U tom nastavku “Drevnog svijeta” Bettany Hughes priča o tajanstvenim i pogrešno shvaćenim Maurima, islamskom društvu koje je vladalo Španjolskom tijekom 700 godina. Dokumentarac dubinski istražuje to davno zakopano poglavlje europske povijesti, ruši stare stereotipe i nudi šokantne nove uvide. Primjerice, prikazuje genijalnu svetu geometriju ugrađenu u sjajnu palaču Alhambra u Granadi, nalazi dokaze da je španjolski nacionalni junak El Cid zapravo maurskog porijekla, uči kako je Iberijsko stanovništvo masovno dobrovoljno prešlo na Islam, jer su došljaci nudili mnogo toga novog, naprednog, korisnog i uzbudljivog. U Al-Andalusu (Andaluziji) krenuli su graditi raskošno bogato i moćno društvo. Njihov glavni grad, Cordoba, bio je najveći i najciviliziraniji u Europi, s bolnicama, knjižnicama i javnom infrastrukturom daleko ispred svega iz tog doba. Među mnogim stvarima koje su muslimani u to vrijeme uveli u Europi bili su: ogroman broj klasičnih grčkih tekstova (koji su za ostatak Europe bili stoljećima izgubljeni, a Arapi su ih čuvali i prepisivali iz izvora sačuvanih nakon požara Aleksandrijske knjižnice); matematika i brojevi koje koristimo i danas; napredna astronomija i medicinske prakse; fine blagovaonice; koncept romantične ljubavi; papir; dezodorans; pa čak i kreme za erekciju. Nije to bio kruti, fundamentalistički Islam kakav neki ljudi zamišljaju, već jedna napredna, senzualna i intelektualno radoznala kultura. No, kada je došlo do maorskog raspada, Španjolska je fanatično ponovno pokrštena (stvorivši u tu svrhu i zloglasnu Inkviziciju); gotovo svaki trag sedam stoljeća islamske vladavine nemilosrdno je uklonjen. Kroz intervjue s uglednim znanstvenicima, Bettany Hughes pokazuje kako je maurski napredak u matematici, astronomiji, umjetnosti i poljoprivredi pomogao pokrenuti Zapad iz mračnog Srednjeg vijeka u Renesansu. Iako su generacije španjolskih vladara vrlo brutalno pokušale izbrisati ovo razdoblje iz povijesnih zapisa, novija arheološka i znanstvena istraživanja bacaju novo svjetlo na Maure i tek sada, šest stoljeća kasnije, utjecaj Maura na europski život i kulturu napokon se počinje potpunije shvaćati i vrednovati.[/lang_hr]
[lang_hr]Iz mase dokumentaraca koje je Bettany odradila sama ili u suradnji s kolegama izdvaja se još jedan – trosatni serijal koji je 2012. prikazivan na BBC2, “Božanske žene: Kada je Bog bio djevojka”, možda njen najbolji i najprovokativniji rad, koji je odmah nakon prikazivanja izazvao brojne rasprave. Taj povijesni pregled kroz priče o izvanrednim ženama povezanim kako s religijom tako i s društvenom moći, baca novo svjetlo na zažarene rasprave o ulozi žena u religiji i do nedavno bi bio smatran ispadom neke živčane feministice. Drevna povijest je bio muški svijet, međutim žene su smatrane bližima bogovima, a Bettany si je postavila ambiciozan zadatak: sažeti 10.000 godina komparativne globalne religije u tri TV sata. Međutim, ona je šarmantna i uvjerljiva voditeljica i, ako je neke gledatelje uspjela navesti da promisle o patrijarhalnim pretpostavkama mnogih religija, tada je zasigurno postigla cilj koji si je zacrtala. Ženski rod je uvijek činio 50% stanovništva, ali nikada nije zauzeo 50% ljudske povijesti. – ističe ona. Ipak, veza između žena i božanskog bila je toliko jaka u svim društvima da, kada pratimo priče “božanskih žena”, otkrivamo nove dokaze o karakteru čovječanstva i potpuniju, istinitiju povijest svijeta. Može li povijest uloge žena u religiji imati važne lekcije za današnje društvo? Zanimljiv misaoni eksperiment bio bi npr. promisliti koliko bi različita bila današnja crkva da su žene dobile više ravnopravnosti u proteklih 1.500 godina.[/lang_hr]
[lang_hr]“Žene i božansko su već dugo usko povezani, ali ženska uloga u religiji je, već tisućama godina, potisnuta. Tijekom snimanja serije dokaza za to bilo je posvuda”, priča Bettany, “Gdje god smo išli – bila to Turska, Grčka, Kina, Italija – savjetovali su nas da koristimo naslov “Žene i povijest” ili “Žene i religija”, jer im je izvorni naslov, “Božanske žene”, bio jednostavno previše zapaljiv. Meni kao povjesničarki to je nepojmljivo. Htjeli mi to ili ne, žene su oduvijek 50% ljudske populacije; a ipak zauzimaju svega oko 0,5% ljudske povijesti. S religijom, što je izuzetno dobro dokumentirano, te statistike su obrnute. Iz arheoloških i povijesnih dokaza jasno je razvidno da su žene u različitim vremenima u povijesti odigrale ključne uloge u vjeri. Kroz povijest ljudskih religija, 97% od božanstava mudrosti su ženska, a otac zapadne filozofije, Platon (na tragu svog mentora Sokrata, koji je imao atipično poštovanje prema ženama i njihovom potencijalu) napisao je u 4. stoljeću prije Krista: “Ništa ne može biti apsurdnije od prakse koja vlada u našoj zemlji, da muškarci i žene ne slijede ista stremljenja svim svojim snagama i jednoumno, jer je na taj način država – umjesto da bude cjelina – smanjena za pola.” Postoji mnogo uzbudljivih dokaza, kao što su arheološki dokazi i tekstovi koji govore o ulozi žena u religiji. Sve to nam daje mnogo širu i istinitiju sliku priče o civilizaciji. Stoga je za mene kao povjesničarku to vrlo važno područje istraživanja, ne samo u smislu žena, nego i radi boljeg razumijevanja svijeta kakav je bio u tim razdobljima. To su vitalni dijelovi slagalice priče ljudske civilizacije.”[/lang_hr]
[lang_hr]Bettany odavno upozorava na žensku poziciju u društvu u prošlosti i sadašnjosti i danas je vrlo tražena za informacije u vezi ženskih studija, a napominje da dok je sredinom 80-ih studirala na Oxfordu nešto kao “ženske studije” nije ni postojalo. Nedavno je sudjelovala u projektu BBC‑a 100 Globalnih žena, a zamoljena je i da pokrene plan mentorstva za inspirativne žene Velike Britanije kojim se želi mapirati kreativne žene. “Ono što dobar povjesničar čini je da nastoji popunjavati praznine”, smatra Hughes i kaže da “Žene žele razumjeti svoju prošlost; ne radi se tu o pukom nametanju svojeg stajališta o povijesti, jer one su imale ulogu u njenom oblikovanju”. Stoga intenzivno piše na tu temu za nacionalne i međunarodne publikacije.[/lang_hr]
[lang_hr]Hughes kaže da je svoju prvu povijesnu knjigu napisala s četiri godine i još je čuva, kao dokaz. Za njom je danas mnoštvo akademskih, ali i popularno-znanstvenih i putopisnih tekstova objavljenih u mnogim prestižnim glasilima, nekoliko knjiga odrađenih s kolegama, a ove godine planira objaviti i svoju treću knjigu. Prva, “Helena Trojanska: Boginja, princeza, kurva” prevedena je već na deset jezika, druga – “Pehar s kukutom, Sokrat, Atena i potraga za dobrim životom” – bila je bestseler New York Timesa.[/lang_hr]
[lang_hr]Upitana u jednom intervjuu povodom izlaska knjige: Zašto baš Sokrat?, odgovorila je: “Moram priznati da se ponekad, kad noću ležim budna, upravo to pitam; ne zato što bih mislila da Sokrat nije tema dostojna knjige, naprotiv, ali naravno da je to knjiga koju je nevjerojatno teško napisati, jer tako malo se zna o njemu, a on sam nikada nije napisao ni riječi. Ima mnogo lakših tema i likova o kojima se može pisati. No, možda je to upravo i stoga što je on iznimno utjecajan lik i čini mi se da su njegove ideje o životu vrlo zanimljive i vječito relevantne. Budući da je pronalaženje dokaza prava borba, ljudi su izbjegavali pisati Sokratovu biografiju. To znači da je on mnogima postao vrlo dalek lik i mislim da je to strašna sramota. Bio je tako snažan karakter. Bio je čovjek od krvi i mesa, osobnost veća od života. Mislila sam – uspijem li ga dobro predstaviti, tada će i njegove ideje postati poznatije i manje zastrašujuće. Ciceron je rekao da je Sokrat bio prva osoba koja je filozofiju spustila s nebesa i stavila na ulicu. Možda na ovaj skroman način pomažem dovesti Sokrata natrag na ulice.”[/lang_hr]
[lang_hr]Koja su najranija sjećanja Bettany Hughes na prve susrete s klasičnim svijetom?[/lang_hr]
[lang_hr]“Jedna od slika koje su nam pokazali u školi je tzv. “Božica zmija“ s Krete, iz Ashmolean muzeja u Oxfordu. Kasnije, kao tinejdžerica, otišla sam je pogledati u Ashmolean. Sjećam se da su mi je pokazali i rekli da ne znaju tko ili što je ona, iako je tako nevjerojatan lik, iz minojske kulture. Je li bila božica ili visoka svećenica ili što? Sjećam se da sam mislila: “Dobro, ali moramo pokušati!” Ona je tako upečatljiva. Sjećam se tih sijevajućih očiju i kako drži te zmije i njenih nevjerojatnih grudi. Mislim da je to bila prva iskra, točka na kojoj sam pomislila: to je ono čime se želim baviti, profesionalno. Mislim da je to i razlog zašto sam uvijek ostala vjerna Grčkoj.”[/lang_hr]
[lang_hr]Koliki je interes javnosti za antički svijet?[/lang_hr]
[lang_hr]“Ako samo pogledate nedavni uspjeh blockbuster epova poput “300”, “Gladijator”, čak i film o poganskoj filozofkinji Hipatiji (“Agora”): Tko bi prije deset godina bio pomislio da će filmska industrija dati novac za film o poganskoj filozofkinji u Aleksandriji? Filmska industrija ulaže u filmove samo ako misli da će na njima zaraditi, nisu to projekti nastali samo iz nečije strasti. Dakle, očito je da kod publike postoji interes za drevni svijet. Kad sam odlučivala što ću proučavati za post-diplomski rad, bilo je to vrijeme kada je drevna povijest bila stvarno depresivna. Fakultet na Oxfordu izgledao je kao da bi mogao biti zatvoren, a uvijek je postojala i ona grozna retorika da je povijest dosadan, elitistički predmet. Sjećam se kako sam mislila: Pa dobro, ja nisam dio elite, a volim povijest. Elitističku temu možete zadržati jedino ako samo eliti dopustite da je proučava. Kakva suluda ideja! Pokroviteljica sam nove inicijative pod nazivom “Klasici za sve”. Prikupljamo znatne količine novca kako bi klasike svih vrsta vratili u državne škole. To je nevjerojatno toplo primljeno. Apetit je tu, na nama je samo da služimo toj potrebi.”[/lang_hr]
[lang_hr]Još jedan način na koji Bettany Huges besprijekorno služi toj potrebi su i brojne radijske emisije na razne povijesne teme. Primjerice, posljednje tri godine za BBC Radio4 priprema serijal “Ideje koje nas grade”, o povijesti najutjecajnijih ideja civilizacije. Svaku epizodu te “arheologije filozofije” započinje prvim sačuvanim dokazom jedne riječi-ideje (npr. sloboda, mir, komedija, pravda, ljubav, slava, gostoljubivost itd.) u drevnoj grčkoj kulturi, a zatim s poznatim kolegama putuje naprijed – natrag u vremenu, istražujući kako je te ideje oblikovala povijest i kakav su utjecaj imale na povijest i ljudsko iskustvo.[/lang_hr]
[lang_hr]Jedno od važnijih novijih arheoloških otkrića su 20 spiralno građenih naselja u udaljenom dijelu Ruske stepe na jugu Sibira. Otkriveni su slučajno prilikom neke gradnje 1987. godine i ruski arheolozi, zbog mnogih simbola svastike zatečenih na njima i drugih podudarnosti, vjeruju da su ih izgradili pripadnici izvorne Arijske rase prije oko 4.000 godina, te da su vršnjaci egipatskih piramida. O ovim se nalazima do danas u svijetu vrlo malo čulo, a Bettany Hughes posjetila ih je 2010. i o njima pripremila radio reportažu za BBC “Praćenje Arijaca”, u kojoj je rekla: “Iako sam mnogo napisala o svijetu brončanog doba, uvijek mi se činilo da nedostaje velik dio slagalice. Uče nas da postoji svojevrsni materinski jezik, proto-Indo-Europski, iz kojeg proizlaze svi jezici koje poznajemo. Bila sam vrlo uzbuđena, kao stručnjak za područje Brončanog doba, kad sam čula da je cijela jedna nova civilizacija brončanog doba otkrivena u stepama južnog Sibira.”[/lang_hr]
[lang_hr]U jednom intervjuu Hughes se dotakla i Balkana, pitanje je bilo: Kada pomislite da je prije samo nekoliko generacija Europa bila u totalnom ratu i da je to gotovo neizbježna i redovita pojava. I onda vidjeti kakva je Europa danas. Kako se možemo promijeniti u samo nekoliko generacija. Ili se možda nismo promijenili?[/lang_hr]
[lang_hr]“Da, točno, mislim da je nesretna istina to da, ako zagrebemo površinu, ratobornost postaje puno bliža površini nego što mislimo. Očito, prije deset godina dogodila se erupcija na Balkanu i sav taj užasan genocid doslovno između susjeda. Odlučili su da će ubiti jedno drugoga, nakon što su mirno koegzistirali kroz mnoga desetljeća. Dakle, mislim da ne smijemo imati ružičaste naočale i naivno ne vidjeti kako su ljudi ljuti i kako su spremni misliti najgore o onima oko njih. Skoro da bismo trebali pokušati to nekako preduhitriti. Najvažnija stvar u životu je shvatiti ostatak ljudske rase. To nam mora biti prioritet.”[/lang_hr]
[lang_hr]Što bi Bettany Hughes savjetovala mladim povjesničarima?[/lang_hr]
[lang_hr]“Zvuči kao klišej, ali doista bih im samo rekla: slijedite svoju strast. Jer, kad sam bila na samom početku, svi su me pokušavali odvratiti od povijest i klasike. Govorili su mi: to je mrtav jezik ili mrtav predmet i to te nikud ne vodi i potpuno je ne-sexy. Jako me iritira kad ljudi kažu: Bettany je to učinila kako bi bila na televiziji, za slavu i bogatstvo. Mislim, kad sam prvi put sa 16 godina počela učiti srednjovjekovni latinski, ideja da će to dovesti do nečeg glamuroznog bila je tako potpuno, potpuno nemoguća da, ako sam išta mislila, onda je to bilo da ću zaglaviti u arhivama cijeli život. I voljela sam tu ideju. Dakle, mislim da bi to trebali učiniti, jer to volite, a ne zbog toga gdje bi vas to moglo dovesti u svijetu. Samo slijedite svoju strast, što god da je to za vas u ljudskoj priči, i imat ćete ispunjen život.”[/lang_hr]
[lang_hr]Čini se da raznolika i dinamična karijera Bettany Hughes, inače rođenoj u svibnju 1967., spokojnoj supruzi i majci dvije djevojčice, savršeno odgovara: “Ja sam stalno zaposlena, ali na dobar način.” Trenutno piše i snima novu seriju BBC‑a o Sokratu, Budi i Konfuciju, na ITV‑u s kolegom – zračnim arheologom Benom Robinsonom, koji posjeduje drona (bespilotnu letjelicu) za snimke iz zraka – posjećuje Britanska povijesna mjesta i snima serijal “Tajne iz zraka”, na radijskoj stanici BBC‑a radi seriju emisija o Bizantu, a ove godine izlazi joj i knjiga o povijesti Istanbula.[/lang_hr]
[lang_hr]Više:[/lang_hr]
Bettan Hughes You tube Channel
B.H. preporuka 5 knjiga o moćnim povijesnim ženama
[lang_hr]Priredila Daniela KNAPIĆ[/lang_hr]
