Esej o fotografiji
KINO: SOL ZEMLJE, redatelji Wim Wenders i Juliano Ribeiro Salgado
Veliki njemački redatelji Wim Wenders i Werner Herzog, osim generacijske pripadnosti, dijele i sličnost u pristupu filmskim rodovima.
Obojica su podjednako posvećeni igranom i dokumentarnom filmu, na aktualnom Berlinaleu obojica predstavljaju svoje nove igrane filmove (Wenders dramu “Every Thing Will Be Fine”, a Herzog biografski film “Queen of the Desert”), dok se u hrvatskim kinima počeo prikazivati Wendersov dokumentarac “Sol zemlje” (koredatelj Juliano Ribeiro Salgado), nominiran za ovogodišnjeg Oscara u kategoriji dokumentarnog filma. Protagonist filma je izvrsni brazilski fotograf Sebastião Salgado, koji je tijekom gotovo polustoljetne karijere snimio izvanredne fotografske cikluse posvećene ljudima, društvu i prirodi u raznim dijelovima svijeta.
Wenders, koji se također bavi fotografijom, priznaje da je odavno veliki Salgadov štovatelj, naročito zbog njegovog studioznog pristupa, izražene humanosti i vrhunskih izvedbi, a ta se naklonost itekako osjeća u ovoj dokumentarnoj priči. Naravno, Salgadove impresivne fotografije čine vizualnu okosnicu filma, a popraćene njegovim komentarima i razmišljanjima pružaju osebujnu esejističku vizuru na svijet koji nas okružuje, ali redatelji paralelno razvijaju i Salgadovu osobnu životnu priču (odlazak iz domovine zbog političke dikature, razvoj umjetničke karijere i obiteljske tragedije, povratak na rodnu farmu koju doživljava kao početak i kraj životnog puta).
“Sol zemlje” (naslov potječe od Salgadove misli da su ljudi sol zemlje) je vizualno naročito dojmljiv prikaz umjetničkog poziva, koji sugerira da je nemoguće biti veliki umjetnik bez potpune posvećenosti, definiranog svjetonazora i velikog životnog iskustva. Ako se najzad vratimo usporedbi na početku teksta, možemo slobodno zaključiti da je recentni Wenders, poput recentnog Herzoga, znatno bolji dokumentarist nego redatelj igranih filmova.
Elvis Lenić
