GLOBETROTTER: IZBOR SVJETSKIH VIJESTI
Sveučilišna proizvodnja potrošača
U zanimljivom eseju naziva „Kako su sveučilišta prodala dušu tržištu“ objavljenom o novom izdanju Harper’s magazina, William Deresiewicz secira visokostručno obrazovanje u SAD‑u. „Sveučilišta se danas u rijetkim slučajevima bave razmišljanjem i učenjem. Svi se vrte u krug pokušavajući shvatiti čemu ona zapravo služe. Do sad su došli samo do tri ključnih riječi ili slogana: vodstvo, uslužnost i kreativnost. To je obrazovanje u dobi neoliberalizma. Zovete li ga reganizam, thatcherizam, ekonomizam ili fundamentalizam tržišta, neoliberalizam je ideologija koja sve vrijednosti reducira na novčanu vrijednost. Vrijednost nečega je njegova cijena. Vrijednost osobe je njeno bogatstvo. Neoliberalizam vam govori da vrijedite jedino u okvirima vaše aktivnosti na tržištu – ili Wordsworthovim riječima: zarađujete i trošite. Svrha obrazovanja u neoliberalnom dobu je proizvesti potrošače“, kaže autor koji je nedavno i objavio knjigu u kojoj se pita zašto sveučilišta više ne pružaju svojim studentima pravo obrazovanje. „Od svih reakcija koje je knjiga proizvela najstrašnija je ta što od svih onih pojedinaca koji su uključeni u radu tih institucija nitko nije kazao „Naravno da studentima pružamo pravo obrazovanje“, već je njihovo pitanje bilo „Što uopće znači ta besmislica „pravo obrazovanje“?“, piše Deresiewicz.
Časopis američke ljevice Jacobin u svom novom broju donosi zanimljiv članak o alternativnom festivalu Burning Man koji se održava svake godine u pustinji Black Rock u saveznoj državi Nevada i koji iz godine u godinu postaje meta bogatih direktora firmi iz Silicijske doline. U tekstu naziva „Zašto bogataši vole Burning Man?“, autor on Keith A. Spencer zaključuje da Burning man festival bogati libertarijanci vole jer u svojoj srži nije nikada imao radikalnu kritiku. „Godišnji Burning Man festival u svojim principima zvuči kao socijalistička utopija: dovedi tisuće ljudi u praznu pustinju da stvore alternativnu zajednicu. Zabrani novac i promidžbu i uspostavi ekonomiju dara. Potakni članove da sa sobom donesu nužne sastojke za taj novi svijet, sukladno s njihovim mogućnostima. Uvedi „radikalno uključivanje“ i „dekomodifikaciju“ kao pravila i odredi alternativnu zajednicu kao slobodan prostor gdje su spolne i rodne granice fluidne i stvorene da ih se prevaziđe. Ove ideje – sama srž Burning Mana – su zasigurno primamljive. No i kapitalisti vole Burning Man i to bez ironije, a svima onima koji prate recentnu povijest festivala ideja da se radi o antikapitalističkoj manifestaciji je u najmanju ruku apsurdna. Primjera radi, lani je jedan poduzetnik u sklopu festivala organizirao party koji ga je po glavi gosta koštao 16,5 tisuća dolara, a za tu je potrebu doveo i manekenke koje su im pravile društvo. Burning man malo pomalo dobiva reputaciju mjesta za „umrežavanje“ među zaposlenicima Silicijske doline, a specijalizirani magazini šalju svoje reportere da ga poprate. Sve veće i rastuće prisustvo elite na festivalu nije promakla dugogodišnjim posjetiteljima: „Plaćati ljude da dođu, brinu o tebi i grade za tebe, a na kraju i počiste za tobom… ti ljudi nisu shvatili poantu festivala.“ Tim mladim stručnjacima iz Silicijske doline – koji su većinom mladi bijeli muškarci – Burning Man pojačava uvjerenje da mogu izgraditi svijet bez tuđeg inputa. Radi se o bijesnoj libertarijanskoj fantaziji. Napuhava im ego i kaže im da imaju moć i pravo da stvore društvo za sve nas i da odrede kako će stvari teći. To je crna duša Burning Mana, razlog zbog kojeg moćni kapitalisti tako jako vole festival. On predstavlja njihov idealni svijet: svijet u kojem neodređeni pojmovi uključivanja zamjenjuju stvarnu demokraciju, a jedini oblik oporezivanja je samo-nametnuta milostinja.“
Srednja Zemlja Davida Mitchella
U tekstu britanskog The Guardiana priznati pisac David Mitchell, autor „Atlasa oblaka“, progovara o svom novom romanu „Slade House“ koji će biti objavljen krajem listopada i zaključuje da je stvorio svoju verziju Srednje Zemlje u kojoj će biti smješteni svi njegovi budući romani. U njegovom nedavnom gostovanju na međunarodnom festivalu knjige u Edinburgu, Mitchell je čito ulomke iz svog novog romana koji će po svemu sudeći biti smješten u istom svijetu u kojem se odvija radnja njegove prijašnje knjige „Koštani satovi“ („The Bone Clocks“). „To je najmračnija knjiga koju sam dosad napisao – vježba u stvaranju novog svijeta i izgradnji nove mitologije.“ Mitchell planira i u ovoj knjizi skakati iz žanra u žanr kao što je to magistralno učinio u „Atlasu oblaka“. „Volim koristiti žanr kao alat, stil, strukturu ili karakter. Tko kaže da knjiga mora biti limitirana na jedan žanr? Zašto više žanrova ne može biti sadržano među koricama knjige?“, pita autor i dodaje da je „fantastika žanr u kojem je najlakše pogriješiti. Možda je to žanr kojeg je najteže pisati dobro.“ Do otkrivenja da stvara svoj vlastiti svijet po špranci Tolkienovog „Gospodara prstenova“ Mitchell je došao u razgovoru sa svojim urednikom. „Stvaraš svoju Srednju Zemlju, zar ne?“, upitao ga je urednik, na što je autor odgovorio: „Pretpostavljam da je to tako. Volim vježbe velikih razmjera. Veličina tog svijeta je upravo tema romana“.
Odabrao Boris VINCEK
