Dvije samostalne izložbe u Gradskoj galeriji Fonticus

08.04.2015.

Dvije samos­tal­ne izlož­be, “Tijelo kao matri­ca” Bojana Dolenca i “Krilati” Marina Jugovca, bit će otvo­re­ne 10. trav­nja u 19 sati u grož­njan­skoj grad­skoj gale­ri­ji Fonticus. Izložbe će, u pri­sus­tvu auto­ra, pred­sta­vi­ti Eugen Borkovsky.

O izlož­bi “Tijelo kao matrica”:

Namjera nago­ni umjet­ni­ka da iza­be­re sred­stva i nači­ne koji­ma bi izgo­vo­rio zamiš­lje­no ili doživ­lje­no. Izvlačenje zna­ko­vi­tos­ti iz memo­ri­je, ogo­lji­va­nje i uobli­ča­va­nje, pru­ža­ju moguć­nost poigra­va­nja. Proživljeno pos­ta­je mate­ri­jal za obli­kov­nu inter­pre­ta­ci­ju. Bojan Dolenec pred­stav­lja rado­ve čiju okos­ni­cu čine moti­vi saz­da­ni od impre­si­ja tre­nu­ta­ka. Jer pos­to­je sta­nja koja, iako su se dogo­di­la u proš­lom dije­lu živo­ta, želi­mo zabo­ra­vi­ti. Da bi ih zabo­ra­vi­li, mora­mo ih osvi­jes­ti­ti. Pred nama je niz rado­va u kojem lič­no biva inter­pre­ti­ra­no kao doku­ment. Oslanjajući se na memo­ri­ju i hra­brost priz­na­nja, autor evo­ci­ra pove­za­nost osob­nog sta­nja i doživ­lja­ja bola. Memorija je suput­ni­ca boli. Bol utje­če na memo­ri­ra­nje situ­aci­je. Gubi li bol sna­gu u vre­me­nu ili se navik­ne­mo na nju? Je li bol potreb­no poka­za­ti? Je li podi­je­lje­na bol manje bol­na? Možemo dati odgo­vo­re kad ne osje­ća­mo bol, ali nika­ko kad je ona pri­sut­na. (Eugen Borokovsky)

Screen Shot 2015-04-08 at 10.01.29

Bojan Dolenec rođen je 15. lip­nja 1979. godi­ne u Zagrebu. Godine 2001. zavr­šio ško­lu pri­mi­je­nje­ne umjet­nos­ti i dizaj­na u Zagrebu. Na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti, nas­tav­nič­ki smjer (sli­kar­stvo), diplo­mi­rao je 2012. godi­ne (u kla­si prof. Damira Sokića i prof. Emila Roberta Tanaya). Radio je kao vodi­telj likov­ne radi­oni­ce na Strossmayerovom šeta­li­štu (HDLU Zagreba) te kao vodi­telj dje­čje strip radi­oni­ce u knjiž­ni­ca­ma gra­da Zagreba. Kolektivno i samos­tal­no izla­gao neko­li­ko puta (Grožnjan, Samobor, Zagreb, Zaprešić). Član je HDLU Zagreb i ULSZ‑a Zaprešić. Živi i radi u Zagrebu.

 

O izlož­bi “Krilati”:

Između mno­gih tema koje je obra­đi­vao, Marino Jugovac sada se odlu­ču­je poigra­ti na temu anđe­la. Umjetnik i ovaj put rabi drvo, pre­ciz­ni­je, kva­drat­ne koma­di­će drva koje naj­pri­je spa­ja u kva­dar da bi nakon toga u tom sklop­lje­nom mate­ri­ja­lu tra­žio obli­ke. Izložbeni pro­jekt je tako nas­ta­jao gru­pi­ra­njem obli­ko­va­nja te kas­ni­jim redu­ci­ra­njem, dok na licu mjes­ta, u gale­ri­ji, u bije­loj koc­ki, za pred­stav­lja­nje su defi­ni­ra­ni samo oni koji se ukla­pa­ju u seri­ju i u pros­tor. Kolekcioniranje se doga­đa tije­kom pos­ta­va, a može se uvi­jek izmi­je­ni­ti, ovis­no o ide­ji koju ini­ci­ra novi pre­gled mate­ri­ja­la. Dio odgo­vor­nos­ti pre­zen­ta­ci­je pre­uzi­ma pos­tav, ins­ta­la­ci­ja pred­me­ta u pros­to­ru usmje­re­na komu­ni­ka­ci­ji s pro­ma­tra­čem. (Eugen Borokovsky)

Screen Shot 2015-04-08 at 10.06.42

Marino Jugovac likov­nim umjet­nos­ti­ma bavi se dugi niz godi­na. Realizirao je mno­go samos­tal­nih i sudje­lo­vao na više kolek­tiv­nih izlož­bi u zem­lji i ino­zem­s­tvu. Radovi mu se nala­ze u mno­gim jav­nim i pri­vat­nim kolek­ci­ja­ma. Sudionik je neko­li­ko umjet­nič­kih semi­na­ra i kolo­ni­ja. Član je HZSU‑a i ima sta­tus samos­tal­nog umjet­ni­ka. Živi i radi Grožnjanu gdje vodi gale­ri­ju Veli Jože.

Izvor

Slika