DVIJE ZANIMLJIVE e‑KNJIŽICE
Vijeće europskih književnika, EWC, objavio je na svojim stranicama još jedno zanimljivo izdanje, Vrijednost književnog rada, izviješće s Konferencije o pravima autora koju je EWC Vijeće održalo 3. studenog prošle godine u EU Parlamentu u Bruxellesu. Na skupu je razmatran trend smanjenja broja profesionalnih pisaca, što je značajan problem za kulturne zajednice zato jer osiromašuje krajolik europske kulture i jezične raznolikosti. “Vrijednost književnog rada” je forum utemeljen na činjeničnim dokazima, usmjeren na rješavanje izazova s kojima se nose europski autori u svim žanrovima, uključujući scenariste-pisce i književne prevoditelje. Trostruka tematska platforma dala je priliku profesionalnim piscima za raspravu o svojim perspektivama, a konferencija je od zastupnika u Europskom parlamentu zatražila da prate i budu ažurirani po pitanjima ugovora o autorskom pravu i ugovornim praksama koje Europska komisija određuje putem Odbora za pravne poslove Europskog parlamenta (JURI). EWC je neprofitna međunarodna federacija 50 nacionalnih i transnacionalnih udruženja i sindikata profesionalnih pisaca i književnih prevoditelja u 34 europskih zemalja, uključujući i Bjelorusiju, Crnu Goru, Tursku, Island, Norvešku i Švicarsku, te okuplja autore koji pišu na 40 europskih jezika. Vijeće predstavlja više od 160.000 autora. Ostale EWC publikacije možete potražiti ovdje.
Opća uprava za istraživanje i inovacije Ureda za publikacije EU‑a u Luksemburgu objavila je izvješće Horizon 2020 skupine stručnjaka o kulturnoj baštini pod naslovom Kako kulturno nasljeđe može raditi za Europu? Kulturna baština je značajna snaga za Europu 21. stoljeća. Ovo izvješće tvrdi da EU treba poticati inovativnu uporabu nasljeđa za rast i zapošljavanje, socijalnu koheziju i održivost okoliša. Sve se više cijeni pozitivan doprinos kulturne baštine europskom BDP‑u, smatra ju se bitnim dijelom temeljnog društveno-gospodarskog, kulturnog i prirodnog kapitala Europe. To je značajna promjena u fokusu, jer su se kulturne aktivnosti tradicionalno smatrale troškovima za društvo. Međutim, to pozitivno iskustvo kulturnog nasljeđa još nije univerzalno prihvaćeno. U mnogim mjestima, urbanim i ruralnim, bogata kulturna dobra nisu prepoznata kao potencijal za regeneraciju i obnovu. Izvješće sugerira da treba učiti od mjesta koja kulturnu baštinu tretiraju kao pozitivan ekonomski, socijalni i ekološki pokretač. Inovativno financiranje, novi oblici upravljanja, objedinjeno upravljanje okolišem, javno-privatna partnerstva, crowd-sourcing financiranje, filantropski i mnogi drugi inovativni i kreativni pristupi poduzimaju se kako bi se pokrenuo zaključani potencijal europskog nasljeđa. Sve su to lekcije koje vrijedi primijeniti za otključavanje mogućnosti razvoja koje kulturno nasljeđe ima diljem Europe. Knjižicu možete preuzeti ovdje.
Priredila D. K







