Izložba Ivana Obrovca “Kriptografije”||LA MOSTRA DI IVAN OBROVAC “KRIPTOGRAFIJE”

25.05.2015.

[lang_hr]Otvorenje izlož­be Ivana Obrovca  „Kriptografije“ bit će odr­ža­no u petak, 29. svib­nja u 20 sati u Galeriji Luka, Galeriji MUL i Galeriji Anex u pul­skom MMC‑u Luka (Istarska 30, Pula).[/lang_hr]

[lang_it]L’apertura del­la mos­tra “Kriptografije” di Ivan Obrovac si ter­rà vener­dì, 29 mag­gio con ini­zio alle ore 20, nel­la Galleria Luka, Galleria MUL e Galleria Anex del Centro mul­ti­me­di­ale pole­se Luka (indi­ri­zzo: Istarska 30, Pola). [/lang_it]

image005

[lang_hr]„Sretan sam, što sam pos­ti­gao namaz koji nema dimen­zi­ju …“ Ivan Obrovac

˝Pregledna izlož­ba pro­fe­so­ra Ivana Obrovca obu­hva­ća izbor rado­va devet cik­lu­sa, nas­ta­lih u pro­tek­lom deset­lje­ću. Ovaj pre­sjek dese­to­go­diš­njeg stva­ra­laš­tva u svo­jim seg­men­ti­ma, nači­nu rada i izgrad­nje sva­kog dje­la sva­ka­ko nosi cje­lo­kup­no život­no rad­no iskus­tvo i mudrost stva­ra­lač­kog istra­ži­va­nja pa ga sto­ga i nazva­smo retros­pek­tiv­nim. Kako likom i dje­lom u ovak­vim pri­li­ka­ma publi­ci bar donek­le pri­mje­re­no pri­bli­ži­ti auto­ra, a da pri­tom obu­hva­ti­mo ključ­ne i neizos­tav­ne zna­čaj­ke i nje­go­vu važ­nost za užu, likov­nu, i širu, druš­tve­nu zajed­ni­cu? Riječ je, naime, o auto­ru koji je u suvre­me­noj istar­skoj likov­noj povi­jes­ti jedan od ključ­nih akte­ra uti­ra­nja osnov­nih smjer­ni­ca u tre­ti­ra­nju likov­nos­ti danas, osta­viv­ši pri­tom, i na sre­ću, neiz­bri­siv trag svo­jim peda­go­škim anga­žma­nom pos­ta­viv­ši teme­lje rada u likov­noj peda­go­gi­ji na ovim podru­čji­ma i ute­me­ljiv­ši prvu ško­lu pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Istri. (…)

Devet cik­lu­sa, kro­no­lo­škim redom nas­ta­ja­nja nave­de­ni, pod nazi­vom Pandemonije, Ekstrasistolije, Paragrafije, Psihofobije, Metafrenije, Kromostezije, Kriptografije, Neurogrami i Metakozmije, svoj iden­ti­tet i likov­nu povi­jest vuku vje­ro­jat­no od prvih auto­ro­vih crte­ža iz dje­tinj­stva, dok temat­ski i moti­vom pri­ča­ju o aktu­al­noj zbi­lji i odraz su auto­ro­vih osvr­ta i odgo­vo­ra na doga­đa­nja u nje­go­vom mikro i makro koz­mo­su. Prizori su to koji vuku svo­ju proš­lost od isko­na pa se na odre­đe­nim sli­ka­ma pozor­ni­jem pro­ma­tra­ču otkri­va­ju dije­lo­vi moti­va već viđe­nih unu­tar nekih proš­lih pri­ča i vre­me­na nas­ta­lih u pret­hod­nim likov­nim cik­lu­si­ma istog auto­ra pa ćemo, ako si uzme­mo dovolj­no vre­me­na i pro­bu­di­mo li dovolj­no zna­ti­že­lje u sebi, goto­vo na svim sli­ka­ma moći pro­na­ći onih neko­li­ko pra­iskon­skih, arhe­tip­skih moti­va koji su dio temelj­nih infor­ma­ci­ja svi­jes­ti i pod­svi­jes­ti i koji sači­nja­va­ju samu srž riz­ni­ce iz koje se rađa­ju ide­je i moti­vi. To je ono što nas isto­vre­me­no veže za uni­ver­zum, naše pret­ke i nas same, a što nas opet čini jedinstvenima. (…)
Upravo ta slo­je­vi­tost, za koju sam kaže da je „namaz, koji nema dimen­zi­ju“ nje­go­vim sli­ka­ma daje ose­bu­jan pečat i one dje­lu­ju poput zbi­ra sli­ka u vre­men­skom kon­ti­nu­umu, slič­nih film­skom medi­ju, pa sva­ki rad može­mo čita­ti kroz slo­je­ve nas­ta­ja­nja pri čemu je sva­ki sloj jedan veo koji skri­va osnov­ni motiv – pri­ču, a u nji­ma se nazi­re nas­ta­ja­nje pri­če po faza­ma. Svaka od tih pri­ča neg­dje, u jed­nom od slo­je­va, skri­va one arhe­tip­ske zapi­se iz pod­svi­jes­ti pa će nam vrlo čes­to biti dano da ih zapa­zi­mo: sti­li­zi­ra­ni motiv pro­zo­ra, svo­je­vr­s­ni por­tal koji se može i neko­li­ko puta pono­vi­ti na istoj kom­po­zi­ci­ji, sićuš­ni antro­po­mor­f­ni lik skri­ven pod jed­nim ili neko­li­ko nama­za, a pone­kad jas­no vid­ljiv, ovis­no o pri­či i kom­po­zi­ci­ji, i koji bi, može­mo pret­pos­tav­lja­ti, mogao sim­bo­li­zi­ra­ti auto­ra samog ili nje­gov alter ego. (…)
Moramo pozor­no pro­ma­tra­ti kako bismo pre­poz­na­li nje­go­ve zna­čaj­ke i tra­go­ve na povr­ši­ni, bilo čovje­ko­vog bilo sli­kar­skog kor­pu­sa. U tim se tra­go­vi­ma zrca­le svi naši dje­do­vi, pra­dje­do­vi i pre­ci, una­zad do pos­tan­ka svi­je­ta. I opet smo kod pra­po­če­la, one ini­ci­ja­cij­ske svi­je­tlos­ti nas­tan­ka u kojoj je sadr­žan sav spek­tar umjet­ni­ko­vog stva­ra­nja.˝ (iz tek­s­ta povjes­ni­čar­ke umjet­nos­ti Tine Širec Džodan)

Ivan Obrovac rođen je u 1937. u Smoljancima (Istra, Hrvatska). Diplomirao je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu 1969., u kla­si Alberta Kinerta. Osim gra­fi­ke, sli­kar­stva i kipar­stva, naj­z­na­čaj­ni­ji trag osta­vio je u svom peda­go­škom radu, kojim se bavio do umi­rov­lje­nja 2004., počev­ši u pul­skim osnov­nim ško­la­ma, zatim u COUO Branko Semelić, na odje­lu za deko­ra­ci­ju i dizajn do konač­nog osni­va­nja ško­le za pri­mi­je­nje­ne umjet­nos­ti i dizajn u Puli, čiji je idej­ni začet­nik i ute­me­lji­telj i za što je pri­mio niz priz­na­nja, izme­đu osta­log i Red Danice Hrvatske za zas­lu­ge na podru­čju pro­s­vje­te. Dobnik je devet nagra­da i priz­na­nja u zem­lji i ino­zem­s­tvu te je una­toč pre­da­nom peda­go­škom radu, teh­no­lo­škim istra­ži­va­nji­ma na podru­čju likov­nih i gra­fič­kih teh­ni­ka izla­gao i na više od 40 skup­nih te pet­na­es­tak samos­tal­nih izlož­bi u zem­lji i diljem svi­je­ta. Živi i stva­ra u Puli i u Smoljancima.[/lang_hr]

[lang_it]“Sono feli­ce di aver otte­nu­to una spal­ma­tu­ra che non possi­ede dimen­si­one” Ivan Obrovac

Ivan Obrovac, nato nel 1937 a Smoljanci (Istria, Croazia). Termina lo stu­dio di pit­tu­ra nel 1969 pre­sso l’Accademia di bel­le arti a Zagabria, nel­la cla­sse del prof. Albert Kinert. Si occu­pa di pit­tu­ra, gra­fi­ca e scul­tu­ra. È uno dei ide­ato­ri e fon­da­to­ri del­la Scuola di arti appli­ca­te e design a Pola, dove lavo­ra come edu­ca­to­re fino il 2004, cre­an­do e influ­en­zan­do gene­ra­zi­oni di futu­ri artis­ti. Nella sua car­ri­era rice­ve in tut­to nove pre­mi, tra cui anc­he il rico­nos­ci­men­to “Red Danice Hrvatske” per il suo lavo­ro peda­go­gi­co. Partecipa a più di 40 mos­tre col­let­ti­ve e reali­zza una quin­di­ci­na di mos­tre per­so­na­li in Croazia e all’estero. Vive e lavo­ra a Pola e a Smoljanci.

Gli spe­zzo­ni estrat­ti dal­la cri­ti­ca pre­pa­ra­ta del­la sto­ri­ca dell’arte Tina Širec Džodan sono dis­po­ni­bi­li in lin­gua cro­ata.[/lang_it]

Izvor