Odrastanje u 21. stoljeću

KINO: DJECA TRANZICIJE, reda­te­lja Matije Vukšića

Dok je ame­rič­ki reda­telj Richard Linklater u monu­men­tal­nom igra­nom fil­mu “Boyhood” pra­tio odras­ta­nje ame­rič­kih kli­na­ca tije­kom 12 godi­na, mla­di hrvat­ski reda­telj Matija Vukšić u svo­jem novom doku­men­tar­cu “Djeca tran­zi­ci­je” poka­zu­je odsječ­ke živo­ta doma­ćih maloljetnika.

Osmogodišnji David je nada­re­ni nogo­me­taš koji oče­ku­je poziv iz Barcelone, a šes­to­go­diš­nja Lana pje­va narod­nja­ke, mije­nja sku­pu gar­de­ro­bu i pozi­ra u kičas­toj kuće­ri­ni, ne poka­zu­ju­ći želju da se bavi koris­nim pos­lom u živo­tu. S dru­ge stra­ne, Natalija je dije­te siro­maš­nih rodi­te­lja i zbog toga je poni­ža­va­ju u ško­li, dok je pet­na­es­to­go­diš­nja Marta poči­ni­la samo­uboj­stvo zbog sus­tav­nog vrš­njač­kog mal­tre­ti­ra­nja na druš­tve­nim mre­ža­ma. Vukšićev film vje­ro­jat­no se mno­gi­ma neće svi­dje­ti, naro­či­to u ovim današ­njim vre­me­ni­ma pre­tje­ra­ne osjet­lji­vos­ti na medij­sko eks­po­ni­ra­nje malo­ljet­ni­ka, iako u nje­mu nema ničeg nemoralnog.

Uostalom, dje­voj­či­ci koja pro­živ­lja­va vrš­njač­ko nasi­lje tije­kom cije­log fil­ma ne vidi se lice, a o pokoj­noj dje­voj­ci govo­re nje­zi­ni oža­loš­će­ni rodi­te­lji i oda­bra­ni isječ­ci komu­ni­ka­ci­je na druš­tve­nim mre­ža­ma. Autor ovog tek­s­ta čak ima dojam da je doku­men­ta­rac u sušti­ni dubo­ko mora­lan, jer izrav­no i bez uvi­ja­nja poka­zu­je defor­ma­ci­je suvre­me­nog hrvat­skog druš­tva, moral­no oklja­š­tre­nog tije­kom pos­ljed­njih neko­li­ko deset­lje­ća bur­nih druš­tve­no-poli­tič­kih i eko­nom­skih pro­mje­na. Vukšićev rad nam izrav­no poru­ču­je da ne zatva­ra­mo oči pred stvar­noš­ću jer je voda doš­la do grla i nema vre­me­na za odga­đa­nje. Pritom je nje­go­va poru­ka naro­či­to poraz­na za sve nas rodi­te­lje male dje­ce, koji tek mora­ju odras­ti u ovoj Hrvatskoj 21. stoljeća.

Elvis Lenić