Godina Europske industrijske i tehničke baštine
Vijeće Europe 2015. godinu proglasilo je godinom Europske industrijske i tehničke baštine (European Industrial and Technical Heritage Year 2015) na temelju rezolucije usvojene u ožujku 2013. godine. Ideja i kampanja za pokretanje i oznaku godine industrijske baštine pokrenuta je, za razliku od ostalih europskih inicijativa, od strane udruga i organizacija okupljenih u E‑FAITH platformi. Stoga je ovo izniman primjer inicijative građana i snage civilnog društva, a ujedno i eksperiment koji će pokazati kako tijela javne uprave i institucija reagiraju i podržavaju predanost i trud volontera i udruga.
U Bruxellesu je 6. ožujka održan inauguracijski sastanak inicijative Europske industrijske i tehničke baštine koja okuplja zainteresirane predstavnike i entuzijaste industrijske baštine europskih zemlja. Namjera sastanka je pokazati javnosti, političarima i vlasti vrijednost, značaj i posebnost ove baštine, njene snage u kreiranju identiteta i mogućnosti za budućnost, te odavanje počasti svim udrugama koje su pokrenule inicijative i aktivnosti. Bez njihova truda i odanosti izgubili bi velik dio naše industrijske i tehničke baštine. Jedan od glavnih ciljeva Godine Europske industrijske i tehničke baštine je promicanje kontakata i suradnje udruga i volontera preko granica, promicanjem zajedničkih partnerskih i prekograničnih projekata, od kojih će mnogi biti pokrenuti za vrijeme sastanka u Bruxellesu.
Hrvatski predstavnik je Centar industrijske baštine Rijeke osnovan 2013. godine pri Sveučilištu u Rijeci s tri glavna djelokruga rada – istraživanje, edukacija i umrežavanje, a centar je osmišljen kao interdisciplinarni centar koji izvodi istraživanja koja su temelj za širenje informacija te promišljanje o alternativnim načinima prenamjene industrijskih prostora. No, industrijska baštine Rijeke, uz Muzej krapinskih neandertalaca hrvatski je kandidat i za oznaku europske baštine European Heritage Label 2015. godine. Oznaka se dodjeljuje svake dvije godine, a svaka država članica EU može predložiti do dvije lokacije dok europski odbor odabire najviše jednu lokaciju u svakoj državi članici. Odbor se sastoji od 13 članova koje imenuju Europski parlament, Vijeće, Komisija i Odbor regija. Dodjela oznake temelji se na tri kriterija: simbolična europska vrijednost lokacije, kvaliteta predloženog projekta za promicanje europske dimenzije prijavljene lokacije i kvaliteta radnog plana.








