Nasilje na internetu kao „Vuk i sedam kozlića“

12.02.2015.

[lang_hr]Prvo obi­lje­ža­va­nje Dana sigur­ni­jeg inter­ne­ta koje je u Poreču pro­ve­lo Društvo „Naša dje­ca“ pod okri­ljem pro­jek­ta udru­ge Roda „Razmisli pa klik­ni“, uče­ni­ci u OŠ Poreč i TOŠ Bernardo Parentin pri­hva­ti­li su sa zani­ma­njem. U obje ško­le su neki učitelji/ce raz­go­va­ra­li s  dje­com o toj temi, a neki su je otvo­ri­li i na rodi­telj­skom sastanku.

Tajnicu DND‑a Snježanu Lehman dvi­je su uči­te­lji­ce pozva­le da s dje­com o sigur­nom kori­šte­nju inter­ne­ta raz­go­va­ra­ju u raz­re­du,  neke su dove­le čita­ve raz­re­de,  a uče­ni­ci viših raz­re­da mahom su sami pri­la­zi­li sto­lu. Onim naj­mla­đi­ma Lehman je temu pri­bli­ži­la kroz pri­ču o vuku i sedam koz­li­ća – dje­ca neri­jet­ko naiv­no vje­ru­ju u dobro­na­mjer­nost onih s koji­ma dola­ze u kon­takt, pogo­to­vo onih koje ne vide u stvar­nom vre­me­nu i pros­to­ru, pa nije teško od pobi­je­lje­ne vučje šape pomis­li­ti da je to šapa mame-koze – ili, ako se net­ko koga ne poz­na­mo pred­sta­vi kao 10-godiš­njak na Facebooku ili viber gru­pi lako je nasjes­ti.  Doduše, poreč­ka dje­ca rek­la su nam da su ih rodi­te­lji upo­zo­ri­li na to da se dopi­su­ju i vir­tu­al­no dru­že samo s poznatima.

Screen Shot 2015-02-12 at 11.33.03

Djeca su dra­ge volje sudje­lo­va­la u ano­nim­noj anke­ti, odnos­no odgo­vo­ri­la na pita­nje kome bi pri­ja­vi­li nasi­lje na inter­ne­tu da na nje­ga naiđu ili o nje­mu čuju od dru­gih.  Njih dale­ko naj­vi­še o tome bi raz­go­va­ra­lo s rodi­te­lji­ma, samo s mamom ili samo s tatom. Zanimljiv je bio odgo­vor dje­te­ta koje bi naj­pri­je rek­lo mami, a ako bi pos­ta­lo ozbilj­ni­je onda i tati. Sljedeći kome bi se dje­ca obra­ti­la je poli­ci­ja, potom pri­ja­te­lji, neri­jet­ko su navo­di­li pri­ja­te­lje ime­nom i pre­zi­me­nom, u jed­nom slu­ča­ju ime i raz­log: zato jer je jak.  Kao oso­be od povje­re­nja sli­je­de učitelji/ce, razrednici/e ili rav­na­telj. Nekolicina dje­ce napi­sa­la je da bi se obra­ti­la neko­me dobrom, nekoj sta­ri­joj oso­bi u koju ima­ju povje­re­nje, odnos­no neko­me bliž­njem, a sed­mo­ro dje­ce izri­je­kom je napi­sa­lo samo dje­da i baku. Jedno je dije­te napi­sa­lo da bi to pri­ja­vi­lo hra­brom tele­fo­nu, a dru­go je bilo iznim­no mašto­vi­to i napi­sa­lo da bi o nasi­lju na inter­ne­tu oba­vi­jes­ti­lo vlas­ni­ke Googla.  Odgovor jed­nog dje­te­ta bio je vrlo rezo­lu­tan – niko­me ne bi pri­ja­vio nasi­lje, jer za to pos­to­ji rje­še­nje – uga­si kompjuter.

Pravu sli­ku sta­nja doni­jet će ana­li­za anke­te iz svih dije­lo­va Hrvatske gdje je pro­vo­đe­na u sklo­pu pro­jek­ta udru­ge Roda, a što se Poreča tiče, dje­ca su nam odgo­vo­ri­ma uka­za­la s kojom sku­pi­nom tre­ba radi­ti da bi oni bili sigur­ni na inter­ne­tu – to su prvens­tve­no rodi­te­lji, koji možda ne razu­mi­ju uvi­jek ili u dovolj­noj mje­ri potre­bu dje­ce za inter­ne­tom. A drža­va se mora pobri­nu­ti za edu­ka­ci­ju poli­ci­je, koja oči­to ima veli­ko povje­re­nje u dje­čjoj populaciji.[/lang_hr]

Izvor

Slika