GORAN SKROBONJA U PAZINSKOJ KUĆI ZA PISCE

23.06.2015.

Lipanjski gost pazin­ske Kuće za pis­ce – Hiže od besid, beograd­ski pisac, pre­vo­di­telj i nak­lad­nik Goran Skrobonja pred­sta­vio se pazin­skoj publi­ci na knji­žev­nom dru­že­nju u Kući za pis­ce na kojem je pri­čao o svom knji­žev­nom radu, o istar­skim nadah­nu­ći­ma koja je isko­ris­tio u svo­joj pro­zi, i o dru­go­vr­s­nim kul­tur­nim pro­jek­ti­ma u koji­ma je tako­đer sud­ja­lo­vao. Dan pri­je pola­ska na put u Pazin, Skrobonja je u Beogradu pri­mio nagra­du Art Anima za dopri­nos pro­mo­ci­ji znans­tve­ne fan­tas­ti­ke, koja mu mno­go zna­či jer zaokru­žu­je nje­gov više­de­set­ljet­ni dopri­nos kako aktiv­nos­ti­ma beograd­skog Društva za nauč­nu fan­tas­tič­kju Lazar Komarčić, tako i dopri­nos afir­ma­ci­ji mla­đih auto­ra koje je poti­cao i poma­gao im kao ured­nik ili nakladnik.

IMAG3500 (600x359)

U raz­go­vo­ru s mode­ra­to­rom knji­žev­ne veče­ri Davorom Šišovićem, Skrobonja je ispri­čao kako je u žan­rov­sku knji­žev­nost ušao još u doba Siriusa pišu­ći znans­tve­nu fan­tas­ti­ku, zatim se izra­zi­ti­je okre­nuo horo­ru, a pos­ljed­njih godi­na, osje­tiv­ši da je horor na svjet­skoj knji­žev­noj sce­ni malo posus­tao dok znans­tve­na fan­tas­ti­ka, pogo­to­vo među bri­tan­skim auto­ri­ma, doživ­lja­va uzlet, vra­tio se svo­jim prvim knji­žev­nim nadah­nu­ći­ma, ali i smis­lio vlas­ti­ti odmak odnos­no kom­pi­la­ci­ju fan­tas­tič­nih podžan­ro­va na koji­ma poči­va “tes­la­ver­zum”, svi­jet alter­na­tiv­ne povi­jes­ti koji je otje­lov­ljen u pos­ljed­nja dva nje­go­va roma­na i u neko­li­ko krat­kih priča.

Niz koji je zapo­čeo roma­ni­ma “Čovek koji je ubio Teslu” i “Sva Teslina deca”, a koji će se nas­ta­vi­ti naj­ma­nje još jed­nim roma­nom i neko­li­ko već pla­ni­ra­nih nove­la, Skrobonja je stvo­rio svi­jet prvih deset­lje­ća dva­de­se­tog sto­lje­ća u kome još nije počeo Prvi svjet­ski rat, a odno­si glo­bal­nih sila malo su druk­či­ji zbog nekih povi­jes­nih pre­kret­ni­ca, pri­mje­ri­ce rane Napoleonove smr­ti, pogi­bi­je nje­mač­kog cara Wilhelma, rani­jeg poti­ski­ca­nja Osmanlija iz Europe, druk­či­jeg isho­da ame­rič­kog Građanskog rata, ali ponaj­pri­je zbog dola­ska Nikole Tesle iz Amerike, gdje mu nije baš išlo, u Srbiju gdje je uspos­ta­vio svo­je znans­tve­no i pos­lov­no car­stvo. Nakon uspje­ha prvog roma­na iz ovog seri­ja­la, dru­gi je roman posve­tio srp­skoj super-špi­jun­ki Anki Cukić, koja je u prvom roma­nu samo epi­zod­ni lik, no u “Svoj Teslinoj deci” pra­ti se njen cje­lo­vit razvoj i rane avan­tu­re, ras­pros­tra­nje­ne diljem zemalj­ske kugle, s jed­nom epi­zo­dom smje­šte­nom čak i u Pazin, gdje se Anka odma­ra čeka­ju­ći pola­zak bro­da za Daleki istok, te od svo­jih doma­ći­na saz­na­je za neke zanim­lji­ve pazin­ske epi­zo­de, pri­mje­ri­ce o aten­ta­tu na pazin­skoj željez­nič­koj sta­ni­ci u kome je unu­ka cara Franje Josipa rani­la lju­bav­ni­cu svo­ga muža, ili pak o zna­ča­ju što ga je pazin­skom Kaštelu i Pazinskoj jami pri­dao Jules Verne u svom roma­nu Mathias Sandorf. Anka Cukić odla­ze­ći iz Pazina svo­jim doma­ći­ni­ma, željez­ni­ča­ru Wrischeru i vlas­ni­ci pan­si­ona Danijeli frau Fabris, obe­ća­je da će se vra­ti­ti, a to će se, naj­a­vio je Skrobonja, i dogo­di­ti u jed­noj od budu­ćih novela.

IMAG3493 (600x359)

Skrobonja je na ovom knji­žev­nom susre­tu govo­rio i o jed­nom zanim­lji­vom glaz­be­nom pro­jek­tu, koji se već pet­na­es­tak godi­na razvi­ja u surad­nji gru­pe beograd­skih glaz­be­ni­ka i umjet­ni­ka, a rezul­ti­rao je nedav­nim objav­lji­va­njem “boxa” koji se sas­to­ji od dva glaz­be­na CD‑a, jed­nog DVD‑a s doku­men­tar­nim fil­mom o samo­me pro­jek­tu, knji­ži­ce koja tako­đer rekons­tru­ira kako je tek­lo ostva­re­nje pro­jek­ta, te još jed­ne knji­ži­ce sa Skrobonjinom pri­čom “Gumena duša”. Cijeli pro­jekt nazvan je “Rubber Soul”, pre­ma jed­nom od albu­ma Beatlesa, a sas­to­ji se od – poku­ša­ja autor­ske rekons­truk­ci­je pje­sa­ma Beatlesa za koje se zna da su ih Beatlesi sni­mi­li, ali ih nika­da nisu obja­vi­li. Poznat je samo popis nas­lo­va tih nepos­to­je­ćih pje­sa­ma, pa su samo pre­ma nas­lo­vi­ma beograd­ski glaz­be­ni­ci kom­p­ni­ra­li pje­sme u duhu i u sti­lu Beatlesa, a Skrobonja je za njih pisao tek­s­to­ve. Projekt sada kre­će u svi­jet, film bi tre­bao biti pri­ka­zan usko­ro na jed­nom fes­ti­va­lu u Opatiji, a reak­ci­je koje su dosad sti­za­le iz svi­je­ta vrlo su pozi­tiv­ne, s ocje­nom da su Beatlesi dois­ta tak­vo što i mogli snimiti.

Boraveći u pazin­skoj Kući za pis­ce Skrobonja radi na svom novom roma­nu, koji neće biti fan­tas­tič­nog žan­ra, već će govo­ri­ti o osam­de­se­tim godi­na­ma proš­lo­ga sto­lje­ća, o vre­me­nu novog vala, a glav­ni će lik biti fron­t­man izmiš­lje­nog beograd­skog ben­da Kalkuta. Sve će dru­go među­tim nas­to­ja­ti biti što vjer­ni­je, i bit će to svo­je­vr­s­ni gene­ra­cij­ski roman posve­ćen osam­de­se­ti­ma, te glaz­bi i nači­nu živo­ta toga doba.

Izvor